24.3.2005.

Suzana Marjanić  

Djeca trajne ali pomalo umorne slobode

Dakle, 6. TEST! – četrnaest predstava iz sedam zemalja (Belgija, BiH, Francuska, Hrvatska, Slovenija, Srbija i Crna Gora te Velika Britanija), nevjerojatno brojan multimedijalni program pod odrednicom razOtkrivanje, a koji je završio neo-tribal modnim performansom Djeca ludog šeširdžije Tee Jesensky. Ne zaboravimo spomenuti i noćni glazbeni program. Inače, uz spomenuti plesno-glazbeni performans ludičkih pokrivala za glavu, koji se odvijao uz ritmičku podlogu afričkih i arapskih bubnjeva te didgeridooa (ispričavam se zbog nenavođenja ostalih instrumenata), u kazališnom programu TEST!-a još je izveden i animalistički performans Roberta Francistzyja, uprizoren nakon predavanja Etičkim izborom protiv vivisekcije uvijek angažirane udruge Prijatelji životinja. Sve u svemu, riječ je o uspješnoj promociji studentskoga kazališta i nekih drugih teatara, s obzirom na to da ipak neki izvođači već odavno nisu studenti. Naime, TEST! – da ne bi bilo zabune – pored studenata dramskih akademija i studenata zaljubljenika u izvedbenu umjetnost okuplja i one koje kazališna kritika svrstava pod nimalo omiljeni pojmovni kišobran plemeniti amaterizam. Međutim, ono što je vidljivo nakon šestodnevnoga (i noćnoga) TEST!-a jest nedostatak one anarhodine, subverzivne energije koju nam je, primjerice, na drugom TEST!-u (ah, sada već davne 2001.) pružila odlična predstava Oliver Frljić: “Dabogda se na ovoj predstavi proveli kao Svetozar Jovanović u periodu od devedeset i prve do devedeset i pete u, recimo, Hrvatskoj” (idiolekt beskrajne autoreferencijalnosti) trupe Le Cheval. Istina, nešto od te subverzivne energije bilo je vidljivo u glazbenom i multimedijalnom programu TEST!-a, primjerice, u predstavljanju prvog eksperimentalnog filma Kutija Teatra SIRA, muškoga dvojca iz Mostara koji su ironično upozorili na sveprisutnu “žensku dominaciju”.

Neka studentska čvorišta

No, s obzirom na pravila pristojnosti kazališnoga prikaza, red je da ukratko ponudim pregled šestovečernjega studentsko-kazališnoga događanja. Krenimo s festivalskom koprodukcijom The Ghost and Mrs. Muir u režiji Michela Nebenzahla sveučilišne kazališne skupine Les Indifférents iz Pariza (zapažen nastup ostvarila je Svetlana Patafta u ulozi, naravno, Lucy Muir), koja prenosi ideju filma Josepha L. Mankiewicza – dakle, susret Lucy Muir i duha kapetana Daniela Gregga – na scenu, pod okriljem onostrane zvučne kulise galebova i morskih valova. Inače, skupina Les Indifférents već je nekoliko godina zaredom prisutna na TEST!-u; primjerice, na prošlogodišnjem TEST!-u sudjelovala je predstavom Catastrophe.

Kada bi se izdvojila moguća tematska i izvedbena susretišta ovogodišnjega TEST!-a, kao prvo energetsko čvorište nametnulo se moguće rješavanje enigme ovozemaljskoga kakvog-takvog ponuđenoga života. U navedeni okvir mogla bi se upisati zagrebačka predstava 21 minuta (režija: Darko Jeftić i Dalibor Javor), koja istražuje “dualnost ljudske prirode” i “apsurdnost društvenost normi”, kao i predstava Središte kruga zagrebačkoga Studentskoga kazališta Ivan Goran Kovačić.

