15.7.2004.

Neven Jovanović  

Gdje ste bili kad su Sudoperi imali prvi koncert?

Dragi moji, vijesti iz budućnosti. Barem za sve vas dijasporce čije vremenske zone i stacionarne orbite zaostaju za vremenom Voljene Domovine. Bio sam tamo i vidio. Četvoro na stejdžu, četvoro u mraku, od čega:

· gitaristica je upravo pobjegla iz zatočeništva Histeričnih Humanoidnih Muzgavaca s Venere (to će reći, s nje i instrumenta još se cijede masni zeleni šmrklji);

· basist hoda zatvorenih očiju, tvornički mu je predinstalirana nervoza gigantskih razmjera;

· udaraljkašica je dijete iz epruvete Keitha Richardsa;

· frontmen-biće uspijeva, na pobliže nepoznat način kombinirati machismo Dudeka, seksepil sipe, i body language Željke Ogreste.

Vizardi i lizardi

Suma sumarum: četvero na dlaku isti kao vi i ja. Kao svi mi. Kao svi mi poluludi četrdeset-plus Balkanohrvati, tehnološki višak, štanderi i trgovački putnici, oštećena roba; svi mi unepotrebljeni, svi mi prepišani softverima, šerverima i friverima, vizardima i lizardima koji nikad ne moraju na bolovanje i nikad ne traže veću plaću. Svi mi, topovsko meso modernog doba, danonoćna meta Mr. Muscolo reklama i tajnih agenata kreditno-bankarskih službi sigurnosti; svi mi, sredovječna dojenčad koja se klati s cica vlastite - i, oh, tako poželjno-utržive! - djece. Naše zlatne, naoružane, brzodilajuće mladeži.

Jer ovo je stoljeće, kao što su nam dobro utuvili u glavu, debelim batom, stoljeće mladih i brzih. Tko ne vjeruje, nek pita one šezdeset-plus, eks-bake i dedeke koji se tiskaju po Gornjem gradu na svojim beskonačnim prosvjedima, za i protiv, junaci i zločinci, jedine mušterije političara-dinosaura i njihovih dinosaurskih PMS-ova.

Kao što svi predobro znamo, stvaraoci i lideri zemlje ove ne stanuju na Markovom trgu. Stanuju u 4x4 terencima, imaju šesnaest i pol godina, najamnici su multinacionalnih kompanija, šmrču iz metakomunikatora žuto, zeleno i ljubičasto dok im sa zlatnih lanaca im vise Uziji. I na tržištu traju četiri mjeseca i naše su kćeri i sinovi.

Ali nisam o tome htio pričati.

Mercatone Mars

Nego: bend se zove Sudoper, i noćas je nastupao u lokalnom azilu za napuštene middle age cucke. Sudoper; jasno, još jedna postava frikova vulgaris koji spuštaju svoje 40-plus nezaposlene guzice nisko do poda. Kao i svi, brate, mi. Medutim - sad pazi, daleki druže u ugovornoj orbiti marsovskog Mercatonea - kaj ti sredovječni pimpleki spelavaju, to je povijest. Ne Povijest, ne atomski zdesna ni Elvis ni Gospodar prstenova, čak ni Super Turbo Mega Milijunaš; ali nešto što je zaslužilo mjesto u našim izmoždenim, izraubanim, amortiziranim hipokampusima.

Zašto je večerašnji koncert povijest: a) prvi put od seobe naroda u jednosobnoj, neprozračenoj, sirotoj Hrvatskoj radi se stvar koja nije uvoz iz uvoza; b) Sudoper je odlučio ponuditi nam natrag nešto što su nam Oni Onda uzeli. Naćuli uheka: ne vratiti, nego ponuditi.

Ej, džanki izlapeli, otkud u ovom stripu kozmićka pravda? Nismo mi u Blueberryju - mi smo u Matakoviću! Ovo je Rvacka u jeku Velike depresivno-krizne recesijske rekonstrukcije, u kandžama IX?C inteligentnih Windowsa!

