Definicija terorizma

Važno je imati na umu da se pojam “terorizam” obično koristi kao uvreda, a ne kao riječ koja točno definira ono što se njome označuje. To je blisko povijesnom pravilu da je naš terorizam protiv njih ispravan i pravedan (tko god mi bili), dok je njihov terorizam protiv nas strašan zločin. Sve dok se ta praksa njeguje, rasprave o terorizmu ne mogu biti ozbiljne. To je samo oblik propagande i apologetike.

– Noam Chomsky

Sporazumna definicija terorizma još uvijek nije donesena.

– Richard Betts, predsjednik Instituta za proučavanje rata i mira, Sveučilište Columbia

Definicije vrijedi donositi samo ako o njima nešto ovisi. U ovom slučaju, to je doista tako.

– Adam Roberts, profesor međunarodnih odnosa, Sveučilište Oxford

Tek je nekoliko godina dvadeset i prvog stoljeća prošlo, a ono je već jasno obilježeno kao “doba terorizma”. Napadi 11. rujna 2001. označili su ključnu prekretnicu u povijesti SAD-a, a također i globalne geopolitike. Amerika je izjavila da je njezin glavni prioritet “rat protiv terorizma” te se u skladu s tim mijenjala i njezina unutarnja, nacionalna i međunarodna politika. U svom obraćanju naciji nedugo nakon napada 11. rujna Bush je 32 puta spomenuo riječi “teror”, “terorizam” i “terorist”, a da nijednom nije objasnio što pod njima misli.

U ime bezoblična “terorizma” vode se ratovi, mijenja se geopolitička dinamika, Amerika agresivno ponovno uspostavlja svoju tradicionalnu imperijalnu ulogu prkoseći međunarodnom pravu i svjetskim tijelima, a država žrtvuje ljudska prava zbog “sigurnosti”. Kao jedna od najčešće korištenih riječi suvremenog vokabulara “terorizam” je i jedan od pojmova koji se najčešće zlorabe te se primjenjuje za označivanje svega od zalijetanja punih putničkih aviona u zgrade do spašavanja svinja i kokoši iz tvorničkih farmi.

Semantički kaos

Svi se koriste tim pojmom, ali tko ga zaista razumije? Što je to točno terorizam? Što ga uzrokuje? Tko u njemu sudjeluje? Bi li se teroristi trebali razlikovati prema namjerama, ideologijama, metodama ili metama?

Tko čini najviše nasilja? Kada se nasilje može opravdati, tako da ne spada u “terorizam”? Po čemu se terorizam razlikuje od napada, ubojstva i ostalih nasilnih “kriminalnih” djela?

Odnosi li se terorizam na nasilje prema jednoj ili više osoba? Kako možemo razlikovati moralno krive teroriste od legitimnih gerilaca, pobunjenika, protuterorista i boraca za slobodu? Mora li terorizam biti politički motiviran ili je terorizam i slučajan napad pun mržnje? Ako mora biti politički motiviran, što je to onda “politička motivacija”?

Spadaju li u terorizam uz pravo nasilno djelovanje i prijetnje nasiljem? Koliko je za pojam terorizma važno nastojanje da se stvori psihološko stanje straha i zastrašivanja, čime se sprečava sloboda djelovanja i osobni mir? Koliko bi se široko trebali definirati psihološki pojmovi poput “straha” i “zastrašivanja”?

Što to znači biti “nevina” žrtva terorizma? Tko je “nevin”, a tko “kriv”? Je li terorizam napad na vojne mete ili samo na “civile” i “neborce”?

Uključuje li terorizam naglo, pojedinačno, izravno agresivno djelovanje kao što je bombaški napad ili se također može odnositi na gospodarske i političke prakse koje se polako, neizravno, ali razorno razvijaju?

Kako novi svijet informacijske znanosti i računala zahtijeva promjenu definicije terorizma (npr. “cyber-terorizam”)? A što je s novim prijetnjama “bioterorizma” (korištenje biološkim agensima kako bi se zarazio velik broj ljudi) i “agroterorizma” (koji se koristi patogenima za uništavanje usjeva, stoke i peradi) u novom svijetu tehnološki napredne kemije i genetike? Osim terorizma kojim se ranjavaju ljudi, može li postojati terorizam usmjeren na ekonomski sustav? Je li opravdano govoriti o “ljudskom terorizmu” koji napada životinjski svijet?

