Rosana Ratkovčić  

Derviši u galeriji

U Sarajevu, u Asa Art galeriji, postavljena je izložba Nezaboravljena historija, povodom obilježavanja petsto pedeset godina od osnutka Sarajeva i tesavufske tradicije. Ova izložba predstavlja jednu od rijetkih prilika za upoznavanje s tesavufskom baštinom Sarajeva i Bosne i Hercegovine.

Autor izložbe je Ćazim Hadžimejlić, profesor islamske umjetnosti, kaligrafije i restauracije papira na Akademiji likovnih umjetnosti i na Odsjeku povijesti umjetnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, a eksponati predstavljeni na izložbi preuzeti su iz zbirke obitelji Hadžimejlić smještene u Vukeljićima kod Fojnice. Ovom izložbom odabrani eksponati iz zbirke prvi put su predstavljeni široj publici.

TEKIJA NA BENTBAŠI Osnivanje Sarajeva povezuje se s vakufnamom (zakladnica) Isa beg Ishakovića iz 1462. godine, u kojoj se uz utemeljenje više različitih zadužbina koje su prema osmanskim urbanim načelima temeljne za formiranje grada, kao što su džamije, hanovi, konaci, dućani, hamam i vodovod, spominje i osnivanje tekije na Bentbaši.

Tekije su kao mjesta okupljanja derviških redova i prakticiranja sufijske duhovnosti s uspostavljanjem osmanske vlasti formirane u svim bosanskim gradovima, a u Sarajevu je postojalo četrdeset sedam tekija.

Tekija koju je Isa beg Ishaković osnovao na Bentbaši kasnije se spominje kao tekija mevlevijskih derviša. Osnutak reda mevlevijskih derviša povezuje se uz Mevlanu Dželaluddina Rumija (rođen 1207. godine u Balhu, u današnjem Afganistanu, a umro u Konji 17. prosinca 1273.), najvećeg sufijskog pjesnika orijentalnih književnosti i jednog od najznačajnijih imena mističkog pjesništva uopće. Njegovo najpoznatije djelo je mistična poema Mesnevija, koja se sastoji od preko 25 000 stihova u šest svezaka. Mevlanini stihovi bezvremene ljepote i danas nadahnjuju čitaoce svih vjera, a u njegovoj poruci univerzalne ljubavi trebalo bi potražiti uporište za uspostavljanje međusobne tolerancije, razumijevanja i mira u današnjem podijeljenom svijetu. Derviši mevlevije poznati su po izvođenju ritualnog plesa sema’, vrtnje u krug, koja za derviše predstavlja izraz neprestanog kretanja univerzuma; od atoma do sfera; sve se okreće oko središnje moći, snage koja je, prema Mevlaninom mišljenju, ljubav.

Rušenje tekije na Bentbaši započelo je 1941. godine nakon uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske, a konačnu odluku o njezinom uklanjanju donijele su gradske vlasti Sarajeva 1950. Godine; 1957. odluka je i izvršena. U novije vrijeme pokrenuti su radovi na iskapanju ostataka tekije i inicijativa za njezinu rekonstrukciju.

Ikonografija i duhovnost derviša Naziv izložbe Nezaboravljena historija istovremeno sadrži poruku o potrebi čuvanja povijesnog sjećanja, ali podsjeća i na stoljeća postojanja i trajanja derviških redova u Bosni i Hercegovini i njihovo njegovanje duboke duhovnosti univerzalnog značaja.

O osnutku tekije na Bentbaši, kao polazištu ove izložbe, svjedoči skupina sačuvanih povijesnih fotografija na kojima se vidi izgled nekadašnje tekije, njezin smještaj uz obalu Miljacke, kao i motiv s jednog od derviških obreda, zikra, koji se održavao u tekiji.

Kao uvod u izložbu postavljeno je nekoliko svitaka sa silsilama (rodoslovlje) derviških redova, koje pokazuju lanac nasljeđivanja šejhova (derviških duhovnih učitelja), a u tesavufskoj tradiciji predstavljaju svjedočanstvo o vjerodostojnosti derviške halke (kruga) i njihovog šejha. Uz svitke sa silsilama predstavljene su i idžazetname, dokumenti kojima pojedini šejh potvrđuje svojeg nasljednika.

Različiti derviški redovi (mevlevije, nakšibendije, rufaije, kadirije, halvetije, šazilije, bedevije, bektašije) koji su tokom povijesti postojali i održali se na području Bosne i Hercegovine na izložbi su predstavljeni odjećom tipičnom za pripadnike pojedinih derviških redova i njihove šejhove, a može se vidjeti i odjeća dervišhane (žene derviša) nakšibendijskog tarikata.

