Slavica Jakobović Fribec  

Filozofija i odgoj

skupovi

U organizaciji Hrvatskog filozofskog društva, u Cresu se od 1992. održava manifestacija Dani Frane Petrića s dva međunarodna znanstvena skupa. Jedan je posvećen renesansnim filozofskim tradicijama i Frani Petriću, svjetski poznatom našijencu, filozofu i polihistoru; a drugim se svake godine aktualizira neka suvremena problematika. Ove je godine, prigodom 110. obljetnice rođenja hrvatskog filozofa Pavla Vuk-Pavlovića, utemeljitelja filozofije odgoja u Hrvatskoj, održan međunarodni skup Filozofija i odgoj u suvremenom društvu, na kojem je predstavljena njegova knjiga Filozofija odgoja te zbornik o životu i djelu.

Petrićev rodni grad bio je mjesto susreta stotinjak sudionika/ica iz petnaest zemalja, među kojima je bio velik broj srednjoškolskih profesora/ica filozofije. Uz znanstveno-teorijske teme uvelike su bile prisutne i one o alternativnim metodama nastave i novim programima (filozofije), te o novoj ulozi učitelja/ica u postindustrijskom društvu. Središnja tema skupa bila je ona o prikrivenom sukobu između neutralnosti znanja i odgoja za vrijednosti.

Pred stoljećem znanja bez umijeća poučavanja?

Nastavno posredovanje znanja i nagli razvitak znanosti, prema riječima predsjednika Programskog odbora simpozija Milana Polića, već su u drugoj polovici 20. stoljeća vodili oblikovanju novih obrazovnih i odgojnih paradigmi u školskom sustavu. No, da se u Hrvatskoj stvari sporo mijenjaju pokazalo je već uvodno izlaganje Borisa Kalina koje je smjeralo u meritum stvari – nastavničku kompetenciju onih koji posreduju znanje na najvišoj razini. U hrvatskoj pravnoj regulativi umijeće poučavanja i nastavničke kompetencije učitelja i nastavnika osnovnih i srednjih škola čvrsto su definirani, što s uvjetima za izbor sveučilišnih nastavnika nije slučaj. Zasad dominantnu ulogu u kriterijima izbora u znanstveno-nastavnička zvanja na sveučilištima imaju isključivo znanstvena postignuća koja se dokazuju brojem objavljenih i citiranih znanstvenih radova, a minimalnu ili nikakvu postignuća u stručnom i nastavnom radu. Stoga se čini da je još na snazi stara pedagoška maksima: Poučavaj onako kako su tebe poučavali! Takva je naslova nedavno objavljen tekst u Školskim novinama u kojem se zahtijevala reforma sveučilišta. Da je ona nužna svjedoči i izrada novog zakona kojim se objedinjuju znanost i obrazovanje odnosno visoko školstvo. Hoće li primjena tog zakona, kad bude donesen, potvrditi Polićevu tezu da ulaganje u obrazovanje postaje najvažnija privredna investicija? Jer u tom je uvelike i smisao harmonizacije s europskim obrazovnim prostorom. U trenutku pisanja ovog teksta lavina gorućih problema u hrvatskom školstvu, ali bez radikalnog zaokreta vlasti u odnosu na prosvjetu i znanost, dovela je do općeg štrajka  u kojem je sudjelovalo oko 60 tisuća prosvjetnih radnika...

