Koncertni organizator govori o proteklim iskustvima i o svom novom projektu, glazbenoj sceni Žedno uho u podrumu Klovićevih dvora u Zagrebu
Koliko se razlikuje rad na organizaciji koncerata u 2003. i u 2013?
Daleko lakše je bilo 2003. Više je faktora, no danas je kriza stvarno uzela maha, ljudi nemaju novaca. Bili smo vođeni potpuno pogrešnom politikom štednje zadnjih godina dok se sve nije počelo urušavati. Dakle, jedan faktor je politika. Drugi faktor je tehnologija, ljudi danas veliki dio vremena provode u virtualnom svijetu. Veliki problem je nedostatak mlađe populacije među publikom od 18 do 25 godina. Oni su gotovo potpuno nestali, a nekad su činili veliki dio publike.
Možda im jednostavno nije zanimljiv dio tvog programa. Nisam siguran koliko je mlađoj publici zanimljiv izvođač poput Marka Eitzela?
Nikad se nisam povodio za publikom i ukusima publike, radio sam ono što je meni bilo zanimljivo, i dalje to radim. No činjenica je da bi unazad pet godina na takvim koncertima bilo znatno više publike iz tog dijela populacije. Danas izdvajaju novac za ono do čega im je stvarno stalo, nisu spremni na nešto novo, nešto drugačije.
Misliš li da je cijeloj toj situaciji doprinijela i činjenica da organizatori u Zagrebu dovode toliko repriza, odnosno bendova koji su već bili? Je li to igranje na sigurno?
Repriza? U kojem smislu? Ako bend dolazi predstaviti novi materijal, onda to nije repriza. Nema više sigurnog. Nije to igranje na sigurno, barem u mom slučaju. Ako govorimo o The National, ja otvoreno kažem da mi oni omogućavaju cijelu jednu sezonu.
Konkretno što se tiče The Nationala, primijetio sam dosta negativnih reakcija. Nekako mi se čini da je to više stvar ukusa, ljudi se ne žale previše na učestale dolaske Nomeansno?
Apsolutno. Mogu povući paralelu s razdobljem kada su U2 izdali The Joshua Tree. Odjednom su postali popularni. Točno se vidi po reakciji ljudi koji su ih slušali prije pet-šest godina, smeta im što ih danas svi slušaju, odnosno slušaju ih ljudi koji uopće ne slušaju ozbiljno muziku. Tako da mogu shvatiti takve reakcije, ali s druge strane to je bend koji tu ne dolazi zato što nemaju tržište. Dolaze jer tu žele svirati. Oni su među deset najtraženijh rock bendova na svijetu trenutno. Njihova cijena je takva da je teško govoriti u hrvatskim okvirima. Činjenica je da oni dolaze u prvom naletu, među sedam gradova u Europi gdje su tri velika festivala koja su ih masno platili i četiri grada su njihov izbor. Dolaze u sklopu promocije novog albuma. Ako ćemo govoriti u nekoj tržišnoj terminologiji, ovo je vrhunski proizvod koji dobivamo po vrlo povoljnoj cijeni.
NASTAVITI DALJE I SNALAZITI SE
Čini mi se da nakon odlaska iz KSET-a baš nisi imao sreće s klubovima u kojim si organizirao koncerte, sve je trajalo jednu – dvije sezone?
Već negdje 2005. počeo sam raditi s SC-om, a 2008. i 2009. su bile jako izražene sezone. Trebalo je vremena dok smo konačno otkrili idealan prostor, a to je bila velika dvorana &TD-a. Trebalo je vremena dok nije zaživjelo i onda su došli problemi. U jednom trenutku, 2009., počinje se događati da sredstva kasne, da se novac uplaćuje dva dana umjesto dva do tri tjedna prije koncerta, počela su i otkazivanja. Istovremeno, isplivali su izvještaji o dugovanjima SC-a koja nisu nastala od jučer, bila su tu i 2008. i 2009. Izvještaji su cijelo vrijeme ispostavljani nadležnim osobama. Očigledno se cijelo vrijeme čekalo da situacija eksplodira. S druge strane, zbog pada ekonomske aktivnosti je počeo padati prihod student servisa. Odjednom su došli u situaciju da nemaju za plaće zaposlenika.
S druge strane, Grad je drastično odlučio srezati potpore za kulturu. Ja sam suradnju s gradom prekinuo 2010. Zadnji put sam se aplicirao prije tri godine pa sam dobio 11 400 kuna, što, naravno nije za odbaciti, ali mi nisu poslali ugovor pa mi novac nije ni uplaćen.
Smatraš da je to bila politička odluka?
Ne. To nije bila politička odluka. Smatram da ih nije briga. Da sam nebitan faktor u cijeloj toj priči. Oni su smatrali da to što radim ne opravdava sredstva. Ono što je interesantno je da je ta odluka bila u nerazmjeru s odlukom Vijeća, no to je njihovo pravo. Meni je ostalo da nastavim dalje i snalazim se na druge načine. Od Ministarstva kulture prošle godine sam dobio 100 tisuća kuna, no kroz poreze, PDV i ostala davanja državi vratim između 250 i 300 tisuća kuna, tako da mislim da je državi pametno ulagati u Žedno uho, a dio novaca ide i gradu.
A najnoviji problemi s Žednim uhom, čini se da niste dobrodošli ni u Klovićeve dvore? Zvonko Maković, predsjednik Upravnoga vijeća Galerije Klovićevi dvori, tvrdi da nemate potrebne dozvole i da tom programu nije tamo mjesto?
