Definiranje specizma

Kada god vidite pticu u kavezu, ribu u posudi ili ne-ljudskog sisavca na lancu, gledate specizam. Ako vjerujete da pčela ili žaba imaju manje prava na život i slobodu negoli čimpanza ili čovjek, ili smatrate da su ljudi superiorni drugim životinjama, potpisujete specizam. Ako posjećujete vodene zatvore i zoološke vrtove, idete u cirkuse koji sadrže “točke sa životinjama”, nosite ne-ljudsku kožu ili dlaku, ili jedete meso, jaja ili proizvode od kravljeg mlijeka, vi prakticirate specizam. Ako zagovarate “humanije” klanje pilića ili manje okrutno zatočivanje svinja, vi održavate specizam.

Što je točno specizam? Godine 1970. psiholog Richard Ryder skovao je riječ specizam u letku istoga imena. Iako nije izričito definirao termin, ukazao je da specisti povlače oštru moralnu razliku između ljudi i svih ostalih životinja. Kod njih izostaje “proširivanje naše skrbi o temeljnim pravima na neljudske životinje” (vidi: Richard Ryder, “An Autobiography”, Between the Species, Summer 1992, 168-73, citat na str. 171).

Specizam – rasizam

Knjigom Oslobođenje životinja (Animal Liberation) iz 1975. filozof Peter Singer priskrbio je konceptu specizma široku pozornost. Definirao je specizam kao “predrasudu ili pristrani stav prema interesima članova vlastite vrste a protiv interesa članova drugih vrsta” (Peter Singer, Animal Liberation, New York: New York Review of Books, 1975, str. 7).

Ova definicija je nedostatna. Razmotrite usporedivu definiciju rasizma: predrasuda ili pristrani stav prema interesima članova vlastite rase a protiv interesa članova drugih rasa.

Da, pristranost prema bijelcima i protiv svih ostalih rasa je rasizam. Ipak, pristranost prema bijelcima i protiv bilo kojeg broja drugih rasa također je rasistička. Sve su ovo rasizmi: predrasude protiv samo Semita; predrasude protiv samo Afrikanaca, američkih urođenika i australskih Aboridžina; predrasude protiv bilo koga osim bijelaca i Azijata. Analogno tome, pristranost prema ljudima a protiv bilo kojeg broja drugih vrsta (recimo, svih štakora i miševa) je specistička. Također je specistička i pristranost prema ljudima i prema bilo kojoj drugoj vrsti (npr. čimpanzama i gorilama).

U članku iz 2003. Singer je još uže definirao specizam negoli u knjizi Animal Liberation: “Ideja da je opravdano biti skloniji nekim bićima samo na osnovi toga što su članovi vrste homo sapiens” (Peter Singer, Animal Liberation at 30, New York Review of Books, 15 May 2003, 23-26, citat na str. 23).

Pod “sklonošću” Singer podrazumijeva veći moralni obzir. Ova definicija specizma je još neprimjerenija od njegove ranije. Sada, uz ograničavanje specizma na pristranost prema samo jednoj vrsti (našoj vlastitoj), Singer ga ograničava na pristranost samo na osnovi pripadnosti vrsti.

Ponovo, razmotrimo usporedivu definiciju rasizma: ideja da je opravdano biti skloniji određenim individuama samo na osnovi toga što su bijele.

Nije li rasistički imati veći moralni obzir prema bijelcima na bilo kojoj osnovi, primjerice toj da obično imaju svjetliju kožu ili viši životni standard od ne-bijelaca?

Specizam – seksizam

Usporedna definicija seksizma mogla bi biti od pomoći: ideja da je opravdano biti skloniji određenim individuama samo na osnovi toga što su muškarci.

Seksistički je imati prema muškarcima većeg moralnog obzira nego prema ženama na bilo kojoj osnovi, primjerice toj da su muškarci obično obdareniji mišićima ili da postižu bolje rezultate na testovima prostorne orijentacije. Jednako tako, specistički je imati prema ljudima većeg moralnog obzira nego prema neljudskim životinjama na bilo kojoj osnovi, primjerice toj da ljudi obično posjeduju pisani jezik i više se koriste oruđem.

Očito, Singerova je definicija specizma pretjerano uska na dva načina: (1) ograničava specizam na pristranost u korist samo jedne vrste; (2) ograničava specizam na pristranost zasnovanu jedino na pripadnosti vrsti.