Čini se da značenje pojma terorizam postaje sve manje jasno što se više koristi. To je djelomično zbog toga što je “terorizam” sam po sebi složen pojam, no uglavnom zato što je to subjektivan, krajnje opterećen, emocionalno i politički nabijen izraz čije značenje ovisi o političkoj ideologiji i programu, pa čak i kulturi kojoj osoba pripada. S obzirom na to da ni jedna osoba, grupa ni vlada ne želi prihvatiti negativne posljedice tog pojma, “terorizam” je uvijek nešto što čini netko drugi.

Nedavno je istraživanje definicija koje su proveli vodeći znanstvenici pokazalo da postoji 109 različitih definicija terorizma. Opterećena političkim prepirkama, Opća skupština Ujedinjenih naroda nije mogla usvojiti rezoluciju kojom se osuđuje terorizam sve do 1985. godine. Europska unija također nije sposobna uobličiti adekvatnu definiciju terorizma koja bi bila prihvatljiva svim državama članicama. Još jedan primjer neodredive prirode pojma leži u činjenici da se i američko Ministarstvo vanjskih poslova, i Ministarstvo obrane, i FBI koriste različitim definicijama.

Iskorištavanje jezika

Američka država i industrije koriste neodređenost pojma “terorizam” primjenjujući ga na način koji odgovara njihovim ciljevima. U Americi se nakon 11. rujna državne agencije i industrije toliko široko i raznovrsno koriste tim pojmom da je “terorist” – ili “eko-terorist”, ako njegovo djelovanje ometa interese onih koji iskorištavaju životinje ili prirodne resurse – svatko tko osporava ili ometa njihov program rada orijentiran na zaradu ili se ne slaže s njim. Za vrijeme sadašnje vlade protivnicima, prosvjednicima i kritičarima uskraćuju se ustavna prava, nadzire ih se, maltretira, tuče, smješta u zatvor te ih se kleveće i naziva izdajničkim urotnicima i teroristima.

Politička relativnost pojma odražava se u otrcanoj, no istinitoj frazi: “što je nekome terorist, drugome je borac za slobodu”. Ovisno o onome tko ga tumači, nasilje protiv onoga koga se smatra neprijateljem može se shvatiti kao terorizam ili protuterorizam, kao agresivan napad ili opravdana obrana. Izraelu i američkoj vladi palestinske su organizacije teroristi, ali Palestincima su one borci za slobodu koji se opiru okupaciji njihove domovine. Indijska vlada smatra skupine koje pokušavaju osloboditi Kašmir od indijskog ugnjetavanja teroristima, dok ih mnogi Pakistanci pozdravljaju kao osloboditelje. Ako se nasiljem koristimo protiv neprijatelja, tada je to samo rat ili napad; ako se oni koriste nasiljem protiv nas, onda je to terorizam. U studenom 2001. Bush je javno nazvao afganistanski Sjeverni savez “prijateljima” zanemarivši to da su “od 1992. različiti odjeli Saveza ubili desetke tisuća civila koji su bili jednako nevini kao i američke žrtve 11. rujna; popis njihovih zločina uključuje silovanja, mučenja, grupna pogubljenja i nestanke”.

Problem koji se pojavljuje zbog raznovrsnih pogleda na terorizam jest pokušaj uspostavljanja nekakva nearbitrarnog temelja prema kojem bi se osuđivala brutalna teroristička djela. Yonah Alexander kao sredstvo razlikovanja terorizma od “zakonitog rata” predlaže norme međunarodnog prava. Drugi smatraju da je ključno pitanje jesu li izravna meta civili ili ne. Treći pak ustraju da je pojam prirodno nejasan i neodređen.

Važna stvar koju treba razjasniti jest to da su “nasilje” i “terorizam” dva različita pojma iako se upotrebljavaju istoznačno. Svaki oblik terorizma uključuje nasilje, ali nije svako nasilje terorizam. Na primjer, nasiljem se možemo koristiti u slučaju samoobrane ili protiv legitimnih meta – “boraca”, a ne “neboraca” – u ratnim uvjetima. Ipak, američka vojska prilično povoljno za sebe tvrdi: “Terorističkim djelima također smatramo napade na vojne objekte ili naoružano vojno osoblje u slučaju kad na prostoru na kojem se oni nalaze ne postoji državno ili vojno neprijateljstvo, kao što su napadi na američke vojne baze.” Čak i američka vojska može biti meta ili predmet terorističkog napada – no ona nikad neće priznati da i sama izvodi terorističke napade.

