Definiranje avangardnog/eksperimentalnog filma

Kada je riječ o imenovanju, nitko dosada nije iznašao zadovoljavajući naziv za skup radova koji uključuje Andaluzijskoga psa, Ballet mécanique, Meshes of the Afternoon, Dog Star Man, The Chelsea Girls, Quick Billy, Serene Velocity, Zorns Lemma i Journeys from Berlin/1971, da uopće ne spominjemo razne vrste novijih radova redatelja kao što su Su Friedrich, Janie Geiser, Louis Klahr, Brian Frye i drugi. Volio bih misliti da je nedostatak ustaljena imena pokazatelj da je taj pokret zdrav. Naime, ako zaključujemo na osnovi poznate primjedbe Getrude Stein koja kaže da muzej ne može biti moderan, ako točno znate što avangardni film jest i kako ga nazvati, onda vjerojatno nije baš avangardan, zar ne?

Eksperimentalno, underground, nezavisno…

Kada je sjevernoamerička grana pokreta prvi put izbila u javnu svijest sredinom šezdesetih i imenovanje je postalo važnim pitanjem, različiti redatelji izražavali su nezadovoljstvo nazivima koji su se upotrebljavali; neki su takvo nezadovoljstvo izražavali čak i prije. Stan Brakhage rekao je da je naziv avangarda pretjerano europski. Netko je, ne mogu se sjetiti tko (volio bih misliti da je to bio Peter Kubelka, ali nisam siguran), rekao o eksperimentalnom nešto poput: “napravio sam mnogo eksperimenata u procesu snimanja ovoga filma. Sve sam ih ostavio u svojoj prostoriji za montažu. No, ono što ste vidjeli nije eksperiment, nego dovršeno djelo”. (Još jedan problem s eksperimentalnim: na MIT Film Society, gdje sam prikazivao eksperimentalne filmove iz razdoblja od 1965. do 1971., nekolicina studenata s MIT-a jednom se pojavila misleći da će vidjeti filmove o znanstvenim eksperimentima! Jednom smo morali i vratiti novac dvojici studenata njege koji nisu očekivali autorski klasik kada su kupili ulaznice za program naveden kao Bringing Up Baby – Andrew Sarris will speak.)

Pojam underground kritizira se iz različitih kuteva, kao takav koji također ima neodgovarajuće europske odjeke, a i mislim da je Brakhage spomenuo činjenicu da živi 1800 metara iznad morske razine u duhovitoj zamjerki tvrdnji da je underground redatelj. Nezavisno je ubrzo naišlo na poteškoću zato što je, u holivudskoj nomenklaturi toga vremena, Disney bio nezavisni studio, a i danas taj pojam također označava narativne dugometražne filmove koje ne producira veliki studio, ali imaju budžet od mnogo milijuna. Novi američki film je naziv koji je bio prihvaćen neko vrijeme, ali je također uključivao narativne filmove, a danas može značiti i Hollywood. Emory Menefee, tadašnji urednik Canyon Cinema News, predložio je naziv neovisan, u smislu da nije ovisan ni o čemu, ali ni taj naziv nikada nije ušao u opću upotrebu. Trenutačno pokušavam upotrebljavati pojmove avangardni, eksperimentalni i a-g u istome tekstu kao način imenovanja te kategorije filmova ukazujući tako također da je imenovanje još uvijek problematično.

Dakle, za koje bi se zajedničke karakteristike moglo reći da su sadržane u filmovima koje sam naveo i u ostalim sličnim djelima? Očito ne postoji valjan algoritam za odlučivanje što jest ili što nije avangardni ili eksperimentalni film, i tu može biti mnogo onih je li ili nije li rasprava na granicama. No, mislim da ni jedna razumna osoba ne bi osporila taj epitet za The End Christophera Maclainea ili Quixote Brucea Baillieja, niti ga pokušavala primijeniti na filmove Zameo ih vjetar ili E. T..

Šest eksperimentalnih zahtjeva

Da bih odredio očite primjere ili pomogao razjasniti koje su karakteristike zajedničke takvim djelima, ponudit ću popis obilježja, test u šest dijelova. Mnogi od avangardnih filmova neće proći na jednom ili dva od njih, ali smatram da će film za koji će se većina na tom popisu složiti da je avangardan ili eksperimentalan proći većinu njih.