Protiv predrasuda – odgojem za slobodu, obrazovanjem za autonomiju

Za komunikacijski aspekt odgoja u središtu je pojam osobe i razvoj osobnosti (posebnosti, autonomije, slobode i kreativnosti). Kako je istaknuo Polić, to je činjenica novijeg datuma, jer se tek s uspostavom građanskog društva i razvojem filozofije samosvijesti uspostavila mogućnost razlikovanja odgoja od obične, ili češće, prikrivene manipulacije. Sve donedavno pedagozi su djeci autoritarno i odvojeno posredovali vrijednosti i znanja kroz “moralni odgoj” s jedne i “obrazovanje” s druge strane, podržavajući time već stvoren privid da obrazovanost ljude ne čini boljima, kao i da je moguće odgojiti ljude dobre iako neuke. Takav je autoritarni “odgojni” pristup podržavao autoritarne i tradicionalističke odnose kojima je i sam bio uvjetovan. Da oni nisu posve iščezli jer se uporno obnavljaju kao nove društvene i kulturne predrasude, upozorio je Lino Veljak iz Zagreba. Stoga, umjesto na stvaranju poželjne svijesti, nužno je djelovati na stvaranju pretpostavki za razvijanje samosvijesti (od predrasuda oslobođenih ljudskih bića): odgojem za slobodu i obrazovanjem za autonomiju. U tom je smislu o odgoju promišljala većina izlagača/ica, naglašavajući ili spoznajno-vrijedonosnu ili manipulativnu stranu odgoja, a češće problematizirajući sam vrijednosni sustav (potrošačkog) društva: konzumerizam (Tafra, Čakardić), partikularizaciju znanja uz dominaciju i diktat ontologiziranog kapitala (Sadžakov), medije kao univerzalne odgajatelje, gubitak odgovornosti kod mladih, agresivnost kao poželjni oblik ponašanja (Ćurko), a Čakardić i Jurić su naglasili potrebu za obnavljanjem utopijskih  dimenzija.  

Iskustva u poučavanju i nastavi filozofije

O iskustvima u nastavi filozofije u europskim zemljama čuli smo od Luise Dreyer i Marie Muck iz Njemačke, Carolyn Brina i Gail Darke iz Velike Britanije, Katalin G. Havas iz Mađarske i Grigorisa Mouladoudisa iz Grčke. Raffaela de Sanctis, govoreći o iskustvima talijanskih srednjoškolskih profesora, primijetila je da je u društvu mobitela i računala, hiperteksta i rizomatskog mišljenja veoma teško procijeniti koliko još interesa pobuđuje filozofiranje. Filozofija je postala moda, pa više ne odgaja za vrednote, nego očarava kao što to čini životni stil nekoga glumca ili pjevača. Naprotiv, za Laimutë Jakavonytë, profesoricu s vilnijuskog sveučilišta, upravo je poticajno zapažanje kako napredne tehnologije, osobito multimedijske i digitalne mreže, kao i porast čvrstog filozofskog materijala na webu, mijenjaju klasični sokratovski (dijaloški) i platonovski (akademski) pristup studiju filozofije.  Kako voditi filozofski razgovor s djecom u ranoj dobi (što zahtjeva reviziju i tradicionalne slike djeteta i samog filozofiranja) objasnila je Vera Bekes s Mađarske akademije znanosti iz Budimpešte. Mladen Živković s Visa zalagao se za donošenje etičkog kodeksa učitelja kojim bi se zaštitio dignitet umijeća poučavanja kao profesije, utemeljen na hrvatskoj tradiciji filozofije odgoja i holističkom pristupu Pavla Vuk-Pavlovića, o kojem je govorila Marija Bratanić iz Zagreba. Na filozofsko pak utemeljenje pojma paideje, kojim se objedinjuju odgoj i obrazovanje kao vještina, vrlina i znanje, a bez čega se vještina odgoja okreće u manipulaciju, vrlina u porok, a znanje u indoktrinaciju, upozorio je Ćiril Čoh iz Varaždina.

Frane Petrić – trajni istraživački izazov

Krug tema posvećenih Petriću ove je godine obuhvatio njegovu etiku (Festini iz Rijeke i Balić iz Križevaca) filozofiju matematike (Zečić iz Zenice), teme mladog Petrića (De Sanctis iz Italije), teme zrelog Petrića (Ryan iz SAD i Bekavac Basić iz Zagreba) i recepciju Petrićeve filozofije (Martinović iz Dubrovnika i Petković iz Zagreba). O renesansnim filozofskim tradicijama govorili su Škuljević (Zenica) i Paušek-Baždar (Zagreb) a Krunoslav je Pranjić (Zagreb) održao predavanje o hrvatskoj recepciji Erazma Roterdamskog. Zainteresirane upućujem na časopis Filozofska istraživanja, gdje će biti objavljena izlaganja većine sudionika.