“Terorizam” očito nije samo riječ; to je oružje. Definicije su politički motivirane, te se ljudi njima služe kako bi obilježili određene pojedince i skupine. Govornici rutinski nazivaju svoje protivnike teroristima kako bi oblatili njihove ciljeve i demonizirali ih, čime u isto vrijeme opravdavaju svoj cilj i sva sredstva potrebna za njegovo ostvarenje. S obzirom na politički motiviranu uporabu optužbi za terorizam Tomis Kapitan oštroumno primjećuje: Politička svrha nesumnjivo postoji… Zbog svojih negativnih konotacija oznaka “terorist” diskreditira sve pojedince i skupine kojima se pridaje. Dehumanizira ih, stavlja ih izvan normi prihvatljivog društvenog i političkog ponašanja i prikazuje ih kao ljude koje se ne može urazumiti. Oduzimanjem legitimnosti pojedincima ili skupinama koje se naziva “teroristima”, takva retorika:

Uništava svaku postojeću namjeru publike da shvati njihovu perspektivu, tako da se pitanja o naravi i izvoru njihovih zamjerki te moguće opravdanosti njihovih zahtjeva neće ni postaviti.

Odvlači pažnju od politika koje su možda doprinijele njihovim zamjerkama.

Dovodi do odbijanja zahtjeva za pregovore.

Otvara vrata upotrebi sile i nasilja pri ophođenju s njima te posebice vladi daje “slobodu djelovanja” iskorištavanjem strahova vlastitih građana i gušenjem prigovora načinu na koji se ophodi s njima.

Ne razlikuje nacionalne oslobodilačke pokrete od ekstremista.

Oni koji imaju monopol na moć i komunikacijska sredstva imaju monopol i na značenje; oni mogu promicati lažne definicije terorizma koje postaju široko prihvaćene i internaliziraju se kao zdravorazumske.

Nedostatak u definicijama br. 1: Amerika i terorizam pod državnim pokroviteljstvom

Iz općeprihvaćenih definicija terorizma iz oportunističkih su razloga izostavljena dva ključna aspekta nasilja: državni terorizam i terorizam pod državnim pokroviteljstvom te ljudski terorizam nad životinjama.

Kao prvo, one opisuju teroriste kao osamljene pojedince poput Teda Kaczynskog ili nevladine političke organizacije kao što je Crvena brigada. Time se zanemaruje državni terorizam ili državno podupiranje terorizma, u što spada i dugogodišnja politika Amerike, koja je financirala i kontrolirala državne udare i političko nasilje protiv civila u Gvatemali (1954), Libanonu (1958), Dominikanskoj Republici (1963), Vijetnamu (1954-75), Laosu (1964-75), Kambodži (1969-75), Nikaragvi (1980-90), Grenadi (1983), Panami (1989) i Iraku (1990-91, 2003-), da navedemo samo nekoliko destruktivnih intervencija.

Terorizam je nešto što može biti usmjereno protiv vlade, ali ga vlada ne može vršiti. Američke definicije terorizma uključuju djelovanje pobunjeničkih pokreta – društvenih pokreta koji su u prošlosti uvijek bili ponižavani i nazivani “komunističkim” – no nikad užas koji su sijali američki saveznici kao što su Somoza u Nikaragvi, Pinochet u Čileu te razni diktatori i desničarski odredi smrti. Kemijski rat koji je Amerika pokrenula protiv vijetnamskog naroda bio je mnogo većih razmjera te je imao mnogo više žrtava nego išta što je učinio Sadam Husein (pomoću kemijskih agensa i oružja koje je dobio od Amerike). Samo u svom imperijalističkom ratu protiv Vijetnama Amerika je ubila preko četiri milijuna ljudi.

Službene se definicije terorizma američke vlade uvijek koriste konceptom manihejske borbe između Dobra i Zla. Takvom se strategijom stvaraju dvostruki standardi kojima sile Dobra zanemaruju ili umanjuju vlastito nasilje i kršenje zakona, dok gnjevno osuđuju slične ili blaže prekršaje Zla. No, kao što primjećuje Noam Chomsky, Amerika je školski primjer svake prihvatljive definicije terorizma. U američkom zakonu i vojnim priručnicima terorizam se definira kao “planirana uporaba nasilja protiv civila s ciljem zastrašivanja, poticanja straha, te često ubijanja, s političkim, vjerskim i drugim ciljevima”. Stvar je u tome što “ispada da se službena definicija terorizma gotovo u potpunosti podudara s definicijom službene američke politike” iako je potonja zamaskirana u izraze kao što je “protupobunjenička akcija”, ili “sukob niskog intenziteta”. Službena definicija, tvrdi Chomsky, čini Ameriku “vodećom terorističkom državom zato što se neprestano upušta u takvo djelovanje… Ustvari, Amerika je jedina država koju su, u tom smislu, Svjetski sud i Sigurnosno vijeće optužili za terorizam.”