Drugu skupinu, susretište, činile bi inscenacije (klasičnih) dramskih tekstova. Izvedbom Albeejeve drame Tko se boji Virginije Woolf?, diplomskom predstavom studenata glume u klasi prof. Gordane Marić, predstavio se beogradski Fakultet dramskih umetnosti. Istina, kao pandan beogradskim studentima glume mogao se predstaviti zagrebački ADU, koji je, nažalost, i ove godine ostao nevidljiv na TEST!-u. Značenja bijelih, ispijenih, iskeženih, ekspresionističkih, napudranih lica/maski Marthe i Georgea (nezaobilazno se prisjećam nezaboravne glume Elizabeth Taylor i Richarda Burtona) u programskoj knjižici nadopunjena su iskazom da svoje vampirske težnje zadovoljavaju kako “bi s prvim zrakama sunca otišli na počinak”.

U okviru navedenoga čvorišta svakako valja izdvojiti The Possibilities Howarda Barkera (režija: Ilire Vinca Celaj) u izvedbi glumaca s Fakulteta umetnosti iz Prištine na albanskom jeziku koji su vrlo brojnu publiku osvojili iznimnom glumom, kao i provedbom razbijanja četvrtoga zida; primjerice, već na samome početku kada se glumci rukuju s publikom, između ostaloga, jedan od glumaca upućuje ironičnu zamolbu publici: “Nemojte pobjeći, jer predstava se igra na albanskom!”, do prostitutke iz jednoga od šest komada koja i sladostrasno i očajno očijuka s muškim dijelom publike: “Tebi dam za 100 kuna, a tebi može za 10 kuna”…

Treću skupinu samostalno je označila mariborska Druga scena Prvega odra s odličnom glazbeno-lutkarskom predstavom Zgodba o vojaku, koja je preuzeta iz folklornoga gradiva, a u njihovoj verziji riječ je o vojaku kojem na putu kući s ratničke postaje vrag nudi primamljivost poput novca i ženskog tijela (a, što će drugo) kako bi se domogao vojnikove violine. Navedeno scensko putovanje vojaka životnim, scenskim postajama odvija se na scenskom kotaču koji je pribijen na motki (koji kao da priziva Stablo svijeta na kojemu se odvijaju kozmičke bitke), a susret s vražjim primamljivim obmanama ostvaruje se na sceni koju predočuje golema knjiga-kofer koju vrag rastvara, razotkrivajući u jednom njezinu dijelu blago koje bi vojak mogao steći u zamjenu za violinu. Ipak, na kraju vojakova baladesknoga kruga vojak popušta i predaje vragu violinu, a u zamjenu dobiva princezu (dakako, lijepu), a vražji hihot slaveći pobjedu, nastavlja okretati svijet prema ratničkim silnicama. Riječ je o iznimnim lutkama, točnije maskama koje se nalaze naizmjence na izvođačevim rukama i licu, pri čemu su lutkari prisutni (u crnim pantomimičarskim kostimima) na sceni. Lutkarska dijablerija popraćena je živom glazbom (autorska glazba Vaska Atanasovskog) na pozornici (violina, gitara, violončelo i tri puhačka instrumenta) koja je inspirirana tonovima Stravinskog. Sve u svemu, riječ je o još jednoj festivalskoj uspješnici pored spomenute prištinske izvedbe.

Četvrta skupina mogla bi se označiti predstavom Doticanja: balkanske magijske i obredne igre Studija lutkarstva Sarajevo koja je uprizorila magijske lunarne obrede koje izvode žene tijekom vegetacijskoga buđenja prirode kada se plesom (što znači – oslobođenim tijelom) predaju Mjesecu kao muškom božanstvu, što ga je simbolički predstavljao muški protagonist s maskom bika sa simbolički jakim, izraženim rogovima u simbolizaciji Mjesečeve snage, ali i muške nestalnosti.

