Nataša Petrinjak  

Dovoljno je reći DA

kolumna

Usprkos negativnom rješenju, Centar će započeti s radom 26. travnja – kratko komentira Vojko Obersnel, gradonačelnik Rijeke, negativnu odluku Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi o početku rada Centra za zaštitu djece Tić u Rijeci, zapravo poliklinike za zlostavljanu i zanemarivanu djecu. Šturo obrazloženje Ministarstva nadležnog za izdavanje dozvola za početak rada javnih ustanova glasi tek da Odluka o osnivanju Centra nije donesena u skladu sa Zakonom o ustanovama i Zakonom o socijalnoj skrbi, odnosno da djelatnost koju bi ustanova obavljala nije djelatnost socijalne skrbi koju bi obavljao dom socijalne skrbi sukladno odredbama Pravilnika o vrsti doma za djecu i doma za odrasle osobe i njihovoj djelatnosti (…), a koje je postalo predmetom i našeg interesa , pa i ako se zadržimo samo na formalnoj strani priče, jednostavno zato što nije točno. I bez obzira što će Centar za zaštitu djece “Tić” koristeći drugi organizacijski oblik otvoriti svoja vrata za koji dan.

Tek možda godinu-dvije unatrag javnost je u Hrvatskoj koliko-toliko redovito informirana o oblicima zlostavljanja i zanemarivanja djece, raznih oblika psihičkog, fizičkog i seksualnog nasilja o kojima se u tradicionalnim, patrijarhalnim društvima, što hrvatsko nesumnjivo jest, nekada uopće nije govorilo ponajviše jer se nisu smatrala spornima. Na stranu ovaj put sklonost medija da prezentiraju tek najradikalnije i najstrašnije priče nasilja nad djecom u funkciji podizanja tiraže ili gledanosti, ali činjeni?a je da se o tom problemu više zna, time se lakše prepoznaje te je sve veći broj onih koji shvaćaju da batina nije izašla iz raja.

Porazne brojke dječje patnje

Zasluga je to godina i godina mukotrpnog rada niza stručnjaka koji su, ma koliko paradoksalno zvučalo, najveće pomake u osvještavanju problema napravili upravo u godinama kad su nasilje i bezobzirnost općenito, pa onda i prema djeci, bili ne baš dopušteni, ali niti pretjerano osuđujući modeli ophođenja među ljudima. Dobri rezultati rada nekih udruga i inicijativa, poput one Poliklinike za zaštitu djece u Zagrebu prije dvije godine u tadašnjem Ministarstvu rada i socijalne skrbi, pokrenuta je inicijativa za?osnivanje sličnih ustanova i u ostalim dijelovima Hrvatske. Grad Rijeka dočekao ju je, kako se kaže, širom otvorenih ruku, jer mnogi su preduvjeti nužni za realizaciju već postojali. Prije svega, višegodišnji rad i potpora Grada programa Savjetovališta za zaštitu djece od zlostavljanja i zanemarivanja nevladine organizacije “Tić”, koji se provodio u Domu zdravlja Rijeka, a potom i načelna odluka da se tom iskustvu koje je već odavno preraslo kapacitete Doma zdravlja i stvarnih potreba pruži prilika daljnje? razvoja. U četiri i pol godine rada tog savjetovališta, u psihoterapijski postupak bilo je uključeno 346 djece iz Primorsko-goranske, Ličko-senjske i Istarske županije. Kod više od 70% slučajeva postavila se sumnja na zlostavljanje ili zanemarivanje, dok je u nekim slučajevima već utvrđeno da je riječ o nasilju nad djetetom. Od toga je 44% djece emocionalno zlostavljano, 24% fizički, 17% seksualno zlostavljano i 15% zanemarivano. U najvećem broju slučajeva, 79%, zlostavljač je bio član uže obitelji, u 6% ?lučajeva zlostavljanje je dolazilo od člana šire obitelji, dok je u 15% slučajeva riječ o osobama izvan obiteljskog kruga. Pridodajući tim strašnim brojkama one koje govore da je na svakih 1000 djece šestero fizički i troje emocionalno zlostavljano, te osmero zanemareno, da će svaka četvrta djevojčica i svaki šesti dječak do svoje 18. godine doživjeti neki od oblika seksualnog zlostavljanja, sasvim sigurno nikoga ne iznenađuje angažman kojim se pristupilo osnivanju Centra u Rijeci. Grad Rijeka prihvatio se?osnivanja javne ustanove u kojoj bi se svakom djetetu pružila potrebna stručna pomoć, ali koja bi kontinuirano obrazovala nove stručne kadrove, kao i širu javnost upoznavala s problemom zlostavljanja djece. Zanimljivost te inicijative jest i to da predviđa podvrgavanje posebnom tretmanu, dakako na drugoj lokaciji, i zlostavljače. Dvogodišnje sređivanje papirnate dokumentacije pratilo je i uređenje adekvatnog prostora. Iskorišten je nekadašnji dječji vrtić, za čiju je adaptaciju za novu namjenu utrošeno neš?o manje od dva milijuna kuna. Na 40% sredstava Grada, isti je iznos dalo i Ministarstvo socijalne skrbi, a preostalih 20% uložila je Primorsko-goranska županija. Svoju podršku i nastavak već postojećih suradnji iskazali su i centri za socijalnu skrb, policija, sudovi, dječji vrtići i škole… Grad se obavezao financirati rad troje psihologa i jedne medicinske sestre, pa je sve, do prije mjesec dana, izgledalo da će jedna inicijativa stasati i zaživjeti bez onog čuvenog – ne, ne može.

Zlostavljači zlostavljaju ne pitajući državne službenike

Spornost inicijative, međutim, pojavila se ponajviše iz lošeg Zakona o socijalnog skrbi koji vrvi nedorečenostima i nefleksibilnošću, a što pak omogućuje birokraciji, ako baš želi, zloupotrebu moći i opstruiranje i onda kada zakon kaže drukčije. Zakon o socijalnoj skrbi predviđa tri organizacijska oblika pružanja socijalnih usluga – Centar za socijalnu skrb, Centar za pomoć i njegu, kao i samostalno obavljanje socijalne skrbi kao profesionalne djelatnosti. Prva dva oblika predviđaju osnivanje doma ili stacionara, s tom razlikom da je jedinicama lokalne samouprave, trgovačko društvo ili druga domaća i strana pravna osoba može pružati skrb izvan vlastite obitelji za najviše 20 korisnika bez osnivanja doma…, a za što se upravo odlučio Grad Rijeka procjenjujući da će u prvoj fazi rada Centra za djecu realno moći dnevno obraditi desetero djece, a da nedostatak kapaciteta za prateći dom ne smije biti razlogom da program pomoći čeka neka bolja vremena. Jer ih ne čekaju ni zlostavljači. Oni rade i danas i svakodnevno.

Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi odbilo je tako izdati dozvolu za početak rada instituciji koja ima utemeljenje u zakonu, čije je osnivanje poticalo, za čije je osnivanje i dalo dio novca…?Tim stručnjaka okupljenih oko Centra za zaštitu djece “Tić” zajedno s osnivačem, Gradom Rijekom, promptno je reagiralo prestrukturiranjem u organizacijski oblik – samostalno obavljanje socijalne skrbi kao profesionalne djelatnosti, pa će psiholozi svoj rad na adresi Beli Kamnik bb početi kao obrtnici uz podršku gradskih sredstava temeljem ugovora o poslovnoj suradnji. Ponekad je dovoljno reći samo – da, može. Zašto je tu početnu lekciju birokraciji tako teško naučiti?