Značajno obilježje u odijevanju derviških šejhova je tadž, posebna vrsta pokrivala za glavu, čiji polukružni gornji dio simbolizira Nebeski svijet, a oblik koji podsjeća na arapsko slovo mim upućuje na poslanika Muhameda, koji sa svojim ashabima (pratiteljima) i svojim Ehli bejtom (porodicom) predstavlja trajno nadahnuće derviških molitvi. Niz tadževa, koji pripadaju šejhovima različitih tarikata (derviških redova), na izložbi predstavlja sponu između derviške pojavnosti i njihove duhovnosti.

Značaj tadža u ikonografiji derviških redova pokazuju i trodimenzionalne uokvirene slike s reljefnim prikazom tadža na postolju, okruženom zavjesama, kao na pozornici koja se otvara prema promatraču, što se zbog scenskog utiska možda može protumačiti i dodirima s umjetnosti sa Zapada. Osobita vrijednost ovih dviju izloženih slika je što predstavljaju jedine sačuvane predmete iz nekadašnje tekije na Bentbaši. 

Ovčje krzno (post) koje predstavlja molitvenu prostirku za šejha, a različite boje krzna imaju posebno simbolično značenje u njegovoj upotrebi i smještanju u tekijama i derviškim obredima, također pripada onom dijelu izložbe u kojem materijalni predmeti svjedoče o duhovnom životu derviške zajednice.

Predstavljanje derviških redova upotpunjeno je i nizom muzičkih instrumenata koji se povezuju uglavnom s mevlevijskim tarikatom zbog značaja plesa i glazbe u njihovim obredima. Ney, svirala od trstike, imala je poseban značaj u poeziji Mevlane Rumija, koji je u njezinom zvuku čuo tugu za mjestom s kojeg je otrgnuta i u tome pronalazio simboliku duše u traganju za Stvoriteljem.

U ovoj skupini nalazi se i nekoliko kaligrafskih zapisa koji se odnose na Mevlanu, kao i reprint originala Mesnevije koji se nalazi u Konji, gradu u Maloj Aziji u kojem je Mevlana živio i gdje se nalazi njegov mauzolej, koji već stoljećima svakodnevno posjećuju poklonici iz cijelog svijeta.

Od derviškog pribora predstavljenog na izložbi osobito su zanimljivi spremnik putujućih derviša (keškul), oblikovan od drveta s kaligrafskim zapisima izrađenim u reljefu, veliki čibuk bosanskog šejha Muhameda Mejlije (Hadžimejlića), a pažnju privlači i mesingani svijećnjak s ručkom u obliku figure vrtećeg derviša, koji unatoč malim dimenzijama ostavlja snažan monumentalan utisak. Tu je i niz tespiha, molitvenih brojanica, kao i stalak za Kur’an (rahle) izuzetne ljepote, izrađen od drveta s inkrustacijama od sedefa i oklopa od kornjače.

Osobit izraz sufijske duhovnosti, kaligrafsko pismo, kao način likovnog prenošenja Božje poruke, na izložbi je predstavljen nizom kaligrafskih zapisa. Povijesne kaligrafske zapise pokazuje skupina radova Ali Šerifa Kadirija (Faginovića), dok su kao suvremeni radovi predstavljeni kaligrafski zapisi profesora Hadžimejlića.

Uz kaligrafske zapise izložene su i korice za knjige izrađene od kože u reljefu s pozlatom, u posebnoj tehnici mudželita. Osobito se ističu radovi profesora Hadžimejlića inspirirani dizajnom korica knjiga, s naslovima koji ističu njihovu duhovnu poruku; Drvo života, Neprobojna kapija i Čisto srce. Ovaj segment izložbe upotpunjen je i kaligrafskim priborom i primjerima kaligrafskih vježbenica.

Upotpunjavanje saznanja o životu derviša i njihovo smještanje u domaći bosanski kontekst predstavljeno je predmetima svakodnevne upotrebe, bosanskim ćilimima, ibricima, posudama za vodu, kao i nekim dragocjenim primjerima nakita koji su izrađivali derviši zanatlije, i predivnom ženskom svečanom nošnjom.

Predstavljanjem izložbe u galeriji na prvom katu poslovne zgrade Asa grupacije, s prozorima s kojih se pogled pruža na Sarajevo i brda koja okružuju sarajevsku kotlinu, istaknuto je ispreplitanje derviškog života i bosanske svakodnevice.

Postavljena u galeriji komercijalne korporacije izložba podsjeća da se u današnje vrijeme natjecanja u ostvarivanju profita treba vraćati duhovnim vrijednostima koje postoje oko nas; samo ih treba potražiti i uočiti.