Lidija Butković Mićin  

Fokus na pomake

Običaj je da se krajem kalendarske godine svode računi, sumiraju postignuti rezultati i sastavljaju best of liste najrazličitijih događaja i sadržaja. Što se zagrebačke kulturno-aktivističke scene tiče, posebice inicijativa usmjerenih na javne prostore grada, 2015. godinu je zahvaljujući ponajviše Saši Šimpragi, autoru programa i voditelju projekta Ars Publicae pod Udrugom za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja, obilježilo fokusiranje interesa javnosti na probleme gospodarenja savskim priobaljem, posebice prometno najfrekventnijom točkom dodira Zagreba s njegovom rijekom na potezu Jadranskog, Savskog i Zelenog mosta. Sudeći po lavini reakcija, programom Tromostovlje projekt je uspio steći široku potporu publike, što virtualne, što entuzijasta koji su se vjerno odazivali na izvedbe umjetničkih radova, akcije, tematske obilaske i tribine. Nakon cjelogodišnjeg truda suradničkog tima (uz Sašu Šimpragu tu su još Antonija Komazlić i Sonja Leboš) Sava se posjetiteljima učinila ponešto bliža Zagrebu, njezine nedogledne inundacije manje jednoličnima, šikare bogatije zanimljivim vrstama bilja, a u naš kolektivni, urbani rječnik trajno su ušla minimalno dva svježa toponima: zagrebačko Tromostovlje i Savski trg. 

POŽELJNA UPOTREBA PROSTORA Desetljećima se u stručnim, urbanističko-arhitektonskim krugovima diskutira o snažnijoj integraciji tridesetak kilometara dugog toka Save kroz Zagreb s formiranim gradskim predjelima na njezinoj sjevernoj i južnoj obali. Razmatrane su razvojne perspektive tog ogromnog hidrološkog rezervata, analizirane mogućnosti za rekreativne, kulturne, upravne i druge uloge koje bi savsko područje moglo ponijeti u budućem preslagivanju i ustroju gradskih zona. Dugoročno, cjelovito planiranje nisu pratila kratkoročna i segmentirana rješenja, što je dovelo do niza poraznih prostornih (i civilizacijskih) činjenica po današnji Zagreb, koje je upravo ovaj projekt osvijestio, primjerice, da tramvajsko i autobusno okretište kraj Savskog (pješačkog) mosta, inače jedan od najfrekventnijih zagrebačkih terminala, nema elementarnu komunalnu opremu, poput klupa, javnog nužnika, fontane za pitku vodu i drugo. Duž obalnog pojasa Save mogao bi se sastaviti dugačak popis kritičnih mikrolokacija koje svjedoče o nedostatku sluha nadležnih službi za potrebe, dobrobit i komfor građana jer je problem sistemske naravi. 

Izdvajajući obuhvat postojećeg terminala javnog prijevoza (predloženog Savskoga trga koji na razini imena sugerira poželjnu upotrebu prostora) i okolnih mostovnih komunikacija kao uži predmet istraživanja i poligona za intervencije, projekt se metodološki priklonio parcijalnom pristupu, radu u malom mjerilu i malim koracima, raščlanjivanju kompleksnog pitanja na praktične odsječke čija je realizacija zamisliva u danim društveno-ekonomskim prilikama. Navedeni model s uspjehom je testiran prethodne godine kada je projekt Ars Publicae postigao umjetničko-kritičku animaciju najmlađih (i stigmatiziranih) zagrebačkih kvartova – Novog Jelkovca i Vrbana III. Koristi od izoštrenog pogleda, tj. preokupacije jednom gradskom temom, pokazale su se izvanrednima – od odaziva umjetnika, sugovornika i lokalnih partnera, pojačane koncentracije i učestalosti organiziranih zbivanja, proizvodnje interdisciplinarnog znanja o ciljanoj gradskoj sredini, do medijske čitljivosti, praćenosti i prepoznatljivosti. Kako prošle, tako i ove godine, brojnost objavljenih anketnih intervjua, kritičko-povijesnih tekstova i osvrta na poduzete akcije umjetničkog ili agitacijskog karaktera, odgovor je na temeljno geslo provoditelja projekta: da bi se neki problem riješio, prvo ga treba učiniti vidljivim, pritom ukazujući na poželjne smjerove i potencijale. Stoga se odabrani gradski prostori višestruko tretiraju i propituju na nekoliko paralelnih komunikacijskih i produkcijskih kanala, odnosno postavljeni okvir je smišljeno inkluzivan, participativan, kombinira kulturno-umjetnički i istraživački rad s aktivističkim djelovanjem i zagovaranjem pred javnom upravom.