Prokleta je Amerika

Onda priđite bliže logorskoj vatri i držte gaće. Po glasinama koje se brzo šire, svi su ti Sudoperonje prije VeDeKReRe bili, da oprostite, znanstvenici. Jes - pala je riječ na z! Radili su po zavodima, institutima i fakultetima, a nisu tamo prodavali posteljinu i kozmetiku. I navodno su, pošto su zakoni hrvatskog tržišta proglasili da su u znanosti i obrazovanju Rvati od krvi i mesa suvišni i izlišni - pošto je brže-bolje-teda-negda prosvijetljena Rvacka svatila da je sva znanja i obrazovanja bolje skidat drito s Interneta, jelde - e, onda Sudoperci nisu imali želuca da se odliju trbuom za kruom i mozgom za mazgom u Amerike i Nove Gvineje, a nisu se ni prekvalificirali u disk-umetačice i osiguranja prodavačice; ne, gospon moj lepi. Ostajte ovdje, crknite na asocijalnoj pomoći kad ste čitali knjige, a ne reklamne letke. I tako su se usred vjetrovite olujne noći okupili su na raskršću i zakleli se da će radit i dalje - al će ovaj put ono što rade lupati. U neksuse i pleksuse, implante i mudante.

X’ = RX(1 - X)

Sam su nastup Sudoperi besramno popalili prastarim Talking Headsima (Stop Making Sense, koga zanima). To znači da su na početku nastejdžena samo dva pogrbljena metra Lucije P. plus sunčane naočale plus lupala i mlatila. OK, još jedna bubnjarska solaža, brdo ste ih čuli u svojim eks-rokerskim / eks-džezerskim / eks-klaberskim / eks-roditeljskim životima. Još smo kul i sarkastični, kako našoj đeneraciji i priliči.

Onda se Luciji pridruži Đimi Vodeni Bivol (takvo idiotsko ime može imati samo odrastao čovjek!). Takozvani kontrabasista. Bivol Vodeni kaže nešto kao “X’ = RX(1 - X), pri čemu je R parametar koji varira izmedu 0 i 4, a X’ postaje X u sljedećem krugu.” Ne kužim ga bože tebe, i ovo sam snimio na mobitel, ali nema veze - počne rap, i to a la Toma Waits. TW o nonlinearnim jednadžbama. “Pizdo integrale, voljela sam te a ti si me prevario s funkcijom bez četiri zuba...” Ne - zezam se. Jednadžbe su bona fide kao političarska figa u džepu. Mijenjanje R-a daje iznenađujuće X’eve - rast i opadanje, pa točka ravnoteže, ali onda slijede pravilne oscilacije izmedu određenog broja vrijednosti. Pravilne oscilacije! Kad ste zadnji put čuli taj izraz? Sigurno ne na prošlom otvorenju hipermegamaksišopingcrkve!

www.sudoperi.hr

Repaju ta Lucija i taj Bivol o matematici uz podlogu basa i udaraljki, a ekipa to guta! Tu se vata za palme i mobe (bar oni nad kojima još nisu svršili pa ovršili, i oni koji se još nisu odali metakomunikaturama svojih klinaca), tu se surfa do Sudoperovog sajta, tu se skida anima sa formulom koja upravo svira - jer L. i B. i sviraju formulu o kojoj repaju, sve te mijene i fluktuacije (usp. http://www.sudoperi.hr). Ne zezam se. Ova je mjuza iz logaritamskih tablica - nije Platon srao!

Al se onda svjetla pale. Dođe Matić - Željka Ogresta plus Dudek, vidi gornji link. Grobna tišina. Friki pita: “I šta sad?” Željka Ogresta plus Dudek - demonska kombinacija. Ljudi su začarobirani, kao pilići pred kobrom: zaboravljaju na kôd časti svoje generacije! Javljaju se, reagiraju, ulaze u igru, prisjećaju! Svojih struka, svojih fakseva - ne onoga što izlazi iz faks-mašina! - svojih diploma. Smiju se od neugode. Noćas to nisu tračevi, nije to ono standardno “kak smo se napili prije ispita”. To je tko smo bili - što smo učili - što smo radili prije nego što su u našem laboratoriju otvorili zlatarnu!