Mi smo i više nego dobrodošli. Ugovori su potpisani. Inspekcija je došla i utvrdila da je sve u redu. To nije klub. To je glazbena scena u podrumu Klovićevih dvora. Klubom se naziva da ljudi lakše percipiraju o čemu je riječ. Mi navečer dođemo, sve postavimo i do jutra rastavimo, što je strašno zahtjevan posao. U međuvremenu sve normalno funkcionira.
Nešto slično se radilo i u SC-u?
Da, no ne toliko drastično. Ovdje se sve ubacuje i onda čupa van.
SLAGANJE PROGRAMA
Čini mi se da je prije, možda baš zahvaljujući potporama, program Žednog uha u odnosu komercijalno – nekomercijalno debelo bio na strani nekomercijalnog? Ima li u novom programu mjesta za takve stvari? Čini mi se da je prije dosta dominirala avangarda i free jazz?
Nekomercijalno više nije prava riječ, ono što je nekad bilo nekomercijalno, sad je postalo jako komercijalno. Prava riječ je istraživački program. Nekad je računica bila da 60 posto programa bude isplativa, sad je ta računica 80 posto. Dolazi Mats Gustafsson s Fire. I to mi je strašno drago jer imamo slične glazbene korijene: punk i hardcore. Taman kad sam počeo slušati jazz, on se počeo probijati na sceni.
Bi li danas bilo moguće dovesti nešto poput Peter Brötzmannovog Tenteta?
Tentet se rasformirao. A i tada (op.a. 2007.) smo imali sreće jer su bili blizu i spustili cijenu s 10 000 na 4000 eura. Plan je jednom u dva mjeseca raditi nešto tog tipa. Bilo bi idealno jednom mjesečno. U ovim uvjetima je jako teško raditi jedan tip programa. Upravo zato se ide s pričom o klubu. Zato sam i uključio druge ljude.
Misliš li da postoji neka kritična masa publike za takve, zahtjevnije stvari, ili se radi o ljudima koji su i prije dolazili?
Već sam rekao, danas ljudi više provode na internetu nego vani. Neki dan sam imao jedan razgovor i čovjek kaže da je gledao bend. Kako kad su svirali samo na Coachelli? Odgovorio je kako ih je gledao na Youtubeu.
Svejedno se dogodi ponekad nešto poput ovog s The National. Da prvih 1000 karata bude rasprodano u jednom danu?
Bit će rasprodana Šalata, nema sumnje. No eto, trebalo je vremena od prvog koncerta i onih 80 ljudi.
Nekada se zna dogoditi da dovedeš bend u naponu snage, poput recimo Animal Collective, a doveo si dva mjeseca ranije Merriweather Post Pavilion, koji je potom obilježio cijelu sljedeću godinu?
Da. Dogodi se to. Sad će tako bit s METZ. Bit će puno. Što se tiče Animal Collectivea, oni su taj tip benda koji ne mari za publiku, dođu i sviraju materijal kojeg publika nije čula. Tako je bilo oba puta ovdje. No imaju veliku cijenu i to im se polako počelo obijati o glavu, iako poštujem tu njihovu tvrdoglavost.
Zašto je propala suradnja s Tvornicom? Preveliki troškovi produkcije?
U Tvornici je bio niz organizatora. Dobivao sam prostor, a sve ostale troškove, redare, rasvjetu… podmirivao sam ja i to više nije moglo ići, jer su cifre postale nerealno visoke. Uostalom, svaka čast svima, ali mi je malo glupo biti dio kluba u kojem svira Leteći odred.
STVARI SE POLAKO RAZVIJAJU
NKC Park?
To je kolateralna žrtva ove cijele ekonomske situacije. Imalo je potencijala, trebalo se razvijati s vremenom, no eto, Purgeraj se ugasio. Sa Žednim uhom faza ulaganja će trajati do šestog mjeseca i trebat će nekih 20 tisuća kuna mjesečno.
Klupski program Žednog Uha? Zašto baš taj odabir plesne glazbe?
Zašto baš taj izbor? Stvar je u ljudima za koje smo procijenili da su progresivni i da gledaju naprijed. I Eddy Ramich i Matt Davies su ljudi s vizijom.
Žedno Uho festival? Swans i Mudhoney su najavljeni kao headlineri?
Da, i još Dan Deacon. Čekamo potvrdu za reformirane Crime & City Solution , u kojima sad gitaru za svoj gušt svira David Eugene Edwards iz Wovenhanda. Iskreno, odaziv za Mudhoney me prošli put začudio, mislio sam da više nitko ne zna za njih, a pojavila se gomila ljudi. Što se tiče Swans, oni još uvijek promoviraju nevjerojatno hvaljeni The Seer s kojim su se neočekivano našli i na Billboardu.
Za kraj… najbolji album 2012.?
Low: C’mon. Znam da je 2011. Ali paše mi senzibilitetu, dođe s godinama valjda. Dobar mi je i ovaj novi.
Oni su isto trebali doći?
Bili su potvrđeni za nastup u &td-u, no ispalo je da bi trebali letjeti iz Izraela, što je bilo suludo. Probat ćemo ih dovesti ovo ljeto, i to na more, možda ne na Terraneo, možda negdje drugdje. Otvara se sad polako priča s Dalmacijom. Postoji jedna ekipa u Dubrovniku. U Šibeniku se otvara klub. Moguće je da bi njima prosljeđivali bendove iz Zagreba, nadoplatili i poslali ih. Samo, naravno, treba voditi računa da je dolje psihološka cijena karte barem duplo viša nego ovdje. Treba to isto pokriti. No, i tamo se stvari polako razvijaju.