Galerija iz susjedstva

Znate li gdje je Galerija Miroslav Kraljević? Jeste li već bili tamo? Što biste voljeli vidjeti u galeriji? Što bi vas privuklo da zavirite unutra? Izložba starih automobila? Pitanja su to koja su tijekom radionice-projekta pod nazivom Susjedstvo polaznici radionice postavljali ljudima koji rade u uslužnim objektima i obrtima u blizini galerije. Istraživanje je uključivalo vulkanizera, kozmetički salon, trgovinu, kafić i zalogajnicu preko puta, no i klub Booksa, čija je djelatnost knjižare, kafića, a odnedavno i izložbenog prostora najbliža djelatnosti galerije. Galerija Miroslav Kraljević posebna je po tome što je smještena na rubu užeg i šireg središta grada, u prepoznatljivoj gradskoj četvrti, i ima potencijala postati “kvartovskom” galerijom. Nadalje, galerija se nalazi u suterenu zgrade Ine u nizu manjih lokala – neposredno do nje su, sličnih dimenzija, prostori optičke radnje i frizerskog salona.

Istraživanje vidljivosti galerije

Radionica se odvijala pod umjetničkim vodstvom Ane Bilankov, zagrebačke umjetnice s berlinskom adresom. Polaznici radionice i koautori projekta bili su studentice dizajna pri Arhitektonskom fakultetu Dora Budor i Maja Čule, apsolventi Akademije likovnih umjetnost Anita Celić Cella, Zdravko Horvat i Elvis Krstulović, te studentica Filozofskog fakulteta Marta Klepo. Zagrebačka je publika Anu Bilankov kao umjetnicu mogla upoznati na dvije samostalne izložbe, jednu pod nazivom Izmisliti prostor, u kojoj se bavila migracijama, prisjećanjem i mentalnim rekreiranjem prostora u Galeriji Nova, te izložbe Uhodeći crni kvadrat: Moskovski fragmenti održanoj u Galeriji Miroslav Kraljević, u kojoj duhovitu naraciju o Moskvi provodi kroz snimke opustjelih gradskih lokaliteta, istodobno pretovarenih simboličkim značenjem. U projektu Susjedstvo ona sudjeluje kao umjetnička voditeljica i medijatorica – dosljedno berlinskoj specijalizaciji za “umjetnost u kontekstu” i angažmanu u skupini Kunstcoop – prvoj njemačkoj inicijativi za medijaciju suvremene umjetnosti u Berlinu.

Tijekom posljednjeg tjedna u veljači Galerija je postala radni prostor i privremeni istraživački centar iz kojeg su autori odlazili na intervjue u obližnje lokale. Tome je prethodilo mapiranje i istraživanje uslužnih djelatnosti na potezu Šubićeva – Martićeva ulica – Tržnica Gorica, od makrobiotičkog restorana do sexy-shopa. Intervjuima se istraživala vidljivost galerije i ispitivala kolika bi bila mogućnost da se, na primjer, namjernika koji se u Automat klubu Casino raspituje za Galeriju, uputi na pravu adresu.

Tombola na otvorenju izložbe

Osim istraživanja percepcije galerijske djelatnosti susjeda – kolega u uslužnom sektoru, prilično je jasna i namjera da se susjedstvo upozori na djelatnost galerije na toj lokaciji, ali i da se doznaju kulturne potrebe zajednice u neposrednoj blizini. U vrijeme kada se vapi za istraživanjem kulturnih potreba stanovnika, grada Zagreba, ali i Hrvatske općenito, kako bi se donijela izvediva nacionalna kulturna strategija, inicijativom jedne nevelike, no po kvaliteti programa iznimno važne zagrebačke galerije, dolazi do stvarnog istraživanja potreba – u ovom slučaju, ograničivši se na, uvjetno rečeno, srodne djelatnosti. Upravo je taj svojevoljni silazak s pijedestala umjetnosti prvi komunikacijski korak i poziv galerije na suradnju, a zbog svjesnog odmaka od želje za ikakvim “umjetničkim” proizvodom, bilo na estetskoj ili konceptualnoj razini, iskreniji i djelotvorniji.