Također, ako prihvatimo službenu FBI-jevu definiciju nasilja, postat će nam jasno da se u nizu zemalja američka vlada sistematično i planirano koristila “silom i nasiljem” “na protuzakonit način”, “kako bi zastrašivala ili vršila pritisak na vladu, civilno građanstvo ili neki njihov segment” s ciljem postizanja “političkih ili društvenih ciljeva”. Kako je Philip Cryan dekonstruira, Amerika je “direktno odgovorna za teroristička djela te za pomaganje teroristima u gotovo nevjerojatnim razmjerima što se tiče ljudskih žrtvi i stvaranja straha. Kad su Zelene beretke 1960. uvježbavale gvatemalsku vojsku – što je dovelo do ratnog pohoda, utemeljena na bombaškim napadima, odredima smrti i strategiji spaljene zemlje, u kojem je ubijeno i nestalo 200 000 ljudi – pukovnik američke vojske John Webber nazvao je to protuterorističkom metodom”.

Američki napad na demokratski izabrana socijalističkog vođu Salvadora Allendea uzrokovao je desetke tisuća ubijenih civila i masovna mučenja. Teroristu Henryju Kissingeru, ključnu tvorcu napada, godine 1973. dodijeljena je Nobelova nagrada te se on i dalje u medijima veliča kao mudrac, vjerodostojan politički stručnjak i ambasador mira.

Nedostatak u definiciji br. 2: specistički terorizam

Gotovo sve definicije terorizma, pa čak i one koje su donijeli “napredni” borci za ljudska prava, odbijaju uzeti u obzir nasilje najvećih razmjera – ono koje ljudska vrsta vrši nad neljudskim vrstama. Specizam je toliko ukorijenjen i ustaljen u ljudskom mozgu da masakr koji ljudi vrše nad životinjama u njemu i ne postoji kao koncept. Svaki pokušaj da se neljudske životinje smatraju nevinim žrtvama nasilja, a ljudske životinje globalnim teroristima, susreće se s nerazumijevanjem i ismijavanjem.

No ako je terorizam povezan s nasiljem koje se namjerno nanosi nevinim osobama s ideološkim, političkim i ekonomskim motivacijama, te ako su neljudske životinje također “osobe” – nositelji života – tada je ljudski rat protiv životinja terorizam. Svaki pojedinac koji plaši, ranjava, muči i/ili ubije životinju jest terorist; farme krzna, tvorničke farme, foie gras, vivisekcija i ostali eksploatacijski postupci zapravo spadaju u terorističko djelovanje; a vlade koje podržavaju takvo djelovanje jesu terorističke države. Istinska oružja za masovno uništenje jesu plinovi, puške, elektrošokeri, oštrice te vilice i noževi kojima se eksperimentira na životinjama, kojima se one ubijaju te kojima se jedu njihova tijela.

Broj životinja koje su ubila ljudska bića zaprepašćuje. Samo u Americi, svake se godine:

ubije preko 10 milijardi životinja uzgojenih na farmama kako bi ih se konzumiralo kao hrana,

ubije 17-70 milijuna životinja za potrebe testiranja i eksperimenata,

ubije preko 100 milijuna životinja u lovu,

te se 7-8 milijuna životinja ulovi ili uzgaja u zatočeništvu zbog krzna.

Ti podaci ne uključuju milijune životinja koje ubiju službe za divlje životinje američkog Ministarstva poljoprivrede (prije poznate pod imenom Centri za suzbijanje štete od životinja) za zaštitu industrijske stoke; 55 000 konja koje se ubije u Americi i prerađuje za ljudsku hranu; nebrojeno mnogo životinja koje su eksploatirane i ubijene u različitim oblicima industrije “zabave” koja se služi životinjama; te ostale oblike ubijanja kojima se koriste njihovi ljudski predatori.