INTERVENCIJE U sklopu projekta Ars Publicae (ranije poznatog i pod nazivom starog bloga – 1postozaumjetnost) promovirana je i ideja legislativne i institucionalne regulacije umjetničkih sadržaja u javnom prostoru Zagreba putem radnog prijedloga osnivanja formalno-pravnoga tijela, Zaklade za umjetnost (i dizajn) u javnom prostoru, koji bi imao zadaću osigurati financiranje, selekciju i realizaciju nekoliko suvremenih umjetničkih radova godišnje. Takva zaklada mogla bi regulirati i pitanje postavljanja spomenika, pritom nudeći suvremeno shvaćanje zadatka. Ideja Zaklade naslanja se na slične prokušane prakse u drugim državama, kao i na domaću tradiciju sekcije Prijedlog Zagrebačkog salona, nesavršenog, ali važnog eksperimenta 1970-ih i 1980-ih godina. Ars Publicae je u 2013., 2014. i 2015. godini uložio dobivena javna sredstva u nagradni i izvedbeni fond natječaja za site-specific umjetničke projekte na tematiziranim lokacijama dokazujući opravdanost utemeljenja jedne takve institucije. U tekućoj je godini natječajem izborena produkcija nekoliko domišljenih i zapaženih radova koji su, svaki na svoj način, osvijetlili raznolike prostorne, funkcionalne i oblikovne značajke područja Savskog trga i Tromostovlja. Pritom je, kao i prošle godine, projekt nastavio razvijati participativne modele, ovaj put u suradnji s lokalnom gimnazijom s Kajzerice čiji su učenici i učenice bili uključeni u proces izbora radova nakon što je uži izbor odradio stručni žiri. Tara Ivanišević jednomjesečnim je projektom Kod mosta bilježila svakodnevni ritam, aktivnosti i ljude koji uživaju u njemu, gradila bazu vizualnih i pisanih zapisa svojeg intuitivnog antropološkog istraživanja koje se danomice moglo pratiti na blogu i završnoj vođenoj šetnji. Op-artistička intervencija arhitekta Davida Kabalina uspjela je vrlo jednostavnim materijalima sjediniti lekciju iz povijesti mosnih konstrukcija i povijesti mjesta: vodoravna linija iscrtana na rešetkama ograde Savskog mosta predočila je blagu krivulju njegove nivelete, a upotrijebljena crvena boja konotirala slojevitost tog prostora, takoreći povijesnu krivulju koja opisuje raspon od prvotnog crvenog mosta podignutog u 19. stoljeću do ulaska “crvenih” partizana u Zagreb preko modernog Savskog mosta 8. svibnja 1945. godine. Izvan natječaja i proračuna, u okviru programa izveden je i rad Saše Šimprage Peron 4 kao mala prostorna gesta u obliku popisa razloga potrebe za putovanjima koji je postavljen na autobusnom peronu kao mjestu s kojeg se kreće na put. Zavodljivi razlozi preneseni iz neke knjige tiskane 1930-ih godina potiču maštu. 

Prvim mjestom natječajem honorirani prijedlog, instalacija nekolicine laganih, montažnih sjedišta Katarine Duda i Vlatke Blakšić (Zicni se!), u posvemašnjoj infrastrukturnoj neuljuđenosti Savskog trga mogla bi se interpretirati prvenstveno kao karitativni čin, pružanje olakšanja tisućama građana koji su prisiljeni dočekivati javni prijevoz na okretištu bez ijedne klupe. Ne čudi zato snažna recepcija ovog rada na rubu subverzije (proveden je bez dozvole budući da ju je gradska uprava odbila izdati) – vizualizirao je akutni problem i prihvatljivu soluciju, demonstrirao mogućnosti društveno odgovornog dizajna, ali i razotkrio inerciju, socijalnu neosjetljivost gradskih službi i nepostojanje strateškog planiranja razvoja grada. Činjenica da dva mjeseca nakon akcije simboličkog poklanjanja sjedišta korisnicima ista još uvijek služe svrsi, najbolja je satisfakcija autoricama. Javni natječaji projekta Ars Publicae predstavljaju priliku za dublje promišljanje ciljanih gradskih predjela, okupljaju vizualne umjetnike, dizajnere i arhitekte, mali kreativni think tank, koji samostalnim istraživanjem i percepcijom prostora stvaraju repozitorij originalnih ideja. Među njima je i, primjerice, prijedlog Davida Kabalina za arheološko-turističku prezentaciju sačuvanih ostataka prvoga željezničkog mosta preko Save. Sanacijom okoliša i prilaza, konzerviranjem oslonaca mosta i dizajnom info-materijala, uredio bi se lokalno atraktivan vidikovac i održalo sjećanje na povijesni dolazak željezničke pruge u Zagreb 1862. godine. Kroz projekt je lansirana je i ideja parka autohtonih vrsta u sada zapuštenoj šikari uzvodno od Jadranskog mosta čime se s jedne strane čuva, a s druge urbano aktivira značajni prirodni rezervat. Prostor (budućeg) Savskog trga i njegove zone mjesto je koje traži pomake, a uslijed raznih pretenzija koje ciljaju zaobići arhitektonsko-urbanistički javni natječaj, projekt je ulogu odigrao i u afirmaciji potrebe ispravnih i odgovornih pristupa gradogradnji.