Poput Singera, filozof Tom Regan definira specizam kao davanje “privilegiranog moralnog statusa” svim ljudima i nikome od ne-ljudi (Tom Regan, The Case for Animal Rights, u: Carl Cohen and Tom Regan, The Animal Rights Debate, Lanham, Md.: Rowman & Littlefield, 2001, 125-222, citat na str. 170).

I opet, također je specistički moralno privilegirati sve ljude i samo neke ne-ljude. Za mene je specizam privilegiranja sisavaca i ptica jednako tako očit kao rasizam privilegiranja Europljana i Azijata ili seksizam privilegiranja muškaraca i iznimno muškobanjastih žena.

Poput Singera, Regan dalje definira specizam kao “pridavanje veće težine interesima ljudskih bića samo stoga što su ljudi” (vidi: Regan, isto, str. 181). Ovo zahtijeva ponavljanje: Rasistički je davati veću težinu interesima bijelaca nego nebijelaca, seksistički je davati veću težinu interesima muškaraca nego žena i specistički je davati veću težinu interesima ljudi nego interesima ne-ljudi iz bilo kojeg razloga.

Prema Singeru i Reganu, netko nije specist ako iskazuje potpun moralni obzir prema bilo kome od ne-ljudi – na primjer, prema onima koje najviše sliče ljudima pojavom, uočenim ponašanjem i pokazanim znanjem. Iskazivanje potpunog moralnog obzira prema bijelcima i mulatima, ali ne i crncima, proširuje jednakost na neke nebijelce no još je rasizam. Iskazivanje potpunog moralnog obzira prema muškarcima i iznimno muškobanjastim ženama proširuje jednakost na neke žene, no još je seksizam. Jednako tako, iskazivanje potpunog moralnog obzira prema ljudima i samo nekim neljudima – recimo drugim majmunima – proširuje jednakost na neke neljude, no još je specizam.

Ljudski šovinizam, specizam

Filozofkinja Paola Cavalieri kaže da specizam može “biti upotrijebljen da opiše bilo koji oblik diskriminacije na osnovi vrste” (Paola Cavalieri, The Animal Question: Why Nonhuman Animals Deserve Human Rights, 2d ed., trans. Catherine Woollard, New York: Oxford University Press, 2001., str. 70). Iz razloga koje sam navela, to je način na koji specizam treba biti korišten. Na žalost, Cavalieri prihvaća standardnu Singer-Reganovu definiciju. Razlog koji navodi je slab: Moralna crta koja je povučena između ljudi i svih ostalih životinja je “tako oštra” da se specizam “počelo smatrati praktično zamjenjivim s pojmom ljudskog šovinizma” (vidi: Cavalieri, isto, str. 70). Za vrijeme crnačkog ropstva u Americi netko je jednako valjano mogao reći: “Moralna crta koja je povučena između bijelaca i nebijelaca tako je oštra da se rasizam počelo smatrati praktično zamjenjivim s pojmom bjelačke nadmoći”. Ostaje činjenica da je bilo koja diskriminacija zasnovana na rasi rasistička, bila to diskriminacija protiv svih nebijelaca, nekih nebijelaca, svih neazijata, svih bijelaca ili bilo koje druge rasne skupine ili skupina. Bilo da se specizam i ljudski šovinizam “počelo smatrati praktično zamjenjivim” ili ne, oni nisu zamjenjivi. Ljudski šovinizam je vrsta specizma.

Prema Singeru, nije specistički vjerovati da “postoje moralno relevantne razlike između ljudskih bića i drugih životinja koje nas ovlašćuju pridavati veću težinu interesima ljudi” (Peter Singer, Animal Liberation at 30, New York Review of Books, 15 May 2003, 23-26, citat na str. 23). To jest specistički. Ne postoje takve razlike, kao što ne postoje ni razlike između bijelaca i nebijelaca ili muškaraca i žena koje nas ovlašćuju pridavati veću težinu interesima bijelaca ili muškaraca.

