LORELAJ NA KUPI U VUROTU
Gledao sam se dugo u oči
biranim riječima kazao sam
odreci se sumanute žudnje
dostojno nosi osjetljiva muda.
Nadahnut kao nekoć moj otac
u njegovu zavjetu poniznosti
kladim se i dobivam vjeru za ljubav.
Poveo sam svoje glasove
za zrakom sunca mitske sise
odustajući privremeno od smrti.
Čudim se da sam uopće preživio
toliko sam dugo sumnjao
u ljekovite poljske trave i riječi.
Bolest prelazi u poeziju
mislio sam da su me napustile
i posljednje dobrodušne misli
sve dok nisam ganuo vilu
i njezinu kosu na valu Kupe.
BOGU FALI ZUB
On pali svoj ogroman auto i
odmah napuni žile adrenalinom
i ja ponekad nešto napišem kaže
imam pravi recept za život,
za vrijeme vožnje ponizan slušam.
I kada ga piše velikim
i kada ga piše malim slovom
siguran da Bogu fali zub
ne zna što bi s viškom meditacije
čekom plaća sve svoje snove.
Za nekoliko noći ulovio sam
pun gepek krijesnica
dovest ću ih u spavaću sobu,
one me doslovno ne razumiju
pa ipak me dobro čuvaju
od nesavjesnih internetskih ubojica.
ZVUKOVI S DRUGE STRANE ZIDA
Najprije samo čujem
a onda zamišljam
s kojim je naporom
pažljivo unosiš u kadu.
Poslije na prstima odeš spavati
u hladnu dnevnu sobu
ne možeš se nastaniti u njoj.
Nju dovoljno glasno boli
zgrčenu ispod pokrivača.
Bolest poput ljubavi
slijepa kopa ispod
sklopljenih trepavica
duboko vidi unutra
savija te do nemuštog zvuka
ne usudi se ništa reći.
Zvukovi tvoje potištene
dršćuće muške nježnosti
pročišćeni kao munja dopiru
do mene s ove strane zida.
SUUČESNIŠTVO
Plavokosa nasmiješena djeca
poziraju za medije
žilavog magijskog komunizma.
Sa citylighta smijem se u lice sebi
koji se godinama nastanjujem
u pjesničkom graditeljskom čudu.
Iza dobro osvijetljenih prozora
srca nuklearnih centrala
udebljala su mi jezik
kojim brišem prašinu sa stakla.
TVRD NASTUP
?
Neke noći prezreo sam
svoje oduševljenje krijesnicama,
ponekad imam tvrd nastup
čak i kada svijet izgleda nešto bolje.
Prije nego što se zadivite
morali biste pouzdano znati.
?
Ženke iz?roda Photuris
mogu oponašati svjetlosne
signale ženki roda Photinus
kako bi primamile mužjake tog roda,
i pojele ih.
CURENJE IZ SNA
Radostan mi je jezik
kladim se na sretne snove.
Od pekarnice do stana
sačuvao sam manire Krista;
ostarjelim luzerima iz kvarta
rutinski samilostan platim pivo.
Spremni su zaratiti zbog
plijena u kontejneru,
ne mogu ih omesti ni
veseli vrapci u krošnjama.
Dva dana uoči mirovine
žvačem četvrt crnoga kruha,
ništa ne može pokvariti
nagradu za moje životno djelo.
OPASNE ASOCIJACIJE
Možda sam metafizičkim
slučajem mogao biti obdaren
strašću masovnih ubojica
nasumce bih pripucao na ulici.
Možda nisam dovoljno dobro
osjetio opasnost asocijacija
kao ni studeni jesenski zrak
doista kako čudno funkcionira mozak.
Pred jutro zanesene i
ugrijane ispod pokrivača
krijesnice dožive stres
kada se zavučem u krevet
i među njima
počnem tražiti ljubavnicu.
DOKUMENTARAC
Ukratko bi se moglo reći
čekala je vlastito proljeće
te noći smušene prve ljubavi
pokvarile su se veze s Tvorcem.
Nema majstora da ih popravi
poslije prvog šuta
glas mu se čini kristalno jasnijim.
Sada kad hoda kao u tihom
vrtu samostana manje je guše
svjetinom napučeni zvukovi.
Dok miluje njezine
dugačke plave vlasi
negdje usput jezik
uskrati sebičnost tijelu;
izgubivši vitalnu temu
zajedno se s njenom kosom rasipa.
SRČANI BUBANJ
Dok mi internist osluškuje srce
ogulim metafore s jezika
pomislim, da li taj hladni čovjek
možda s gađenjem radi posao
a mene doživljava kao sluzava puža.
Nekoć sam s njim pio
i znam da je vrag
tvrd poput odskočne daske.
Ne čekam da me spale
čisto srce sam zakopao
dva metra ispod betona u glavnoj ulici.
Niti dolje ne prestaje sanjati
odzvanja u duši poput sirene.
Kažem – baš nemaš srama
odozdo bubnjaš paničnom gornjem svijetu.
Nasred izgaženog pločnika
moglo bi izrovati krtičnjak.
