Nezavisno producirana web-serija interesantan je korak u smjeru epizodnih drama koje, poput već desetljećima prisutne indie-glazbe i amaterskog filma, ne odgovaraju zakonitostima i cenzuri postojeće industrije
Krajem prošle godine na stranicama mjesečnika Poduzetnik osvanuo je tekst Gorana Milića pod naslovom Djeco, idite svojim putem. Vječno prisutni novinar osvrnuo se negativno na mlade koji žive s roditeljima i predložio im seljenje usprkos financijskoj nemoći i nesigurnoj ekonomskoj klimi, jer “pritisak borbe za napredak stvara novi krug prijatelja u sličnoj situaciji [koji] zajedno otkrivaju posve nepoznate mogućnosti, počinju realno cijeniti teško zarađeni novac, brzo postaju zreli i odgovorni članovi društva”.
Teško je cijeniti teško zarađeni novac Sama, Lisu i Arija, protagoniste nezavisno producirane američke web-serije Whatever This Is, upoznajemo in medias res u potrazi za ostvarenjem Milićevog sna. Plan je jednostavan: po dolasku u New York dvije će godine raditi nezanimljive i nezadovoljavajuće poslove, ne bi li uštedjeli i napredovali dovoljno da krenu zbilja živjeti i ostvarivati svoje budućnosti kakvima su ih zamislili. No, nakon četiri godine, još uvijek su u propalom stanu za koji svaki mjesec jedva prikupe najamninu, većinu vremena provode radeći i sve su manje sigurni da će se sutra išta izmijeniti. Karijerna besperspektivnost brzo se odražava i na društvenom planu pa tako trojac sve više vremena provodi zatvoren u kuću, bez volje za izlaske i “proširenje kruga prijatelja u sličnoj situaciji”, a i teško zarađeni novac teško je cijeniti kad isparuje brže nego što biva zarađen.
Svoj smještaj u New York Whatever This Is mudro koristi kako bi dodatno naglasio nemoć milenijske generacije suočene s profesionalnim sazrijevanjem tijekom recentne financijske krize. Velika je Jabuka na filmu i televiziji magično, mitsko mjesto gdje kvartovski luzeri postaju boksačke zvijezde, ulični kriminalci zasnivaju uspješne mafijaške obitelji, a mladi poslovnjaci oboružani tek snažnom voljom osvajaju Wall Street. Poruka većine filmova smještenih u New York ne razlikuje se puno od Milićeve: krv, znoj i suze na koncu se uvijek isplate. Ipak, riječ je o poruci u kojoj danas ima beskrajno manje istine nego prije dvadeset, deset, ili čak pet godina pa tako naši junaci, odrasli na Rockyju i Zaposlenoj djevojci, ostaju zatečeni kad im se težak rad nikad ne počne isplaćivati. I baš kao u klasičnom sitcomu, gdje se na kraju svake epizode sve uglavnom mora vratiti na početak kako bi se očuvao status quo, ovdje se naši protagonisti nakon svake epizode opet nalaze na nuli zbog besciljnosti svojih karijera, zatočeni u ciklusu prekarnog rada.
A usprkos pomalo depresivnoj osnovnoj misli, Whatever This Is je dobrim dijelom ipak i sitcom. Sam i Ari zaposleni su kao tehnički pomoćnici u jeftinoj produkcijskoj kući, što seriji omogućava da iz epizode u epizodu mijenja okruženje, od luksuznog manhattanskog stana u kojem nastaje reality show o kućanicama, do prelijepe šume u kojoj yoga-majstor snima instrukcijski DVD. Ondje se pojavljuju karikirani gostujući likovi poput pijane bogate udovice, tinejdžerke kojoj je tata platio da snimi glazbeni spot ili pak urnebesno vulgarnog direktora koji se pojavljuje u reklami svoje firme. Ta šarolika ekipa pruža duhovit kontrapunkt našim umornim i čemernim junacima, ali i predstavlja druge dobne i klasne skupine koje se izgubljenim milenijcima najčešće obraćaju svisoka, kao što se Milić obraća hrvatskoj mladeži.
Nezavisna TV-produkcija Riječ je o tonu kakav se danas na američkoj televiziji rijetko viđa, što i nije neobično s obzirom da Whatever This Is zapravo i nije televizijska serija. Svih šest epizoda objavljeno je na besplatno gledanje na internetu te u potpunosti financirano crowdfundingom preko internetske službe Kickstarter kroz sitne donacije privatnih osoba zainteresiranih za serijal koji bi se bavio ovakvom tematikom. Goldbergova prethodna serija The Outs, koja se bavila dugotrajnim raskidom veze dvojice muškaraca u New Yorku, publiku je zaintrigirala dovoljno da za ovaj projekt doniraju ukupno više od 170 tisuća dolara — za produkciju TV-sitcoma iznimno malo, no taman dovoljno za web-serijal u kojem sudjeluju mahom mladi glumci i snimateljska ekipa te pokoji poznatiji entuzijast poput Alana Cumminga koji se u nezaboravnoj epizodnoj ulozi pojavljuje volonterski. Tako se zapravo radi o prvim pravim koracima u smjeru nezavisne TV-produkcije i stvaranju epizodnih drama koje, poput već desetljećima prisutne indie-glazbe i amaterskog filma, ne odgovaraju zakonitostima i cenzuri postojeće industrije.
A mini-budžetu usprkos, serija se ne doima ništa manje profesionalnom od sličnih produkcija američkih TV-mreža: posebice se ističe prekrasna kamera, koja statičnim frontalnim kadrovima cijeloj stvari često daje pomalo kazališni štih, pojačan i povremenim monolozima netipično dugim za dvadeset-minutni format. Glumci, pogotovo slatki Dylan Marron u ulozi Arija, na trenutke replikama barataju na način koji podsjeća na kratke filmove studenata Akademije na ZFF-ovim “Kockicama”, no to nikad ne ometa praćenje radnje ili emotivni doživljaj. Između homoseksualca Arija i ljubavnog para Sama i Lise (Hunter Canning i Madeline Wise) nastaju impresivno nijansirani odnosi, od ravnopravno platonske i romantične ljubavi, preko Samove nelagode s društveno nametnutom ulogom pater familiasa svojim cimerima, pa do Lisine vrlo diskretno ocrtane borbe s depresijom. Čitavoj stvari ponekad nedostaju režijska finoća kakvu imaju tematski slične Girls (a o glumi i pisanju Lene Dunham piše se nezasluženo više nego o njenoj impresivnoj kontroli nad kamerom) ili pak čista tehnička uglađenost također srodnog HBO-ovog serijala Looking, ali Whatever This Is to i više nego nadoknađuje puno snažnijom konceptualnom vizijom, te jasnije i čišće sročenom porukom.