Životinje svake sekunde proživljavaju napad 11. rujna

FBI-jev koncept terorizma definira terorizam kao napade na vlasništvo, ali ne na život. Prema toj definiciji Fronta za oslobođenje životinja (Animal Liberation Front) postaje teroristička organizacija, no industrije koje eksploatiraju životinje i svake godine ubiju milijarde životinja to nisu. Korporacije i država skovale su neologizam “ekoterorizam”, te trenutačno proširuju i upotrebljavaju pojam “agroterorizam” kako bi sabotažu vlasništva koju izvršavaju organizacije poput Fronte za oslobođenje životinja (Animal Liberation Front) i Fronte za oslobođenje Zemlje (Earth Liberation Front) uključili u okvire stravičnih i prijezira vrijednih oblika nasilja i zla. Bilo da je “ekoterorizam” upravljen protiv ljudi ili vlasništva, oni koji barataju tim pojmom tvrde da je nasilje nasilje, a terorizam terorizam. Usprkos tome što zakoni protiv uništavanja vlasništva već postoje širom zemlje, oni koji ubijaju životinje i uništavaju Zemlju ustraju u uključenju sabotaže u “terorizam”, čime povećavaju svoju sposobnost napadanja i kažnjavanja materijalnih napada na eksploatacijske industrije.

Što je terorizam?

Kao što tvrdi Ludwig Wittgenstein, ne može se uvijek precizno odrediti koliko je elemenata potrebno za neku definiciju, ni koji su to elementi, no može se ponuditi skup povezanih koncepata. Ne postoji jedinstvena, univerzalno prihvaćena definicija terorizma, niti je vjerojatno da će ikad postojati. Ključni aspekti terorizma – kao što su politički ili ideološki motivi, nasilje, napad na neborce, zastrašivanje kao svrha, promjena ponašanja kao cilj – relativno su jasni, no pokušaj da ih se oblikuje u jasnu i kompaktnu definiciju koja bi trebala biti objektivna pokazao se kao ogroman izazov. Kao što stručnjak za terorizam Walter Laqueur piše – “Čak i da postoji objektivna, nevrijednosna definicija terorizma koja bi pokrila sve njegove važne aspekte i osobine, neki bi je još uvijek odbacivali iz ideoloških razloga”.

Široke, apstraktne definicije “terorizma” uvijek mogu biti napadnute protuprimjerom, obično ne uključuju neki važan element, neke su nejasne do razine besmislenosti te mogu postati alat političke represije. Definicija američkog Ministarstva vanjskih poslova usredotočena je na manjinske skupine i izostavlja države. Vladine definicije terorizma isključuju političke i gospodarske prakse koje polako ali sigurno ubijaju tisuće milijuna nevinih ljudi. Niti jedna definicija terorizma, čak ni ona koju promiču “napredni” ljudi kao što su Chomsky, nikad nije uzela u obzir ljudski rat protiv životinja.

Čak ni naša definicija ne uključuje psihološke aspekte pokušaja stvaranja “straha” i “zastrašivanja” jer smatramo da su ti izrazi prikladni za preširoke interpretacije kojima se legitimira politička represija aktivista. Razumijemo da teroristi djeluju s ciljem plašenja i zastrašivanja svojih žrtava, no radije se usredotočujemo na fizičko nasilje protiv svih oblika života. Iz svoje definicije terorizma također isključujemo uništavanje industrijskog vlasništva iz dvaju razloga: 1) jer se takvo djelovanje u načelu može opravdati; 2) jer je takvu protuzakonitu djelovanju već određeno ime i kazna te nije opravdano da ga se od sabotaže, vandalizma, podmetanja požara unaprijedi u terorizam; i 3) pravi terorizam uključuje zločine koje korporacije i vlada izvršavaju nad ljudskim bićima, životinjama i Zemljom.

Stvaranje ispravne i poštene funkcionalne definicije trebalo bi započeti prikupljanjem različitih definicija terorizma. Iako se za njega odlučuju i američka industrija i elitne skupine te se njime služe za svoje interese, oko značenja pojma “terorizam” vrijedi se boriti jer se u ovom skandalozno nasilnom svijetu nalaze pravi teroristi čije se djelovanje mora definirati, osuditi te spriječiti. Zadatak oblikovanja točne definicije terorizma danas je od ogromne važnosti; na kocki je samo demokracija i pravo na drugačije mišljenje, ništa više. Nejasne definicije terorizma daju vladi veću slobodu za progon onih koji im se suprotstavljaju. Aktivisti i oni koji izražavaju neslaganje moraju pružiti razumne definicije i razotkriti prave teroriste, a ne da postaju metama za terorizam “terorizma”.

S engleskoga prevela Monika Bregović.

Donosimo skraćenu verziju članka Defining Terrorism, objavljena u zborniku Terrorists or Freedom Fighters?: Reflections on the Liberation of Animals, ur. Steven Best i Anthony J. Nocella II, New York, Lantern Books, A Division of Booklight Inc., 2004, str. 361-377.

Oprema teksta redakcijska.