Konačni proizvod radionice bila je izložba – ili, neobaveznije i možda točnije – prezentacija, s obzirom na to da je od samog početka s cijele akcije skinuta aura umjetničke neponovljivosti. Ona uključuje projekciju fotodokumentacije projekta, videozapise sa spomenutim intervjuima, popis događanja koji bi susjede privukli u galeriju, sa željama raspršenim poput oblačaka na galerijskim zidovima te deplijan koji, uz tekst i dokumentaciju donosi i plan tog dijela grada sa svim u projektu prisutnim uslužnim djelatnostima. Otvorenje je imalo protokol ustaljen za dobrosusjedska druženja: tombolu na kojoj su se kao nagrade dijelili poklon-bonovi, mahom neposredno vezani uz obrte i usluge iz susjedstva.

Forma studentskih radionica

Poziv publici koja radi u neposrednom susjedstvu zaogrnut je u šarmantan i, nadajmo se, efikasan trik: pravi su protagonisti projekta Kristina i Danijela iz kozmetičkog salona Afrodita, Nina iz optike Formula R&R, Siniša iz servisa kućanskih aparata Končar, Duje iz legendarne zalogajnice Kod Šime te svi ostali sugovornici. Uz zainteresiranost za njihove želje, u galeriju bi ih trebala namamiti barem znatiželja da na ekranu vide što su to oni (a i ostali susjedi) sve rekli. I da im, nakon nekog vremena, postane prirodno, ako ne i potrebno, navratiti provjeriti što se zbiva u galeriji – kao da odlaze u trgovinu ili kod frizera. A možda ćemo u bližoj budućnosti moći vidjeti i reviju otkačenih frizura, boks-meč, uživati u koktel-baru, masaži ili fešti, kao što susjedi poželješe. Suvišno je i isticati, sve je to donekle, bilo kao performans, akcija ili projekt, negdje već bilo izvedeno, i zahtjevi su sasvim legitimni.

Pozicioniranjem galerije među razne uslužne djelatnosti u susjedstvu ispituje se, ali i širi njezino područje djelovanja. Već je i vrlo velik broj sugovornika pokazao da zanimanje postoji, možda uz poneki poticajni impuls, pa barem za iznošenjem vlastitog mišljenja pred kamerama. Zatim, kako u predgovoru navode autorice koncepcije, Ana Bilankov i Antonia Majača, namjera je bila aktivno uključiti i najmlađu, studentsku populaciju u program, što je dodatno pridonijelo svježini projekta. Kako trenutačno unutar programa kulture Studentskog centra traje pedagoški relativno srodan program Inter(aktiv), koji uključuje i zajednički rad umjetnika sa studentima, i prezentacije, za nadati se da će slične inicijative uzeti maha i omogućiti razvoj ljubopitive i otvorene generacije umjetnika.

Umjetnost u javnom prostoru: galerija u urbanom mikro-tkivu

Upravo je jačanje komunikacije prema vanjskom gradskom prostoru te povezivanje sa širom umjetničkim i društvenim kontekstom, izvan zatamnjene staklene stijene u Martićevoj ulici, uz interes za umjetnike i umjetnice koji će to tek postati, ključna odrednica ovogodišnjeg programa Galerije. Ovim je projektom ta programska težnja dobila svoju vrlo konkretnu realizaciju. No pitanje o završnoj procjeni “umjetničke vrijednosti”, na sreću, postaje prilično besmisleno – budući da su ciljevi bili više nego transparentni, ponajprije se odnoseći na participaciju galerije u životu neposredne okoline. Već ustaljene prakse kojima se umjetnost ostvarivala djelovanjem u lokalnoj zajednici odavno su premrežile dobar dio europskog i američkog kontinenta, i nisu zaobišle ni zagrebačku scenu. No, moglo bi se reći da je projekt Susjedstvo, uz pilotski pokušaj umrežavanja i suradnje među uslužnim djelatnostima oko Kvaternikova trga (važno je da su svi lokali apostrofirani kao suradnici u projektu), i prvi u nizu od ovogodišnjih galerijskih projekata koji će se baviti tim urbanim mikro-tkivom. Uslijedit će još projekti o neformalnim ekonomijama na obližnjem Kvaternikovu trgu, upoznavanje okoline na povjerljivoj, gotovo ispovjednoj razini, ali i poziciji galerije kao dijela Kulturno-umjetničkog društva Ine. No, o tome će biti riječi neki drugi put.

Emitirano u emisiji Triptih III. programa Hrvatskog radija