Soraja Vučić

Jedva primjećujemo da to radimo na podlozi nebuloznih gitarskih zvukova. To je Soraja Vučić, Sudoper #4. Iz stacionarne orbite se vidi da ta dama nikad nije učila svirati, da nije u stanju izdrndati jednu jedinu prepoznatljivu pjesmu - šta pjesmu, akord! Ne zna đitru čak ni držati ta samohrana mama s podočnjacima. (Bog zna šta su joj radila sitna dječica za vrijeme nastupa - kaže trač da su dilali cybersex viruse pred ulazom). Soraja, brate mili, prčka! Đizs! Tko je ovoj rashodovanoj biokemičarku pustio na stejdž - nek se ona goni lijepo u kozmetičarke miješat kremice!

A onda iz prčkanja počne - protiv očekivanja - nešto nastajati. Nešto iz crne lagune, nešto zamalo-ali-nikad-sasvim isplivalo na površinu sredovječnih svijesti; okrajci rabljenih snova. Crvotočina, kapetane Picard! Ove su oči - ove zakrvavljene - na svoje oči vidjele jednu od naših kolindi kako manijakalno kastanjetira bravicom kloniranog Fendija - u prijevodu: urnebesa do nebesa!!

SAŽETAK

Ako se sistem trivijalan poput jedne jedine nonlinearne jednadžbe može ponašati ovako kaotično i nepredvidivo, možda ne bismo trebali posve kategorično “predviđati” učinke različitih intervencija u nonlinearne sisteme velike poput planete Zemlje ili državne ekonomije. Posljedice tih zahvata znatno su nejasnije od posljedica vrijednosti R u našem modelu.

Vaš Sudoper

Stežem u izmučenoj šapi flajer koji su nam podijelili na kraju; na after-pivi, ovako onaj gorespomenuti Matić rezimira strategiju Sudopera: “Odgajali su me za kokošinjac u korporaciji ili institutu. Ali dani kokošinjaca su prošli - skoro prije nego što sam uspio doktorirati.” (Matić je u filijali lokalne multinacionalke radio četrnaest dana prije izbijanja VeDeKreRe) “I onda se probudiš pijan - išao si spavati pijan - i pitaš se milijunti put: koga briga? I onda ti sine: nas! Glazna je... znanost... koja boli. Oružje potlačenih, popišanih i 100% sjebanih.” [pauza] “Vodeni pištolj, doduše...”

Glazna

Da, štofani publikum: glazna se zove to što rade Sudoperi. Skraćeno od glazba/znanost. Navodno postoje još neki bendovi te vjeroispovijesti (stavite u šortkats: The Tuta Institut, Marko Kraljević, NunKaKa, Teorija koja skija); navodno se nakon ovog nastupa osniva još barem deset sličnih bendova; navodno su mejlboksi Sudopera pretrpani reakcijama; navodno je (MAJKE MI PREKO KOLJENA!) na noćašnjoj svirci bilo ljudi ISPOD TRIDESET!

Svaki će vam PMF-ovac (navodno ih još ima, nisu svi na konclogorplantažama!) objasniti da ova znanost Sudopera nije bila ništa posebno novo ni originalno. Njihovo pak kazalište imalo je neskrivenu didaktičku crtu, a cijela ideja daje na ozloglašeni konceptualizam. Pa ipak, fakat je faktični da su se Sudoperi na ovom koncertu usudili, ili drznuli, uhvatiti u koštac s dubokim, temeljnim problemima Ove Zemlje - bar iz perspektive jetrica na kiselo naše generacije. Moramo li živjeti u svijetu straha, bemvea, teve-kvizova, seksidola od dvanaest godina (a svake godine sve mlađih)? Moramo li se tako bezuvjetno i samorazumljivo odreći svega što smo bili prije - prije nego što su nas izresursali ko majmune? Jesmo li zbilja trutovi u košnici naše djece - iz naših jajašaca i spermića izašlih kiberkmetova, kiberkurvica, kibermuljatora i kiberpsovača mile nam matere? Jesmo li zbilja popovi i redovnici novoga srednjovjekovlja, zloćudna izraslina na vrlim novim globalno-kriminalnim klasama? Sudoperi vele: nismo, jebamumiša!