Da živimo u matriji, a ne u patriji, bismo li i tada imali žilet-žicu na granicama?
Prije nekoliko dana pročitala sam tekst u kojemu slovenski europarlamentarac Ivo Vajgl analizira zašto je slovenska bodljikava, ili žilet-žica, drugačija i bolja od one zle mađarske.
MALENA ZVJERKA BOJI SE SVAKOG ŠUMA Ukratko, Vajgl u slovenskom Delu tvrdi da, citiram: “Slovenija nije isto što i Mađarska, mađarska žica je samo vrh ledenog brijega sastavljenog od totalitarnog zakonodavstva i autoritarnog ponašanja. Europa je zabrinuta razvojem stanja mađarske demokrature jer je to model koji vodi u diktaturu, bezakonje i u konflikt sa svim europskim vrijednostima”, te dodao “da je pogrešno generalizirati inače žalosne slučajeve ograđivanja žicom u današnjoj Europi, kao i da je Slovenija drugačiji slučaj u odnosu na Mađarsku i politiku njenog premijera Viktora Orbana jer “Slovenija podsjeća na malu zvjerku koja se boji svakog šuma, a strah je slab savjetodavac i slovenska politika bi se trebala riješiti donošenja odluka koje motivira strah”.
Europarlamentarac Vajgl se referira na strah od desnice i “totalitarnog govora koji su u porastu”. Drugim riječima, mađarska žica je produkt desničarske i totalitarne ideologije, a slovenska žica je, suprotno tome, produkt straha od desničarske i totalitarne ideologije. I zbog toga je slovenska žica na kojoj stradaju stotine životinja dobra, a mađarska žica na kojoj također stradaju životinje zla.
RELATIVIZIRANJE ZLOČINA VODI U TOTALITARIZAM MIŠLJENJA Po ne znam koji put ostala sam nemalo iznenađena koliko daleko se može otići u obrani neobranjivog i prikazivanju moralno nedopustivog postupka kao racionalnog i moralno prihvatljivog. Čini se da su uvijek stvari drugačije kada ih radim ja ili radimo mi, no kada ih rade oni drugi. Slovenski političar nije, naravno, nečastan izuzetak.
Takav tip licemjernog relativiziranja vlastitih, ničim obranjivih, postupaka i demonizacije tih istih postupaka suprotnog tabora žalosna je stvarnost ne samo politike, već velike većine ljudi u društvu. Ne treba posebno podsjećati na uvijek u Hrvatskoj aktualnu temu ustaša i partizana koja relativizira zločine počinjene od strane opcije koja je ideološki bliža.
Relativiziranje zločina vodi u totalitarizam mišljenja jer zločin nikada ne smije biti toleriran bez obzira koji je ideološki profil počinitelja zločina. Zločin se mora uvijek osuditi i kazniti, bez obzira tko ga je počinio i koje su stvarne ili promidžbene namjere počinitelja zločina.
PATRIA OMEĐENA ŽICOM Postavljanje žilet-žice na slovensko-hrvatsku granicu jest zločin, prije svega zločin protiv prirode i životinja, ali i zločin protiv ideje humanizma. Taj se zločin ne može opravdati nijednim argumentom, ničijim strahom, pa bio to i strah od potpuno neprihvatljivih ideologija. Rasna nesnošljivost, ksenofobija, nacionalizam, vjerska nesnošljivost i bilo koja druga vrsta mržnje prema drugačijem uostalom i ima korijene u strahu, u strahu od drugačijeg koje će poremetiti, ili čak uništiti očigledno krhke temelje (kada ih već treba toliko panično braniti) svijeta sazdanog na predrasudama prema Drugima. Bez obzira jesu li ti Drugi desničari, ljevičari, izbjeglice, katolici, pravoslavci, muslimani…
No jesmo li osuđeni na život u takvom društvu, društvu koje strahuje od drugačijeg, društvu koje slavi ideju domovine kao granicama omeđene patrie (očevine), u posljednje vrijeme patrie omeđene bodljikavom ili žilet-žicom koja treba zadržati sve “strano” i “tuđe” izvan okvira čiste nacije?
ZA MATRIU ČITAV SVIJET JE DOM Činjenica jest da se u situaciji u kojoj opći društveni trendovi idu na ruku uzdizanju i(li) paničnom zadržavanju tradicionalno-patrijarhalnih vrijednosti nacionalno shvaćenog društva, svaka kritika ideje patrie (koja počiva na ideji Ja-Mi/Drugi u kojoj sam Ja(mi) ono dobro i vrijedno, a Drugi loše i nevrijedno) tretira kao nepatriotski ili nedomoljubni čin. Je li uopće u ovakvom svijetu moguća matria koja, za razliku od patrie, slavi ideju Majke Zemlje kao pravo na život svih oblika života na planeti Zemlji, a ne slavljenje životnog prostora omeđenog političkim granicama i/ili žilet-žicom shvaćenog kao dom? Za matriu dom je čitav svijet, čitava planeta Zemlja, a ljubav nije i ne može biti odraz težnje za posjedovanjem. Je li uopće moguće u ovakvom svijetu promovirati ideju spajanja umjesto patrijarhalnog razdvajanja i segmentiranja? I što za materijalističkim utilitarizmom obuzete ljude znači stradanje životinja na žilet-žici? Ne puno, bojim se. Više ih smeta kako će ružan prizor bodljikave žice koji podsjeća na konclogore, posebice ukoliko su u toj žici masakrirana tijela mrtvih životinja, utjecati na turiste, a time i na njihov prihod od turizma. Uostalom, koga briga za moralni status životinja?
ŽIVOTINJE BEZ MORALA Čovjek (muškarac) je stvoren na sliku božju i sve su životinje stvorene samo zato da mu služe, one nemaju intrinzičnu vrijednost, vrijednost same po sebi. Svejedno je pate li one, osjećaju li, razmišljaju li. Čovjek je odlučio da životinje nemaju etiku, nemaju moral (što je netočno), a ako nemaju moral, onda nemaju ni moralni status ili moralnu vrijednost pa je potpuno svejedno pate li, razmišljaju li i osjećaju li te hoće li u groznim mukama skončati na bodljikavoj ili žilet-žici. Jedino je važno obraniti granice patrie, bez obzira koliku će ta obrana imati cijenu za prirodu, životinje i ideju humanizma. Jedino važno jest nastaviti sa životom u kuli od karata sazdanoj od straha od Drugih i Drugačijih da se slučajno ne bismo morali suočiti sami sa sobom u ogledalu i tamo ugledali beskrupuloznog stranca koji je u postavljanju žice oko granica izgubio vlastiti moralni status i samog sebe učinio nemoralnijim od životinja.