Uobičajeno je da ljudi koriste različite proizvode za njegu kose koji su dostupni u trgovinama. Proizvodi se koriste za uklanjanje raznih nečistoća nataloženih na našoj kosi, bilo da se radi o česticama mrtve kože, kosi koja se brzo masti ili zaprlja zbog nekog vanjskog utjecaja. Na taj način želimo postići uredan, zdrav i lijep izgled kose. Iako nam takvi proizvodi pomažu u održavanju tijela čistim i urednim, postavlja se pitanje utjecaja takvih proizvoda, konkretno komercijalnih šampona na duhovnoj razini? Kako bi odgovorila na ovo pitanje, [organizacija x] je provela istraživanje duhovnog utjecaja pojedinih preparata za njegu kose. Tako nešto čini i naša kolumna.
“Puno puta političari upravo rade neetične stvari, a onda pokušavaju to sakriti.” – “Zadruga je inicirala postupak osnivanja etične banke, koja bi dogodine počela s radom.” – “Koliko smo zapravo etični?” – “Studentski kapelan dodijelio nagrade za humanitarno i etično ponašanje.”– “Došao sam pomoći svom rodnom gradu i radim etično, stoga su me povrijedila prozivanja da sam socijalno neosjetljiv” – “Više od 400 hrvatskih poduzeća prihvatilo je Kodeks o etičnom poslovanju.” – “Kompanija nastoji promicati etično ponašanje u svim područjima rada tvrtke.”
Podupro dušom kao ćuskijom Kad filolog čita novine (i internetske portale, i sluša vijesti), padaju mu na pamet svakojake stvari. Recimo: u većini gore citiranih izjava riječ “etičan” mogla bi se zamijeniti riječju “pošten”, ili – ako želimo biti malo nježniji – riječju “moralan”. Pokušajte. Političari rade nemoralne stvari... postupak osnivanja poštene banke... koliko smo moralni... humanitarno i moralno ponašanje... radim pošteno, stoga me povrijedilo... kodeks o poštenom poslovanju... U rječnicima i enciklopedijama, pak, “etika” se obično definira dvostruko: kao “skup načela moralnoga (ćudorednog) ponašanja nekoga društva” i kao “znanost o moralu kao društvenom fenomenu koji se izražava u konkretnim ljudskim postupcima u okviru pravila, maksima i civilizacijskih zasada jednoga društva”. Pedantni Nijemci ovome dodaju i treće značenje: “Etika je školski predmet”.
Gorsko zvijere Lingvist bi rekao (filologu): “To je jedna od uobičajenih mijena. Jezik ne stoji, u njemu se stalno dižu plime i povlače oseke, nekim riječima dionice rastu pa ih ima posvuda, druge nestaju i zaboravljamo da smo ih ikada znali, pa će, kad naiđemo na njih za deset godina na stranicama požutjelih novina, izazvati isti osjećaj kao one male crno–bijele fotografije.” – “Da, ali ova riječ briše druge dvije, prikriva ih. Govorimo da je nešto ‘neetično’ ili ‘etično’ da bismo ublažili udarac, da bismo zamutili ocjenu, da bismo izbjegli situaciju u kojoj ‘nepošteno’ ili ‘nemoralno’ zarežu tako da nas odmah tuže zbog sramoćenja.” – “I što je tu loše ili neobično? Nije li se prije trideset–četrdeset godina jednako eufemistično govorilo o ‘nekim pojavama’ i ‘tendencijama’, da ‘skretanja’ (bilo lijeva ili desna) i ne spominjemo? Nije li se ono što se danas zove ‘oštrim rezovima’ onda zvalo ‘stabilizacijom’? Ne naziva li se danas otpuštanje radnika ‘restrukturiranjem’? A sve po onoj ‘omazah ti medom kraje / ovej čaše, da ti je slaje’.” – “Ali to nema nikakve veze s Kantom!”
