Europske smjernice suradnje

Sredinom studenog 2007. Kulturna sekcija Vijeća ministara/Vijeća Europske unije kao najvišeg tijela EU-a prihvatila je Europsku strategiju za kulturu koja uvodi novi sustav suradnje između zemalja članica i institucija EU-a i ističe konkretne prioritete za razdoblje 2008.-2010. na osnovi prijedloga Europske komisije iz svibnja 2007. Tijekom rada na strategiji, te nakon što je Europska komisija u svibnju prihvatila Priopćenje (Komunikaciju) o europskoj strategiji za kulturu, brojni europski tiskani i elektronički mediji, među njima i Zarez, informirali su javnost o ovom važnom dokumentu u čijem je središtu interkulturno razumijevanje. “To je početak novog razdoblja u načinu na koji zemlje članice, Europska komisija i kulturni promicatelji rade zajedno. Ujedinjujući snage, bit ćemo bolje opremljeni da odgovorimo izazovima s kojima se kulturni sektor suočava”, naglasio je, nakon što je Kulturno vijeće prihvatilo strategiju, Jan Figel, europski povjerenik za obrazovanje, kulturu i mlade.

Kultura u svim europskim politikama/poslovima

Kulturno vijeće podržalo je tri glavna cilja koji čine zajedničku kulturnu strategiju za europske institucije, zemlje članice i cjelokupni kulturni i stvaralački sektor: promicanje kulturne raznolikosti i interkulturnog dijaloga; promicanje kulture kao katalizatora stvaralaštva u okviru Lisabonske strategije koja obuhvaća rast, zaposlenost, inovacije i konkurentnost; promicanje kulture kao vitalnog elementa u međunarodnim odnosima Europske unije.

Kulturno vijeće dalo je potporu novim metodama rada koje je predložila Europska komisija. Jedno od osnovnih obilježja strategije je snažnije strukturiran sustav suradnje između zemalja članica i institucija Europske unije o kulturnim pitanjima. Taj se mehanizam temelji na “otvorenoj metodi koordinacije” (OMC) koja se uspješno primjenjuje u suradnji u područjima kao što su obrazovanje, mladi i socijalna zaštita. Primjenjivat će se fleksibilni pristup koji odgovara kulturnom području, uz puno poštivanje kompetencija zemalja članica.

Naglašena je važnost kontinuiranog dijaloga s kulturnim promicateljima na svim razinama (lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i europskoj). Na taj način Europska unija nastoji uključiti kulturni sektor – u rasponu od individualnih umjetnika do kreativnih i stvaralačkih industrija – u europske poslove, između ostalog i putem novoosnovanog Kulturnog foruma koji je prvi put održan pod predsjedanjem Portugala u rujnu 2007. u Lisabonu.

Kulturno vijeće usredotočilo se na pet specifičnih, prioritetnih područja akcije za razdoblje 2008.-2010.: bolji uvjeti kretanja, tj. mobilnosti umjetnika i kulturnih radnika općenito; širi pristup kulturi, osobito promicanjem kulturnog nasljeđa, kulturnog turizma, višejezičnosti, digitalizacije, sinergije s obrazovanjem (umjetničko obrazovanje), te razmjenom umjetničkih zbirki; razvoj baza podataka, statistika i metodologija u kulturnom sektoru; bolja iskoristivost potencijala kulturnih i kreativnih industrija; promicanje Unescove Konvencije o zaštiti i promicanju raznolikosti kulturnih izraza.

Bijela knjiga Vijeća Europe

Svih pet prioritetnih područja akcije kao i cjelokupna strategija u funkciji su jačanja interkulturnog dijaloga i suradnje. Interkulturni dijalog je i u središtu najnovijeg dokumenta Vijeća Europe – Bijele knjige o interkulturnom dijalogu (White Paper on Intercultural Dialogue, Council of Europe, September 2007.), zasad objavljene u obliku nacrta. Privremeni dokument je izrađen na temelju ankete koju je provelo Vijeće Europe u proljeće 2007. i koja je obuhvatila niz europskih institucija, udruga civilnog društva u kulturi, kulturnih mreža, sveučilišnih institucija, znanstvenika, novinara, s osnovnim pitanjem kako jačati interkulturni dijalog unutar i između europskih društava, te Europe i ostatka svijeta. Bijela knjiga identificira zadaće u promicanju interkulturnog dijaloga: razvoj demokratskog upravljanja kulturnom raznolikosti; jačanje demokratskog građanskog društva i participacije; učenje o sposobnostima potrebnim za interkulturni dijalog; stvaranje prostora za interkulturni dijalog; razvijanje interkulturnog dijaloga u međunarodnim odnosima. Dokument je načelnog karaktera i premda donosi niz preporuka, više izražava stav Vijeća Europe nego što se temelji na odgovorima anketiranih institucija. Analiza odgovora na anketu u kojoj su sudjelovale i hrvatske institucije, naglasila bi, bez sumnje, raznolikost pristupa i mogućnosti razvijanja interkulturnog dijaloga.

Možemo se, međutim, složiti s konstatacijom u Bijeloj knjizi da je interkulturni dijalog jedan od najvećih izazova ovog stoljeća.