Europski dan jezika: jezična raznolikost u središtu

Prije nekoliko dana u europskim zemljama proslavljen je Europski dan jezika. Ovu inicijativu pokrenulo je Vijeće Europe radi promicanja jezične i kulturne raznolikosti. Prvi put obilježen je tijekom Europske godine jezika 2001. koja je uključila milijune ljudi u 45 europskih zemalja u aktivnosti vezane uz razumijevanje, poštivanje i promicanje jezične raznolikosti. Krajem 2001., ministarski savjet Vijeća Europe donio je odluku da se Europski dan jezika obilježava 26. rujna svake godine.

Opći ciljevi Europskog dana jezika obuhvaćaju upoznavanje što šireg kruga ljudi s važnošću jezičnog pluralizma i interkulturnog razumijevanja, promicanje jezične i kulturne raznolikosti Europe, te poticanje doživotnog učenja jezika. Proslava Europskog dana jezika obilježena je u Hrvatskoj već šestu godinu, u organizaciji veleposlanstava, kulturnih instituta, ministarstava, civilnog društva, esperantista.

Multikulturalizam u pitanju – lingvistički pogled

Pitanjima multikulturalizma s jezičnog stajališta koja su potakla Vijeće Europe na ovu manifestaciju, uvaženi hrvatski znanstvenik Dubravko Škiljan (1949.-2007.) posvetio je mnoge radove. Navedimo tek jedan od njegovih posljednjih radova objavljen u zborniku Dynamics of Communication: New Ways and New Actors (Zagreb, 2006.) koji raspravlja o jeziku kao jednom od mogućih kriterija kulturne raznolikosti i načinu/mjestu interakcije različitih grupa.

Škiljan se poziva na situacije u kojima jezična raznolikost koincidira s kulturnom raznolikosti. On naglašava da obrazovne i kulturne politike u većini suvremenih europskih zemalja u početku nude članovima jezičnih manjina dvojezično obrazovanje koje se postupno transformira u obrazovanje na većinskom jeziku, bez ikakve uzajamnosti u obrazovnim procesima većine. Stoga te politike svjedoče o latentnoj asimilirajućoj tendenciji. Izbor većinske strategije prema jezičnim manjinama djelomice ovisi o ideologiji koja je u samoj osnovici opće politike (i koja se može ostvariti u različitim oblicima, od liberalnog idejnog sustava do ekstremnog konzervativizma) i načina na koji se shvaća nacija (kao ugovorna građanska zajednica ili kao “organska” zajednica “krvi i tla”). Ipak, cilj i krajnji rezultat ove strategije su gotovo uvijek isti: integracija manjina u javni (većinski) komunikacijski prostor, bilo putem potpune asimilacije ili putem asimetrične diglosije (većina govori samo svoj vlastitit idiom koji je sredstvo zajedničke komunikacije, a manjine raspolažu s dva idioma, od kojih je njihov ‘materinji’ idiom namijenjen uporabi unutar njihove jezične zajednice, te zauzima niže mjesto na ljestvici društvenih vrijednosti), a jedine druge mogućnosti su njihova getoizacija ili potpuno isključenje iz tog prostora. U svakom slučaju, uključivanje manjina u većinski komunikacijski prostor opravdava se komunikativnom efikasnošću nužnom za funkcioniranje društva i države.

Manjine, sa svoje strane, mogu jedino prihvatiti predloženu soluciju. Naravno, moguće je da aktivno sudjeluju u procesu izrade kulturne i jezične politike ili da se opiru, ali uspjeh njihova angažmana ovisit će prije svega o društvenoj i političkoj moći kojom raspolažu u danom društvu, dok će osnovna “pravila igre” uvijek nametnuti dominantna grupa. Prema tome, manjina će postati dvojezična (s jakom tendencijom prema diglosiji gdje će svoj jezik rezervirati za domenu privatnog) ili jednojezična (na većinskom jeziku), ili će biti osuđena na komunikacijsku getoizaciju. Manjina kreće najčešće putem prilagodbe zahtjevima većine i – čak i u politički i ideologijski najpovoljnijim okolnostima (ili možda baš u tim uvjetima) – prodire u komunikacijski prostor putem većinskog jezika, namjenjujući vlastitom jeziku simboličku ulogu, tj. reproducirajući u tom aspektu opću paradigmu nacionalne ideologije gdje jezik mora biti osnovni simbol nacije.

Interakcija identiteta

Ova dva lica multilingvizma pokazuju neka obilježja koja pripadaju i multikulturalizmu. Ideja da bi neko društvo moglo funkcionirati podjednako efikasno u uvjetima dinamičnih i brojnih interakcija različitih identiteta još se teško ostvaruje u Europi koja svečano obilježava svoje dane jezika i kulturne raznolikosti. Radovi Dubravka Škiljana dragocjen su prilog ovoj problematici i razmišljanjima o multikulturalizmu u svijetu u kojem živimo.