Dodiri sa “specifičnim” teatrom

Nastavljam ukratko s još nekim hrvatskim predstavnicima na 6. TEST!-u. Zanimljivo je da su od osnivačkoga četverca pulskoga PUF-a bili prisutni svi osim Lera. “Daskaš” Nebojša Borojević zajedno s Karolinom Lice režirao je (ili njegovim određenjem – usuglasio) Pepeljugu koju su izveli članovi Hrvatske udruge gluhoslijepih osoba Dodir, točnije Dramskog studija Dodir(i), a predstava – u kojoj gluhoslijepa Pepeljuga simbolički gubi naočale – izvedena je kao dio popratnog programa festivala. Pulsko Kazalište dr. Inat, koje se predstavilo ciklusom mladih autora Tko je ukrao kolačiće? feat. Alisa u zemlji čudesa u režiji Ivane-Nataše Turković, i čakovečki Pinklec s Artaudovim Osvajanjem Meksika u kojemu je pratio Artaudovu solarnu i lunarnu dramaturgiju, kako je Artaudove drame odredio Martin Esslin, i iako je savršeno postavio u paralelizam nekadašnje europsko osvajanje Amerike i današnje američko osvajanje ostatka svijeta pod izlikom “trajna sloboda”, nisu se, nažalost, pokazali u najboljim snagama.

Što se tiče hrvatskih predstavnica, izgleda da je u istraživačkom kazalištu novinu unijela predstava Upoznavanje (izvedena u jednoj od glumačkih garderobi &TD-a) u režiji Mirele Bumbar, Alme Martine Cepike i Višnje Rogošić, koja u programskoj knjižici ističe kako je motiv stvaranja predstave “samo provesti s nekim neko vrijeme”, a što se, doista, ostvarivalo u punim zamasima više-manje na svim predstavama i u pauzama u očekivanju predstava, jer konačno je Studentski centar (zahvaljujem Denisu Patafti kao umjetničkom ravnatelju TEST!-a) oživio i kulturnim događanjima koja su se u takvim dometima mogla pratiti i na nedavnom Novogodišnjem velesajmu kulture.

Ludički 3hird Wheel Theatre Company

Svakako najuspješnije predstave prema reakcijama uvijek brojne publike na ovogodišnjem TEST!-u jesu spomenuta mariborska Zgodba o vojaku Druge scene Prvega odra, spomenuta predstava The Possibilities u izvedbi Fakulteta umetnosti iz Prištine, Changed Priorities u ludičkoj izvedbi 3hird Wheel Theatre Company te predstava Ljubav u crnom i bijelom u izvedbi Theatre Universitaire Royal de Liege, koja uprizoruje lepezu ljubavnih veza, upoznavanja, poznanstava, iskustava, što je okrunjeno i scenom iz filma u kojemu se Chaplinov Skitnica zaljubljuje u cvjećaricu koju je, naravno, ugledao u izlogu cvijeća. Riječ je o filmskom zapisu koji promovira lajtmotiv slike žene u izlogu, skopofilijskome utočištu i zamjeni likovnoga okvira i, dakako, bez knjige.

Changed Priorities (tekst i režija: Ben Clark i Tom Parry) u nenadmašnoj izvedbi (na ovome TEST!-u) družine 3hird Wheel Theatre Company iz Wolverhamptona nevjerojatno je dobro osmišljena predstava. Dakle, kao što i ime kompanije sugerira, riječ je o samo tri glumca uz svega nekoliko scenskih rekvizita koji podsjećaju na prometne znakove bez oznaka, a koje muški trojac, inače, urnebesno duhovit, slaže, rastavlja i ponovo sastavlja i, naravno, zatim razgrađuje u različite scenske konstrukcije – od gradske vijećnice grada imenom Nigdje, puba, kuća, ulica, klupe na kojima se odvija sudbonosni susret Anne i njezina dobrodušnoga, ali nimalo spretnoga odabranika srca koji nastoje pobjeći iz grada u kojemu je Annin otac, inače urbanistički planer, nastojao provesti u život i djelo ne samo urbanističke nego i etičke planove s vrlo strogim regulativama života i djela. Glumačka trojka neprestano ostvaruje transgresije kroz sve likove, a kostimografsku transformaciju  ostvaruju samo s pomoću zelenih šalova koje premeću od “bapskih” marama do djevojačke suknje, lente časti…

 Iako se organizatorima dobrohotno može prigovoriti na propustima zbog određenih predstava, zahvaljujem im na upoznavanju s radom iznimne družine 3hird Wheel Theatre Company, sa željom da na sljedećem TEST!-u, ako je ikako moguće, gostuju s Macbethom.