1. Snimila ga je jedna osoba ili ponekad mala skupina, zajednički, radeći s posve malim proračunom, najčešće pribavljenim iz redateljeva džepa ili uz pomoć malih donacija; snimljen je zbog profesionalne strasti i u uvjerenju da su javni uspjeh i zarada malo vjerojatni. Posve mali proračun znači nešto vrlo različito od onoga što bi taj izraz mogao značiti u režiranju dramskih tekstova; ovdje se odnosi na brojke u stotinama, tisućama ili, u rijetkim slučajevima, desecima tisuća dolara.

2. Izbjegava model proizvodnog procesa prema kojemu su različite funkcije redatelja podijeljene među različitim pojedincima i skupinama: redatelj je istodobno producent, redatelj, pisac scenarija, direktor fotografije, kamerman, montažer, snimatelj zvuka i montažer zvuka ili obavlja barem polovicu tih funkcija.

3. Ne pokušava ponuditi linearnu priču koja se razvija u dramskom prostoru mainstream priče. (Pretjeran protuprimjer koji potvrđuje pravilo u ovom je slučaju Poetic Justice Hollisa Framptona koji zaista pripovijeda linearnu priču – no, gledatelj doživljava tu priču čitanjem rukom pisanih stranica scenarija koje su nagomilane jedna na drugu na stolu, a ne gledajući priču iz scenarija prikazanu na platnu.)

4. Svjesno se koristi filmskim materijalima na način koji pozornost skreće na medij, ali to ne čini u prizorima zagrađenima drugim prizorima u realističnijem modu koji bi izolirao eksperimentalne prizore kao sekvence sna ili maštanja. (Primjeri: črčkanje ili slikanje izravno na filmsku vrpcu; rezovi dovoljno nagli i nepredvidivi da montaža skreće pozornost na sebe; uporaba ekspozicije izvan fokusa ili ispod ili iznad; ekstremno brzi pokreti kamere koji zamagljuju sliku; iskrivljavanje leća; ekstremni nagibi kamere; postavljanje predmeta ispred leća da se izmijeni slika; fotografija vremenskih skokova; kolažiranje predmeta izravno na filmsku vrpcu; uporaba ostalih tehnika postizanja apstrakcije kao što su dodavanja ili optički efekti; tiskani titlovi koji nude komentar različit od jednostavnog pružanja informacija ili razvijanja priče; vremenski neusklađen zvuk, spajanje prostorno odvojenih slika na način koji ne služi kao očita priča ili jednostavno shvatljiva simbolička svrha. Mogu se sjetiti barem jednog redatelja – Brakhagea – koji je sve to radio.)

5. Film ima opozicijski odnos prema stilističkim karakteristikama masovnih medija i prema vrijednosnom sustavu mainstream kulture. Tako će u found footage filmu koji se koristi dijelovima iz poučnih filmova izvornik biti montiran drukčije kako bi stvorio neki oblik kritike stila i značenja izvornika. (Found footage film je specifičan podžanr eksperimentalnog ili avangardnog filma koji objedinjuje već snimljen filmski materijal u novo djelo – op. prev.)

6. Ne nudi jasnu, jednoznačnu poruku. Više nego mainstream filmovi ispunjen je svjesnim dvoznačnostima, potiče višestruka tumačenja i iskorištava paradoksalne i kontradiktorne tehnike i teme kako bi stvorio djelo koje zahtijeva aktivno sudjelovanje gledatelja.

Bez protezanja na čitavu povijest oblika, mnogi važni filmovi po mom mišljenju ispunjavaju sve navedene kriterije, od Meshes of the Atfernoon, Fireworks i Twice a Man do Moonlight, Wavelenght i La Raison Avant La Passion. Ne predlažem nikakvu mehaničku metodu po kojoj ispunjavanje, recimo, pet od šest kriterija automatski kvalificira neki film, nego držim da razmatranje tih karakteristika može biti korisno u razmišljanju o toj skupini radova.

S engleskoga prevela Lovorka Kozole.

Pod naslovom Naming, and Defining, Avant-Garde or Experimental Film objavljeno na www.fredcamper.com/Film/AvanGardeDefintion.html