OSLOBOĐEN ZA MALO NJEŽNOSTI
Jednom godišnje kada se
uspnem do Kamenitih vrata
pomislim: kroz njihov strop
nitko me ne može vidjeti odozgo.
Neko prazno mjesto u meni
shvaća da sam zaboravio
sve molitve osim jedne
koju svakodnevno vježbam
poslije jutarnjih sklekova.
Stajao sam na pristojnoj
udaljenosti od svih tih žena
i njihovih usnica što su mrmljale
kao da žvaču malo dobre svjetlosti.
Kada sam se uvjerio
da u blizini nema baš nikoga
izgovorio sam tu molitvu
kao da sebe nepovratno
pridodajem ženskoj nježnosti.
INSTINKT JEZIKA
Poslije uglavnom lijepoga života
što sam ga proveo odan prezentu
uz cugu knjige žene i krijesnice
nasilan vrag želi nekud van.
Nisam u najboljim godinama
niti sam posve siguran
gdje bi moglo biti to njegovo “van”.
Pretpostavljam ona mjesta
gdje se brže kvarimo
dok smetamo jedan drugome.
Preko balkonske ograde
izbacujem godinama brižljivo
skupljanu biblioteku života,
poslije počinjenog zločina
pokucam na svoj grob
i slijedim instinkt jezika.
SNAGA ODRICANJA
Svako jutro uspostavim
novu bežičnu vezu s Tvorcem
i tada jasno čujem blizak glas.
Nisam zaglavio u pritvoru samostana.
Nadahnjuje me netko drugi
počesto me izroni iznutra
nauči presti svoje sada.
Preuzmi svaki dan radosno.
A što će zrikavac
nego zapjevati
na žaru ženske puti.
Uči nas snazi odricanja.
SAVRŠENA OPASNOST
Godinama osamljen uz cestu
na ispranom jumbo plakatu
ne mogu biti posve siguran
da li se to baš meni dešava.
Opet si mi podmetnuo
jezik za vješanje
izvan ograde mitskog svinjca.
Najtanjom zlatnom strunom
zašio nam usta u jedna
svaki dan je veliki sunčev blagdan.
Dok mene gore izjeda totalna ljubav
sve bliže sam savršenoj opasnosti;
tisuće vozila projuri u transcedenciji.
PROSVJEDNA MOLITVA
Svaki put kada mi se
omakne molitva
zapravo prosvjedujem
iza svih tih prozora
nenastanjenih stanova
u kojima se do jutra
ne gase svjetla.
Kratko je zasvirala
prosvjedna molitva;
sve brža bolest
zahvaća savršene ljubavi.
Prvi ponoćni vozač
parkirao je auto na travi,
skupljam leševe krijesnica.
MJESEČNI ODLAZAK U ZAGREB
Napuštajući svoje zeleno imanje
prije odlaska jedinu molitvicu
i ženu nasmiješenu od jutra
ostavio sam psima na čuvanje.
U šest sati popodne svjetlost
što sam je donio sa sobom prosula se
na petom peronu zagrebačkog kolodvora.
Ubrzo sam naletio na curetak
s ustima grabežljivice.
Dvojio sam platiti ili ne
nekoliko puta palio se i gasio
dok je obrađivala tvrdicu za
300 kuna jezikom iskričavim žestokim
sve dok se nisam sjetio svojih pasa.
U Vurotu, 20. srpnja 2007.
SVEĆENIK KRIJESNICA
Uvečer svećenik krijesnicama
moleći zajedno s njima
svaki put sve se više smanjujem:
Na korak do zatamnjene postelje
ne možeš vidjeti svoga muža
umalo si ugazila iniciranog metafizičara.
Onda opet poletim, iznova sićušan
u svemir što neprestano raste i širi se.
Cijeli život putujem jezikom
i činim savršeno opasne greške;
Krijesnice su kćeri trava
i munjevitih laserskih zraka.
PRIPREME ZA AUTOBIOGRAFIJU
Nježno kao nikada poslije
raspirivao sam čudesnu vatru
i u neprijateljski raspoloženim ženama.
Jedino što ne mogu prežaliti
krvnički su tračevi u kafićima
od kojih bi Marquis De Sade
prerano umro od smijeha.
U mladosti deklarirana pijandura
ne nosim zaštitnu košulju
oprezno kročim u autobiografiju.
Iako mi je u glavi vrlo hladno
imam na jeziku osinje gnijezdo
i mogu prezimiti u polusnu.
Na koncu pojest će ga mravi
jedva će stići izraziti svoje
nezadovoljstvo bljutavom hranom.
SVJEŽE KRIJESNICE
Panično bježim u dobre trave
u meni kiborg nastanjuje
okrutne recepte za sreću
zaspi s krticom pod pazuhom.
Pred zoru silazim s brda
zabludjeli nagrđeni prorok
punih usta lastavičjeg perja
teturam napio sam se rose.
Čestito radim svoj posao
nagonski spašavam svijet
na uglu ulice izvikujem
prodajem svježe krijesnice.