DK
Kod doktorice u čekaonici
Stajale su kao šarene vizitke
Puno ih je, pomislim
Nitko ne uzima ili ih nadopunjavaju
Pitam smijem li, uzimam
Ne ispunjavam, strah, mlada sam i praznovjerna
Moja mama obožava crni humor
Pitam je ima li je
Naravno – odgovara – očekujem da će se sjatiti kao lešinari kad skuže
Jedino im jetra neće biti zanimljiva – pušačka jetra
Ona je hrabra i pametna, nije mlada, možda malo praznovjerna
Donorska kartica
Donorska kartica
Društvo književnika
Društvo književnika
Njima bih rado donirala sebe u svojim pjesmama
Al ne uspijevam, nisam se potpisala
Kategorija Ti
Ne miriši, a probada utrobu
Nesretne ljubavnice poznatih slikara, pjesnika, pisaca
Glumci, oni ostavljaju
Nedostatak tebe
A osjećam te
Odjednom si duh koji me dodiruje
A meni smeta što ludim zbog tako prozaične stvari
Radije ću reći da mi se nakupilo i da nije do tebe
Podatna, submisivna, gladna tijela
Pališ se na riječi, a ja nisam pjesnik
Reći ćeš mi tim svojim rotacizmom, cinizmom, mazohizmom.
Arhitektov život
U tvome je džepu smrt
Nuclear baby
Bono sad jako voli Isusa
Pušiš u parku iza zgrade
I vjeruješ da će ti se nožni prsti smanjiti
Kao i nos
Čim prestaneš lagati
Moja princezo
Izletničko pijanstvo, nemirne noge,
Poklon bon za dijete
Koje nije tvoje
What if WTF
Što bi bilo da ti se danas dogodi ljubav?
Bi li imala gdje stanovati?
Što bi pila?
Bi li imala što jesti?
Što bi radila kad je tužna?
I kad kiša neumorno pada?
Što bi bilo da ti se danas dogodi ljubav?
Kako bi je obukla?
Da je ne prepoznaju na cesti?
Gdje bi parkirala svoj auto?
Bi li imala svoj ključ od stAna?
Gdje bi bila kad si ti na poslu?
Što bi joj dala za čitanje?
A za štrikanje?
Bi li je upoznala sa svojima?
A zamolila da bude tu do ljeta?
Kako bi se osjećala da se ljubavi kod tebe svidi pa te zamoli da prezimi?
Duboko Trnsko
Stara godina
U autu jugiću
Na zadnjem sjedištu
Francuska salata
Dvije maloljetne majke
Pričaju mađarski
Petarde vjerno
Imitiraju devedesete
Ja nosim otvorenu
Bocu Jacka na tulum
(I ja imitiram devedesete)
Razmišljam da ću te
Pospremiti u ovoj godini
Parkirati u sjećanju
Tome služe ovi datumi
Mama kaže: nazovi nas
Mi nećemo spavati
Čekamo Novu
ČekAm novu
Gospodin Bobanović
On je živio za taj dan
Za tih par minuta u 15 godina
Kada može na pitanje
O sebi
Odgovoriti da je sretan
Postigao je ono stanje zen budizma
Kojem godinama jogiji streme
Vozeći taksi i slušajući
Radio Sljeme
Ponekad i HRt-2
Žao mu je bilo što ostali na obljetnici
Mature nisu slušali radio ama baš nikad
Andreja Hlupić (1980.) rođena u Zagrebu gdje sretno živi i radi. Piše pjesme i kratke priče. Po njezinoj kratkoj priči Moj Kobali snimljen je film Nedjelje ubijaju više ljudi nego bombe. Pjesme su joj objavljene u Zarezu i Ulaznici, a priče u Književnom krugu Karlovac i Urbanim vračevima