U svojoj kampanji za legalizacijom prostitucije mladi HNS-a služe se lažima i pokazuju sramotnu neupućenost u to što je prostitucija i kakve posljedice ima njezina legalizacija
PIMP OFF – naziv je kampanje mladih HNS-a za legalizacijom prostitucije koju su početkom listopada promovirali u Istri. Kako je od prije nekoliko mjeseci i službeno počela nova predizborna kampanja, a HNS udružen s liberalima može ostvariti značajniju prisutnost u vlasti, dapače jedan od njezinih vodećih ljudi možda postane i premijer, ignorirati djelovanje podmlatka (koje sasvim sigurno ne čine bez dozvole seniora) krajnje je opasan čin. Prijašnje promocije te kampanje upravo su prošle bez adekvatnih reakcija, onih koje bi zaustavile tu opasnu ideju koja graniči sa sumanutošću.
PIMP OFF se, naime, u svojoj argumentaciji služi lažima (potpuno je nebitno proizlaze li iz neznanja ili krivo usmjerene ambicije) i ozbiljno ugrožava ljudske živote. Dovoljno da se šira društvena javnost hitno i s punom ozbiljnošću pozabavi tom pojavom. Namjerno ističemo šira društvena javnost jer saborski su zastupnici (među ostalima i zastupnici iz HNS-a), čini se bez rezultata, imali priliku upoznati se s pogubnošću takvih inicijativa. Proljetos je, naime, Janice G. Raymond, predsjednica Međunarodne koalicije protiv trgovanja ženama (CATW) održala predavanje kojim su članovi i članice Hrvatskog sabora upoznati sa strahotnim rezultatima legalizacije prostitucije u europskim državama i Australiji, te predstavila dokument 10 razloga protiv legalizacije prostitucije u kojem se argumentirano ukazuje na svu perfidnost zamki kojim patrijarhalno društvo učvršćuje svoju moć raspolaganja životima, napose žena i djece.
Dar svodnicima i seks industriji
Legalizacija prostitucije, naime, nije smanjila, nego dapače povećala prostituciju, nije smanjila, nego povećala kriminal, kako onaj neposredni u prostitutskim četvrtima tako i onaj vezan uz trgovinu ženama, cjelokupnu seks industriju, s njom povezanu i narko industriju. Nije smanjila nasilje nad ženama, niti poboljšala zdravstvenu zaštitu. Upravo u Njemačkoj i Nizozemskoj, državama na koje se mladi HNS-a pozivaju kao primjerima, izbjegavajući, dakako, javnosti podastrijeti sav užas takvih odluka. Legalizacija nekog područja znači njegovu dekriminalizaciju; legalizacija/dekriminalizacija prostitucije dar je svodnicima, preprodavačima i seks industriji. Bordeli, seks klubovi, saloni za masaže, kao i sve djelatnosti vezane uz pretvaranje žena u roblje za seksualno iskorištavanje, legalizacijom prostitucije stječu legalistički blagoslov, od društva priznatu vrijednost, muškarci koji kupuju žene zbog seksualne aktivnosti time bivaju priznati i prihvaćeni kao legitimni potrošači. Davanje digniteta prostituciji kao poslu nije davanje digniteta ženama, nego samo i jedino seks industriji. Država, što je također dio objašnjenja, također ima koristi – veću dobit. U Nizozemskoj prije uvođenja legalne prostitucije seks industrija činila je 5% ukupne državne ekonomije da bi nakon legalizacije porasla na 25%. Švicarska, treća europska zemlja koja je legalizirala prostituciju ima najgušću rasprostranjenost bordela u odnosu na naseljenost, svodnici i makroi postali su legitimni pregovarači u legitimnom biznisu, zarada raste, ali se nasilje, priznaje i policija, kriminal, trgovanje i siromaštvo žena nisu smanjili.
