21.10.2004.

Barnard Jan i Luka Oman  

Dok svaki kavez ne bude prazan

Od 16. do 19. rujna 2004. u glavnom gradu Austrije održao se Tierrechts Kongress Wien 2004., u organizaciji udruge Verein Gegen Tierfabriken (VGT). Na kongresu, koji je aktivistima iz njemačkoga govornog područja – Austrije, Njemačke i Švicarske – te nekolicini posjetitelja iz Velike Britanije, SAD-a i Rusije nudio bogat program o pravima životinja i veganstvu bilo je i troje predstavnika udruge Prijatelji životinja. Četrdesetak predavanja, više od 50 video-projekcija te brojne radionice, diskusije, degustacije i druženja izmjenjivali su se kao na traci od 9 sati ujutro pa do gotovo 9 sati navečer svakoga dana, dok su se u predvorju nalazili štandovi s promotivnim materijalima udruga sudionika i posjetitelja.

Prema kulturi etičnosti

Snažan je bio BUAV-ov (www.buav.org) film Poisoning for Profit, potajno snimljen u laboratoriju u kojem su se provodila ispitivanja na majmunima. Scene prikazuju izrazitu brutalnost, kao i potpunu bezobzirnost i neopisivo loš odnos ljudi koji rade u laboratoriju prema životinjama na kojima provode pokuse. Predavanja poput Tierversuchskampagnen und Alternativen zu Tierversuchen o laboratorijima i vivisekciji bila su prilično mučna zbog nevjerojatnih okrutnosti koje životinje prolaze, a bilo je riječi i o borbi učenika i studenata za pravo da odbiju provoditi pokuse, o alternativnim metodama, te o vodičima za kupnju etičke kozmetike.

Film Sea Shepherds govorio je o sabotažama ribarenja mrežama potegačama u kojima aktivisti riskiraju svoje živote kako bi spasili živote riba i morskih sisavaca te onesposobili ribarima opremu za daljnje ubijanje. Predavanje o lobiranju i promjeni zakona Bundestierschutzgesetz istaknulo je važnost upornosti i pritiska koji treba provoditi, jer je i najmanji pomak jako vrijedan.

S druge strane, predavanje Die ethische Weltformel – Eine Moral für Menschen u. Tiere osvrnulo se na rastući veganski pokret u svijetu i sve veći broj restorana koji naglašavaju svoju vege ponudu. Zaključeno je da se jedino veganstvom može stati na kraj životinjskoj patnji, a netrpeljivosti će nestati tek kad vegani generacijski nadžive mesojede te se počne stvarati nova kultura etičnosti. Naglasila se i potreba poticanja reklama o proizvodima koji zamjenjuju jaja i mlijeko, i to ne zato što ih je potrebno zamjenjivati, nego zato da se ljudi ne bi osjećali izgubljeno kada se, osim mesa, odreknu jaja i mliječnih proizvoda.

Još jedno od zanimljivih predavanja bilo je predavanje o putu prema vegetarijanstvu Wege zum Veganismus – Rationale Konzepte fuer eine etische Zielsetzung, dok je na predavanjima o veganskoj trudnoći i dojenju Vegane Kinder i Vegane Schwangerschaft und Stillperiode najviše bilo riječi o socijalnim problemima djece vegana u školama i vrtićima.

Zanimljiva je bila i rasprava o PETA-inoj kampanji Holokaust na vašem tanjuru pod nazivom Kritische Analyse der KZ Holokaust Gleichsetzungen, a spomenuta je i web stranica (na hrvatskom je ona www.MasovnoUbijanje.com), kao i revolucionarna knjiga Vječna Treblinka, koja je prije mjesec dana izašla u Njemačkoj, dok u Hrvatskoj izlazi u studenom ove godine.

Jak su dojam na sudionike kongresa ostavili i filmovi o transportu životinja Irish Live Animal Transport i And Still the Trade Goes On, o mukama životinja transportiranih tisućama kilometara kako bi završile na nečijem tanjuru.

Profit od patnji životinja

Među ostalim, na kongresu je bio prikazan i TV-dvoboj Martina Ballucha – aktivista VGT-a – i veterinarke koja je zastupala krznenu industriju, popraćen prizorima s farme krzna lisica koje žive u nemogućim uvjetima (uski žičani kavezi koji im se urezuju u šape, hrana koju dobivaju kroz rupe na kavezu i jedu kroz žicu kako ne bi zaprljale krzno, životinje s psihičkim poremećajima zbog života u zatočeništvu, preobilno krzno dobiveno uzgojem koje im opterećuje organizam…).

