16.12.2004.

Snježana Klopotan  

Da je valjala, ne bih je zatukao!

Prijatelji životinja održali su 9. prosinca 2004. prosvjed ispred kuće Ostoje Babića sa zagrebačke Peščenice, kako bi javno osudili monstruozno ubojstvo njegova psa i zatražili strogo kažnjavanje počinitelja zločina. Ostoja Babić nekoliko je dana prije u dvorištu svoje kuće oko sat vremena krvnički mlatio svojega psa željeznom šipkom, vilama i sjekirom, da bi mu, na poziv susjeda koji su čuli kako pas urla od boli, muke skratio policajac hicem iz pištolja. Svoje zlodjelo je, ne pokazujući nikakve znakove žaljenja, opravdao tvrdnjom da mu pas nije bio od koristi, jer nije lajao na prolaznike, nego je veselo mahao repom kada bi netko došao, pa ju je zatukao. Aktivisti, kojima su se pridružili ogorčeni građani, transparentima i uzvikivanjem parola kroz megafon zatražili su, osim hitne promjene Zakona o dobrobiti životinja, i dosljedno kažnjavanje Babića zbog kršenja spomenutoga zakona, kao i provođenje maksimalno predviđene kazne za kaznenu prijavu (do 150 dnevnih dohodaka ili šest mjeseci zatvora) i doživotnu zabranu posjedovanja bilo koje životinje. Dok su u susjednoj Italiji samo za napuštanje kućnih životinja zakonom predviđene kazne od 10.000 eura i godinu dana zatvora, a u Italiji i Njemačkoj su životinje ušle i u ustav, u Hrvatskoj se zlostavljanje i ubijanje životinja rijetko procesuira, kazne su smiješno male, a ono malo dokazanih zlostavljanja se ne kažnjava, jer zbog nezainteresiranosti sudova slučajevi padaju u zastaru. Prijatelji životinja su u povodu zločinačkog iživljavanja na psu poslali prijavu Veterinarskoj inspekciji u kojoj traže dosljedno provođenje kazne predviđene kršenjem postojećeg Zakona o dobrobiti životinja. Također su istaknuli da je ubojica psa psihički poremećena osoba, opasna za svoju okolinu i da se ljudi koji su nasilni prema životinjama rijetko zaustavljaju na tome, što dokazuju i znanstvene studije koje ukazuju na povezanost između nasilja nad životinjama i nasilja nad ljudima.