PARK ZA KAJZERICU Paralelno s odvijanjem akcije Zicni se! na adrese odgovornih subjekata odaslani su zahtjevi za postavljanje nekoliko klupa, montažnog WC-a i česme na Savski trg. Između ostaloga, pokrenut je i direktan dijalog gostovanjem svih relevantnih aktera u emisiji Radija Sljeme kao dio strategije zagovaranja urbanih poboljšanja. Medijski odjek umjetničkog događaja potkrepljuje se konkretnim zahtjevima, a pritisak na dionike vrši iz više smjerova. Ars Publicae također uvijek inzistira na umrežavanju s drugim građanskim udrugama i zainteresiranim pojedincima. Takvi apeli prema javnim institucijama osnažuju se suradnjom projekta sa zagovaračkom platformom 1POSTOZAGRAD inicijatora Saše Šimprage i civilnom udrugom Zakaj? Za Kajzericu!, kao u slučaju inicijative za sadnju drvoreda u Riječkoj ulici. Supokretači javne kampanje za park na Kajzerici, prvom gradskom naselju na južnoj obali Save, bili su, osim navedenih, još i udruga Parkticipacija i Hrvatsko društvo krajobraznih arhitekata. Pokrenuta početkom godine, inicijativa Park za Kajzericu prometnula se u najznačajniji građanski prosvjed za javni prostor u Zagrebu zadnjih godina, s više stotina sudionika u upriličenim aktivnostima na livadi u Benecekovićevoj ulici, poput sadnje voćaka za budući park ili masovnog promatranja zvijezda teleskopima u suradnji s Astronomskim društvom Beskraj. Potvrđivanju potrebe javnoga parka u kvartu koji ga doslovno nema pomogla je i lista od nekoliko stotina podrški javnih osoba, strukovnih i drugih društava uz popratnu medijsku kampanju usmjerenu na afirmaciju javnih dobara kao što je park. 

Prošle godine se iz istih razloga povezao s lokalno djelatnim udrugama bliskih stavova, primjerice, s Udrugom Novi Jelkovec, na peticiji za javne klupe na središnjem trgu naselja. Na poticaj Ars Publicae osnovan je Umjetnički savjet knjižnice Jelkovec koji volonterskim djelovanjem i bez ikakvog produkcijskog proračuna u 2015. godini nastavlja donositi kvalitetnu suvremenu umjetnost u kvart, poput niza fotografskih izložbi, uključujući onu Slavke Pavić (koja je Novi Jelkovec potom i fotografirala), Artist Speed Datinga Martine Miholić i izdanja Kulturnog lifta Jelene Pašić i Matije Kralja. Projekt je nastavio i prethodne godine uspostavljenu suradnju s fotografkinjom Katarinom Zlatec pa se ciljani prostori približavaju i osvještavaju i kroz medij fotografije. 

Isto se tako rezultati bilježe i u segmentu baštinskog aktivizma kojim već godinama i s nizom uspjeha zagovara obnovu kulturne baštine, a krajem ove godine uspješnom se pokazala i inicijativa pokrenuta 2013. godine za obnovu spomen-parka Dudik u Vukovaru, autora Bogdana Bogdanovića, čija je obnova ove godine i započela. Iz djelovanja Ars Publicae proizišao je još jedan projekt: po konceptu Antonije Komazlić i Saše Šimprage aktivnosti oko vodotornja na prostoru bivše tvornice Gredelj koji je bio predmetom javnog natječaja za umjetničku intervenciju, nadograđen je ove godine u samostalni program posvećen trenutnom stanju i perspektivama prostora Gredelja kao najvažnijeg prostornog resursa Zagreba.

Projekt Ars Publicae potiče građane da se uključe u naizgled sitne pothvate, prate kulturna događanja u svojoj okolini, ulože vrijeme i potpis u poboljšanje zajedničke životne sredine time gradeći svijest o gradu, kulturi prostora i potrebi afirmacije, nadogradnje i zaštite javnog prostora i dobara. Zagovaranje je vrlo često višegodišnji proces koji traži samoorganizirano, domicilno stanovništvo koje će opetovano urgirati prema gradskoj upravi za svoje želje i potrebe. Zato angažman voditelja projekta ne prestaje okončanjem zacrtanog (i financiranog) programa, već se stečena poznanstva i iskustvo pretaču u naredne godine i nove planove rada u zajednici. Kraj kalendarske godine stoga možda i nije najbolji trenutak za rezimiranje postignuća tog, u našem kontekstu jedinstvenog projekta, npr. i zato što je na blogu Tromostovlje1 već osvanuo teaser za idući prijedlog pješačke zone južno od Savskog mosta o kojem ćemo rado čitati (i odazvati se) kad bude dogotovljen.

Bilješke:

1  http://arspublicae.tumblr.com/