Da bi nekome bio zajamčen potpun i jednak moralni obzir potrebno je samo da bude svjestan, da ima neki oblik svijesti. Zašto je pogrešno mučiti i ubijati ljude, prisiljavati ih na rad, ozljeđivati ih u pokusima ili doživotno zatvarati kad nisu počinili nikakav zločin? Zbog čega je pogrešno lišavati ljude dobrobiti života osim u izvanrednim okolnostima, kao što je nužna samoobrana? Iz razloga što većina ljudi razmišlja apstraktno, posjeduje govorni jezik, rabi tehnologiju i ima društvene veze? Ne. Napokon, pogrešno je (i protuzakonito) mučiti ili ubijati ljude poput neželjene djece a kojima nedostaju neke ili sve od navedenih karakteristika. Postupanje s ljudima na određene načine je pogrešno stoga što su ljudi svjesna bića. Oni doživljavaju. Ozljeđivanje im uzrokuje patnju. Ubijanje ih lišava svakog daljnjeg doživljaja. Isto vrijedi i za sve ostale životinje.

Kao što bi se Singer složio, specistički je zanijekati neljudima moralni obzir. No također je specistički odobriti im manje obzira nego ljudima, kao što je rasistički ili seksistički odobriti nebijelcima ili ženama manje obzira nego bijelcima ili muškarcima.

Kao što bi se Singer također složio, specistički je pridavati veću težinu trivijalnim ljudskim interesima negoli značajnim interesima neljudi. No također je specistički pridavati veću težinu značajnim ljudskim interesima negoli jednako značajnim interesima neljudi.

Poput rasista i seksista, specisti racionalno obrazlažu diskriminacijsko postupanje. A što jest diskriminacijsko postupanje? Pridavanje veće težine interesima nekih od interesa drugih – upravo ono što Singer pokušava racionalizirati. U jednu ruku, Singer definira specizam kao “pristranost prema interesima” ljudi. U drugu ruku, on tvrdi da nije specistički pridavati “veću težinu interesima ljudi”. Ovo vlastito proturječje javlja se jer sam Singer pokušava obraniti jednu vrstu specizma. Kad branimo specističku ideologiju, legitimiziramo postupke koji potječu iz te ideologije.

Sociolog David Nibert opisao je specizam kao ideologiju “stvorenu i proširenu kako bi se legitimiziralo ubijanje i iskorištavanje drugih životinja” (David Nibert, Animal Rights/Human Rights: Entanglements of Oppression and Liberation, Lanham, Md.: Rowman & Littlefield, 2002., str. 243). Njegova definicija uključuje uzrok i posljedicu. Prema njegovom gledištu ljudsko ugnjetavanje neljudi došlo je prvo; predrasude su uslijedile. No netko bi mogao tvrditi suprotno: Ugnjetavanje se nije moglo pojaviti bez nekog osjećaja ovlaštenosti, nekog osjećaja da je moralno prihvatljivo iskorištavati druge životinje; osim kada ljudi reagiraju refleksivno, oni prvo odluče učiniti nešto prije negoli to učine. Činjenica je da je nemoguće utvrditi što je bilo prije: ugnjetavanje ili njegovo psihološko opravdanje, specistički postupci ili specistički stavovi. Ipak, Nibert iznosi važnu činjenicu: specistički stavovi i praksa neraspletivo su povezani. Oni neprekidno hrane jedni druge.

Definicija specizma

Specizam povlači za sobom i aroganciju i nepravdu: ljudsko samoljublje i pridruženu sklonost zlostavljanju neljudi. Specisti obezvrjeđuju interese ne-ljudi stoga što obezvrjeđuju neljude, koje smatraju inferiornim, manje zaslužnim obzira. Pretpostavka ljudske superiornosti u srži je specizma. Ljudsko samouzdizanje manifestira se kao nepoštovanje (ili manjak poštovanja) za druge životinje.

Ukratko, specizam je i stav i oblik ugnjetavanja. Gledajući na ljude kao na superiorne drugim životinjama specisti daju veću težinu ljudskim interesima nego jednako vitalnim ili vitalnijim interesima neljudi. Specistički je isključiti bilo koje neljudsko biće iz potpune i jednake moralne obzirnosti iz bilo kojeg razloga.

Ovo je, dakle, definicija specizma koju ću razvijati i braniti kroz ovu knjigu: propust, u stavu i postupcima, da se bilo kojem neljudskom biću prida isti obzir i poštovanje.

S engleskoga preveo Zoran Čiča.

Prvo poglavlje knjige Speciesism (Derwood, MD: Ryce Publishers, 2004.) američke teoretičarke prava životinja Joan Dunayer. Oprema teksta redakcijska.