Stil filma Levitacija ogoljen je, crno-bijela tehnika i crtež koji nalikuje na skicu... Fabula je također jednostavna i alegorična. Jeste li od početka rada znali da će ta dva aspekta filma biti komplementarna?
Lakoća je kvaliteta za kojom sam tragao i ta potraga me dovela do ovog oblika. Bilo je puno varijanti vizuala, uključujući i live-action, koji često koristim u svojim filmovima, ali tek je taj kroki crtež, potpuna jednostavnost i minimalizam izraza na granici apstrakcije proradio u kontekstu priče i glazbe.
Zašto ste se odlučili na film bez riječi i, općenito, zašto se hrvatski kratki animirani filmovi na razini zvuka redovito služe isključivo glazbom i šumovima, a ne riječima?
Rekao bih da su vjerojatno razlog tome neizbježni titlovi koji narušavaju brižljivo naštimani vizualni kôd filma (kod animacije naročito). Većina publike koja konzumira naše filmove nisu s hrvatskog područja (internacionalni festivali), također i način percepcije teksta je drugačiji kod titlanog filma, jer čitaš ono što bi ustvari trebao čuti, a to svakako treba uzeti u obzir ako pokušavaš gledatelja dovesti do ruba, a ne preko ruba (naročito zato što je publika iz mnogih zemalja potpuno nenaviknuta na titlove).
Moram reći da moja zadnja dva filma imaju voice-over tako da nisam osoba koja se s tim problemom nije uhvatila u koštac. Imao sam i engleske verzije voice-overa, ali na kraju me je zadovoljio onaj najneprofesionalniji, ali najosobniji: moj!
Koliko je trajao proces rada na filmu? Koliko se ideja filma mijenjala tijekom rada, s obzirom da vam je jednostavnost stila, pretpostavljam, omogućavala improvizacije i eksperimente?
Film je u procesu bio nešto više od dvije godine kada je stvar oko muzičkog predloška (koji je meni fenomenalan glazbeni rad kolege animatora Natka Stipaničeva) i načina editiranja te njihove upotrebe, dozrela, sve se počelo poslagivati na svoje mjesto. To u mom slučaju znači da je bilo lakše donositi odluke i pristupiti konkretnoj egzekuciji filma.
Meni je uvijek bitno uspjeti doći do animiranog materijala zadovoljavajuće kvalitete prije nego poludim, jer je to stvarno uglavnom vrlo stresan minuciozan posao. Kad dođem do montaže slike i zvuka, onda sam na svom tlu i zaboravim na sve stresove, čak mi se vrlo brzo počne motati po glavi i sljedeći film.
Imate li uzore u animaciji?
Mislim da poticaj za rad na animiranom filmu dobivam iz drugih medija, ali bih izdvojio čovjeka koji me svojim radovima zarazio dok sam bio još klinac: to je Norman McLaren.