Kao i toliko puta dosad, kada je o eksploataciji žena i inih slabijih riječ, i neobrazovana djeca HNS-a krenula su od tipične patrijarhalne podvale nezadiranja u srž problema, pa tako polaze od stava da je “prostitucija dio svakodnevice i realnost”, sugerirajući time gotovo prirodnost pojave i dakako usmjeravajući svoju pažnju za rješavanje problema u potpuno krivom smjeru. Nalaze ga u legalizaciji devijantnosti, a ne njezinu ispravljanju. Jer ne znaju (a morali bi znati ako su se odlučili baviti tim problemom) da nije prostitucija, nego svodništvo (a ono ne uključuje samo biznis trgovine, nego i vlasništvo nad drugim ljudskim bićem) – najstariji “zanat” na svijetu. Onaj koji stjecanjem legitimiteta (prema stotinama statističkih podataka i pokazatelja koji su odavno publicirani) ne donosi kontrolu seks industrije, nego je povećava (napose skrivene, nelegalne i ulične prostitucije); povećava dječju prostituciju; ne zaustavlja širenje spolno prenosivih bolesti, ne daju ženama veću mogućnost izbora, što je doista jedna od najvećih, a tako omiljena gadost podržavatelja legalizacije prostitucije. Tamo gdje je legalizirana daje novu moć poslodavcima (čak i ako nije uvrštena u službeni popis zanimanja) – prijetnju da uvijek mogu otići u legitimno zanimanje prostituciju.
Prikriveni patrijarhat i gospodarenje nad ženama
Naposljetku, legalizacija/dekriminalizacija prostitucije povećava potražnju za prostitucijom. Ona potiče motiviranost muškaraca da kupuju žene zbog seksa u mnogo širem i dopuštenom okviru društveno prihvatljivih okruženja. Upravo taj posljednji razlog uvodi nas u najteže promjenjivu i ponekad statističkim podacima prekrivenu sferu koja prostituciju uopće omogućava – dozvolu da muškarci gospodare ženama i njihovim tijelima. Problem je najlakše ilustrirati patetičnim i licemjernim navodima kako mnogo muškaraca odlazi prostitutkama samo da bi razgovarali, jer u obitelji, svom primarnom okruženju, ne nailaze na razumijevanje. Na pitanje zašto ostaju u takvim okruženjima, zašto ne ostvare potreban razumijevajući odnos s nekom drugom osobom ako s prvom nisu uspjeli, dobit će se argument obaveze prema braku, obitelji, a čime se onda otkriva i sav besmisao tih institucija koncipiranih na način na koji jesu. Time se brakovi i obitelji razotkrivaju u svoj svojoj lažnosti i neprestanoj dominaciji muškaraca nad ženama. Na sličan način mogu se čuti i opravdanja nasilja, što su samo dokazi da je, kada je o odnosima moći između spolova/rodova riječ, ljudska vrsta vrlo slabo napredovala. Sve spomenuto vrlo jasno ukazuje da objektima rasprave, aktiviteta, promatranja, kažnjavanja i trošenja društvenog, državnog novca moraju postati i muškarci kojima je za potvrdu vlastite vrijednosti i smisla življenja potrebno i agresivno, nasilno, kupljeno seksualno zadovoljenje. Ako je ljudski um dostigao taj stupanj razvoja da može bez prokreacije stvoriti novo živo biće ili da bi npr. ukinuće upotrebe penicilina (a ljudi su nekad preživljavali i bez njega) bilo suludo, sasvim sigurno posjedujemo alate i znanja da utječemo na evolutivni pomak u razumijevanju žena kao jednakovrijednih ljudskih bića. Kao što sasvim sigurno posjedujemo alate i znanja pomoći ženama da izađu iz pakla prostitucije, pa i u onim zemljama gdje je 400.000 nezaposlenih, samo kada bi se tako nešto dalo raditi – npr. mladima na kojima svijet ostaje. Istina je, to je teži put, morali bi se suočiti i suprotstaviti moćnim očevima, onima koji osiguravaju ulazak u sloj bogatih i privilegiranih i nadmoćnih kojih se životi slabijih ne tiču. Legitimna povijest ljudskog društva, ali valjalo bi imati na umu da u sustavima koji odobravaju, dapače kreiraju eksploataciju drugih ljudskih bića – svatko može biti otjeran u tu kategoriju. Pa čak i ako je jednom bio mladi lav, ali izvjesnije je, lavica HNS-a.