Europske kulturne politike 2015.

Krajem prošle godine izašla je opsegom mala knjiga, koja naslovom privlači pozornost zainteresiranih za kulturnu politiku: Europske kulturne politike 2015. (European Cultural Policies 2015, urednici Maria Lind i Raimund Minichbauer) u izdanju Iaspis (International Artists’ Studio Program) iz Stockholma i Eipcp (European Institute for Progressive Cultural Policies) iz Beča. Što će biti s europskim kulturnim politikama za deset godina, hoće li one izražavati kulturnu raznolikost ili će se, možda, pretopiti poput nekog novog melting pota, u europsku kulturnu politiku, kao i mnoga druga pitanja relevantna za ovu tematiku još se nedovoljno istražuju. Tako, na primjer, austrijski filozof i teoretičar umjetnosti Gerald Raunig navodi da su europske kulturne politike ne samo marginalno političko područje u nizu kompetencija Europske unije nego predstavljaju i nejasan prostor u istraživanjima i teorijskim raspravama. Ova knjiga od stotinjak stranica ne ulazi u globalna pitanja europskih kulturnih politika 2015. Kao što je naznačeno u podnaslovu, njezine autore iz osam europskih zemalja zanima prije svega određeni aspekt kulturnih politika – budućnost financiranja suvremene umjetnosti u Europi.

Financiranje umjetnosti

U 2015. umjetnost će biti gotovo u potpunosti instrumentalizirana, bez obzira na to hoće li se financirati iz javnih ili privatnih izvora (ili iz oba izvora), tvrdi više autora. Umjetnost će služiti bilo nacionalnim bilo europskim interesima u izgradnji i jačanju identiteta, i u isto vrijeme bit će poželjan komercijalni proizvod. Istražujući stanje u Velikoj Britaniji (sa Škotskom kao case study), Rebecca Gordon Nesbitt ukazuje na jasan smjer instrumentalizacije umjetnosti koji je rezultat jačanja javno-privatnog partnerstva (PPP – Public-Private Partnership). Poticaj se daje izvjesnom tipu umjetničke proizvodnje, a prigušuje umjetnost koja je izazov protiv status quo i koja je kritički raspoložena. Hoće li to dovesti do ozbiljne polarizacije umjetnosti u 2015.? Stoga se R. G. Nesbitt zalaže za veći angažman, na teorijskoj i praktičnoj razini, u zaštiti umjetničke autonomije u budućnosti: “Sada je pravo vrijeme – za deset godina bit će prekasno”. Prema drugima, razvijat će se kritički usmjerena umjetnost koja neće biti nužno prilagodljiva izložbama ili drugim čvrsto uspostavljenim institucionalnim oblicima, i koja će ostati značajna komponenta civilnog društva. Svi se autori, međutim, slažu da će umjetnici koji ne žele biti dio industrije zabave neizbježno živjeti u lošim uvjetima. Štoviše, pišući o budućnosti kulturne proizvodnje u Njemačkoj, Cornelia Sollfrank smatra da za deset godina najmanje polovina svih muzeja, kazališta i opera neće više postojati, a preostali će se pretvoriti u središta zabave.

Nova autoritarna faza?

Na europskoj razini predviđaju se promjene u strukturi suradnje, a neke inovacije uvedene su u Kulturu 2007.: da bi EU snažnije financirao “suradnička središta”, ona će morati obuhvatiti više partnera i razvijati dugoročniju, višegodišnju, suradnju. Potporu europskim mrežama koje su u posljednjih dvadesetak godina izgradile infrastrukturu za transnacionalnu suradnju i, osobito, mijenjale tradicionalne koncepcije i prakse međunarodne suradnje, potrebno je usmjeriti na inovativne pristupe kao što je transverzalna suradnja koja će transcendirati granice područja umjetnosti, znanosti, ili politike, predstavljati nove pravce i proizvoditi nove promjene. Raimund Minichbauer smatra da će nakon “liberalnije” faze i deregulacije, jačati autoritarna faza/intervencija neoliberalizma radi obuzdavanja, potiskivanja kritičkih elemenata, pa i kritičkih aspekata u kulturi i kulturnim politikama: “Područje umjetnosti i kulture sve će se snažnije sukobljavati s direktnim represijama kao posljedicama upravljačke kontrole”. Velika je raznolikost mogućih scenarija za 2015. iznesenih u ovoj bilježnici, ali ono što je zajedničko autorima jest zahtjev za kritičkim pristupom i kritičkim razmatranjem financiranja suvremene umjetnosti u okviru pitanja budućnosti kulturne politike u cjelini