#440 na kioscima

6.11.2013.

Željka Horvat Čeč  

Djeca su posrala revoluciju


djeca su posrala revoluciju



danas djeci od malena daju

telefone i odvjetnike

i džeparac do četrdesetpete

tako smo ostali bez napretka, bez revolucije

i bez razumijevanja i priznanja evolucije



danas djeci od malena daju da jedu

teške riječi

i gutaju ih i seru i ništa ne ostane

tako smo ostali bez napretka, bez revolucije

i bez razumijevanja i evolucije

ostale su samo kratke riječi bog, vrag, bol, tuga

krv

ta krv se sada oblači u tišinu i vuče po cestama

te tupe glave vire nad crnim majicama i pišu komentare na netu

pale baklje i tuku žene i djecu

a mi vičemo u sunce

kvantna fizika i svemir

jer

revolucija je postala

samo utjeha riječi



Baka je bila mali Jeti



Sadako je željela živjeti

Jesenjin nije

neki ljudi vole reference

ja ponekad ne volim komunicirati

ipak,

ponekad s bakom, ali ne preko telefona

pričam

kraj stative i lopte

pjevamo pjesme o slobodi

kroz miris gacija

šire se riječi

šteta

šteta, što je na groblju



Ukapanje u svijet



obračunati se sa svojim odlukama je

kao pišati po svome egu

teško, ali moguće

kada smo bili mali

bacali smo jaja na Lazara

a on nema moral

samo ego

udario je jednom Nikolu

zapravo, bacio mu  u glavu

ledenu kuglu

odlučio je ne žaliti

danas svi vozimo citroen picasso

i djecu u vrtić



rođendan



jednoj ženi koju znam

je danas rođendan

a ja vlažnim maramicama sakupljam

komadiće sna, želje

i djeteta po podu

bol se oblači u vestu

i masnu kosu

dlakave noge i vrisak tišine

i zrak je postao minsko polje

dišemo tu i tamo

igramo na sreću

brojevi smrti ne pale na lotu

matematika nam je donijela

samo duge nokte i prazne penkale

nakon sedam dana pisala sam ženi koju znam

sretan rođendan



Odbijam komunicirati



Babe su sjele s bogom i kamenčićima u džepu

odbijam komunicirati



skrivala sam male ljude ispod kreveta

vozila auto cijele noći

stavljala boje u male staklenke

skrivala se iza tuđih muškaraca

čekala da mahneš lijevom rukom

uvijek si pozdravljao lijevo

sjećanje je uzelo i san pred povratak



bojim se gledati preko zida

i kokoši umiru preko

bez suza



Bolest



Droge ne pomažu

tablete te ubiju

ta bolest živi u meni i sada je već

zovem imenom

prijetim joj

polizat ću je kao srce moto keksa

i namazati na zube

nositi je kao gumu boksača

to ću učiniti

tako se lakše gube ljudi

lakše se odlazi

bez lijepe rečenice na vratima



Kada kupujemo zidove



Morat ćemo se držati za ruke. Uređivati tegle sa cvijećem

Uljudno pozdravljati nove susjede.

Noću ćemo seliti stare stvari, namještaj, puzzle i kocke.

Peglati zastore i lica. Morat ćemo tražiti od gatare

Dobitak na lotu ili ubojstvo političara

Moramo postati konkretni



Bog živi u Splitu



Rečeno je davno

i zapisano u knjizi

 neka baci kamen onaj koji je bez grijeha

a u Splitu je kamenje letilo

sa više strana

jer bog je na više mjesta

ali u Splitu ga ima  najviše

i baca kamenje na sebe

i diže buku

plače

jer ne želi priznati da je

i pedere stvorio

na svoju sliku



Belica



Ponekad pričam ljudima

kako se kada sam bila mala

na susjedovu kuću srušio

avion

do kuće su imali štale

i životinje su trčale na sve strane

i ljudi

i bilo je glasno

i bilo je mrtvih

jedan čovjek, par životinja

jedan avion

i krvava fleka na fasadi

i dvadeset godina kasnije

preuzmi
pdf