Zumbul momče, karanfil djevojče “Ah, to tebe žulja. ‘Zvjezdano nebo nad nama i moralni zakon u nama’. Ti bi radije da banke i poduzeća, ministri i kapelani govore o tome, o moralnom zakonu i zvijezdama, a ne o ‘etičnosti’!” – “Igraš nepošteno. Meni bi naprosto bilo drago da se stvari određuju točno i precizno, umjesto da ih se obljepljuje riječima koje mogu značiti svašta, pa onda ne obavezuju ni na što.” – “Hm. Sad kad tako kažeš, pada mi na pamet da ova epidemija etičnosti baš i proizlazi iz želje za preciznošću. Dozvoli da objasnim.” (Filolog se složio.) “Jednim dijelom, spekulirao bih, na učestalost ‘etičnosti’ utječe engleski – tamo, kao što možda znaš, riječ ima mali milijun nijansi, kako u pluralu, tako i u singularu (neodoljiv citat iz rječnika: ‘često se koristi u pluralu, ali se konstruira ili kao singular ili kao plural’): ‘skup moralnih načela’; ‘teorija ili sustav moralnih vrijednosti’; ‘načela ponašanja po kojima se ravnaju osobe ili skupina’; ‘životna filozofija’; ‘svijest o moralnoj važnosti’ (što god to bilo); ‘skup moralnih problema ili pitanja’. Međutim, još je važnije da nas je zarazila riječ iz birokratskog engleskoga (koji se ni sam ne zove ‘birokratski’, nego valjda ‘korporativni’ ili ‘administrativni’) – iz ‘Eurospeaka’.”
Tri debela sata (Dramska pauza.) “Po svemu sudeći, ‘etično’ i ‘etičnost’ proširili su se u svakodnevni jezik preko različitih pravilnika. Postoje – opet zahvaljujući birokraciji – ‘etički kodeksi’, ‘etička povjerenstva’, ‘pravilnici o etičkom kodeksu’ i ‘pravilnici o radu etičkih povjerenstava’; ima toga kao pljeve, čak i uz izvjesnu maštovitost u kombiniranju – moj je osobni favorit ‘Disciplinski pravilnik za kršenje etičkog ponašanja’ (Google će ti reći koja to hrvatska firma ima). Ali ako malo razmisliš, stari moj, vidjet ćeš da je pravilnik točno kontra Kanta. Moralni zakon, ako je u nama, ne bi trebao biti u pravilniku. ‘Radi samo prema onoj maksimi za koju možeš htjeti da istoga časa postane općevažeće zakonodavno načelo.’ Kad sam ja išao u školu, predmet ‘Etika’ još nije postojao, ali meni se čini da je poanta ovoga i sličnih imperativa, koji bi svi trebali ‘isticati beskonačnu vrijednost mene kao razumnog bića, kao osobe u kojoj moralni zakon otkriva život neovisan o životinjskome, pa i o čitavom osjetilnom svijetu’, da su oni neovisni od pravilnika. Pravilnik je vanjsko mjerilo, štaka, tuđi okvir – od mene se traži samo da ostanem unutar okvira, i, dokle god mogu pred nadležnim povjerenstvom dokazati da sam ostao, sve je u red, guzica je pokrivena. Sumnje, savjest, razgovor sa samim sobom u ogledalu ili u sitne noćne sate... pa odrasli smo ljudi, ne? Znamo dobro da su to samo lijepe riječi, nešto što dobro zvuči a malo košta. Ali pravilnik, papir, osobito potpisani papir – e, to je nešto drugo, gospodo! Kakva savjest, frigaš savjest: accountability!”
Žeženoga zlata “Ti želiš reći da je accountability nešto loše, da je loše pridržavati se pravila, čak i kad su u pravilnicima?” – “Ne. Samo imam dojam da pravilnici s Kantom nemaju veze (ili, ako imaju, da bi objašnjenje tražilo dopunski svezak njegovih sabranih djela). Naravno, oni koji viču pred kamerama i na presicama da im je savjest čista jednako su daleko i od Kanta i od pravilnika, a oni koji se drže pravilnika barem imaju šanse da jednom u sebi otkriju i život neovisan o životinjskome. Ali tebe je, ako se ne varam, smetala ‘etičnost’ u ‘etičnom ponašanju’.” – “Eh”, uzdahnuo je filolog, “meni se i dalje čini da bi se moglo jednostavno reći ‘ponašanje’ i basta, da je ‘etično’ puki ukras. Kako bi ti rekao: dobro zvuči a malo košta.” – “Misliš, dodavanje ‘etičnog’ je recept za homersku formulu, kao ‘brzonogi Ahilej’, ili ‘sinja kukavica’? To ti je onda već, stari moj, stvar prozodije i, u krajnjoj liniji, poezije, što će ti tu Kant.” – “Idi k vragu i ti i poezija.” – “C, c, je li to etično...?”