U petak, 17. rujna, održao se prosvjed protiv krzna na kojem se okupilo oko 150 ljudi. Uz dojmljivu policijsku pratnju, megafon, zviždaljke, transparente, te uzvikujući parole poput Krzno je ubojstvo, Životinje imaju prava, Životinje osjećaju, Mi dižemo galamu, jer ne želite čuti za patnju životinja, stvorilo se iznimno aktivističko ozračje u kojem se pozivalo na zatvaranje trgovina s krznom. U Austriji su, upravo zahvaljujući stalnom lobiranju, prosvjedima i akcijama, uzgoj životinja za krzno i proizvodnja krzna zakonom zabranjeni, a sada žele zabraniti i prodaju krznenih (odjevnih) predmeta.

Film o McDonald’su prikazao je i iznio činjenice ne samo o velikom ubojici i mučitelju životinja nego i o ekološkim štetama, povezanosti s izrabljivanjem radnika, manipuliranju djecom i štetnosti za zdravlje. M?žda upravo i iz tog razloga, u subotu je u sklopu kongresa bio organiziran i jednosatni prosvjed protiv McDonald’sa.

Zanimljivo je bilo i predavanje o veganskim zamjenama za meso Vegane Infrastruktur. Vlasnica jednog restorana pričala je kako su 60 posto posjetitelja mesojedi i da godišnje spasi više od 3000 životinja, te da mnogi posjetitelji postaju vegetarijanci i vegani.

Predavanje o proizvodnji mesa na organskoj ili polimerskoj bazi i na osnovi stanica iz životinjskoga tkiva Tissue engineered ‘hydroponic’ animal-free animal meat: Technological, economic and public perception aspects izazvalo je mnoge reakcije i razmišljanja. Znanstvena studija o umjetnom pravom mesu ostavila je otvoreno pitanje bi li takvo meso pomoglo životinjama, odnosno smanjilo uzgoj životinja i njihovo klanje.

Na kongresu je bilo riječi i o prehrani kućnih životinja (Veganismus/Future Foods) koja se ne bi smjela temeljiti na drugim životinjama, pa je kao takva – veganska prehrana – korisna za zdravlje kućnih životinja, iako su prirodno psi i mačke svejedi i mesojedi.

Potpuno oslobođenje životinja?

Predavanje o engleskim aktivistima Animal Revolution započelo je informacijom da se u Velikoj Britaniji cijeli pokret za oslobođenje životinja ujedinio te da čak i klasična društva za zaštitu životinja podržavaju rad ekstremnih aktivista. Posljednji im je uspjeh zatvaranje farme pasa uzgajanih za laboratorije, i to opetovanim djelovanjem – potpisivanjem peticija i stalnim prosvjedima na kojima su se izmjenjivala razna društva i organizacije, pa sve do onih koji su razvaljivali ogradu i spašavali pse.

Tijekom predavanja netko je iz publike postavio pitanje j? li u redu uništavati kuće, automobile i ostalu materijalnu imovinu, a predavač John Curtin, aktivist ALF-a, na to je odgovorio: “Kuće i automobili ne osjećaju bol. Životinje je osjećaju. Osim toga, te kuće i automobili kupljeni su od novca zarađenog na patnjama životinja”.

Uslijedio je kratki film o ALF-u u kojem su bile prikazane izravne akcije oslobađanja životinja, kao i popis brojnih farmi i laboratorija zatvorenih zbog djelovanja ALF-a, nakon kojeg se održalo i predavanje o povijesti ALF-a ALF. The History of the Animal Liberation Front and its relevance for the Animal Rights Movement today. ALF je rođen u Velikoj Britaniji, a njegovim rođenjem smatra se trenutak kad su se aktivisti fizički suprotstavili lovcima. Nakon sabotaža lova, krenulo se s paljenjem njihovih kamiona, a 1973. je prvi put napadnut jedan laboratorij, a nakon toga i brod lovaca na tuljane. Do 1977. aktivisti današnjega ALF-a nazivali su se Savez milosrđa, a nakon 1977. dobili su naziv Animal Liberation Front, odnosno Fronta za oslobođenje životinja.

Završno predavanje Die Tierrechtsbewegung – wie weit sind wir održano je u spomen na aktivisticu za prava životinja Jill Phipps koja je 5. veljače 1995. stradala tijekom prosvjeda protiv transporta životinja, kad ju je vozač kamiona namjerno pregazio dok ga je, mašući rukama, pokušala zaustaviti.

U Velikoj Britaniji borba za prava životinja i dalje ne prestaje – do njihova potpunog oslobođenja, dok svaki kavez ne bude prazan. Usprkos stalnom radu predanih aktivista, zaključeno je kako je pokret animal rights još na početku. Nastao prije nekih 30 godina s djecom cvijeća, nastavio se preko punk-rock anarhističkog pokreta, da bi u međuvremenu evoluirao u istinski svjetski pokret koji više ne poznaje granice. Borba koju vode osviješteni pojedinci teška je i traži mnogo osobnih odricanja, no konačno oslobođenje životinja – iako će zahtijevati uporan rad u sljedećim godinama – je neizbježno.