10.2.2005.

br  

Gioia-Ana Ulrich

svjetski ,,,

Često sam pisala o žrtvama, no kada se njima stalno bavite nameće se logično pitanje tko su ti ljudi koji su sve to činili, tko je zapovjedio te zločine, tko ih je izvršio? Netko mora biti odgovoran za to, netko mora biti kriv. Tim je riječima Slavenka Drakulić nedavno u Berlinu objasnila zašto je odlučila napisati knjigu Oni ne bi ni mrava zgazili. Drakulić je, naime, dobitnica ovogodišnje Leipziške književne nagrade za europsko razumijevanje, koja će joj biti uručena 16. ožujka prigodom otvaranja sajma knjiga u Leipzigu. Nagrađena je upravo za knjigu Oni ne bi ni mrava zgazili, priznanje dodjeljuju grad Leipzig, pokrajina Saska i Udruženje njemačkih knjižara, koje je dotirano s deset tisuća eura. Knjiga proučava ponašanje haških optuženika čija je suđenja na Haškom sudu Slavenka Drakulić pratila mjesecima. Najprije je bila objavljena na engleskom, a potom na hrvatskom jeziku. Austrijska izdavačka kuća Zsolnay pod naslovom Keiner war dabei publicirala ju je i na njemačkom tržištu, a u Nizozemskoj je prijevod objavljen još 2003. Žiri u obrazloženju navodi da je autorica banalno i zlo prikazala kao najveće europske motive 20. stoljeća, a psihologiju terora kao središnji problem današnjega svijeta. Članica žirija Inge Brudersen kazala je da je knjiga, iako veoma politična, istodobno i vrijedno literarno djelo, ne samo stoga što je autorica kod čitatelja uspjela izazvati refleksije koje se u tom obliku rijetko susreću nego stoga što i opisi ljudi koji preko noći od susjeda postaju ubojice pogađaju čitatelje.

 Aleksandar Tišma, Bora Ćosić i Dževad Karahasan autori su s prostora bivše Jugoslavije kojima je prijašnjih godina također dodijeljena Leipziška književna nagrada za europsko razumijevanje.

Rusija

Ukradeni Rubens u Ermitažu

Sporna slika flamanskoga slikara Petera Paula Rubensa (1577.-1640.) pod nazivom Tarkvinije i Lukrecija, za čiji se povrat bori Njemačka, od 3. je veljače izložena u Ermitažu. Riječ je o umjetničkome djelu koje je 1945. jedan ruski vojnik otuđio iz njemačkoga dvorca Rheinsberg te odnio u tadašnji Sovjetski Savez. Slika je pripadala zbirci Zaklade pruskih dvoraca i vrtova, a njezina se vrijednost danas procjenjuje na osamdeset milijuna eura. Kupio ju je ruski biznismen, kolekcionar Vladimir Logvinenko, u čijem se vlasništvu nalazi i danas. Godine 1993. Njemačkoj je preko svojih posrednika ponudio otkup slike. Na zahtjev Nijemaca rusko ju je pravosuđe zaplijenilo, no kasnije ipak vratilo Logvinenku. Čak i uz pomoć tužbe protiv kupnje ukradenih stvari podignute u Potsdamu nije moguće povratiti sliku. Njemačka vlada trenutačno ispituje je li moguće podići civilnu tužbu prema ruskim zakonima kako bi se postigao povrat vrijednog Rubensova djela.

Ravnatelj Ermitaža izjavio je da će slika u Muzeju biti izložena dvije godine te da su restauratori remek-djelo spasili od propasti.

Velika Britanija

Beuysova retrospektiva u Londonu

Najvećom izložbom Josepha Beuysa u posljednjih desetak godina, londonska galerija Tate Modern pokušat će međunarodnoj publici približiti radove umjetnika i profesora iz Düsseldorfa. Na četvrtome katu adaptirane elektrane na Temzi smještena su Beuysova djela. On je danas povijesna ličnost, a došao je trenutak da napokon odgonetnemo mit o Beuysu, kazao je kustos Sean Rainbird. Posjetitelje izložbe u prvoj od deset velikih prostorija dočekat će instalacija Fonds II – osam tornjeva prekrivenih bakrenim pločama koji proizvode neposredan, fizički doživljaj, a izložba ima namjeru pokazati da Beuysova ostavština nadilazi kiparstvo. Organizatori su posebno ponosni što je nekoliko instalacija, koje zbog svoje veličine i lomljivosti ne pogoduju transportu, ipak dopremljeno u London. Iz Nove galerije u Kasselu dovedena je instalacija Čopor, napravljena od Volkswagenova autobusa na koji su privezane dvadeset četiri saonice, pokrivači od filca i lampe, koju se od 1979. nije moglo vidjeti u inozemstvu. Instalacija Ognjište i ognjište II u kojoj je moguće vidjeti autorovu zaokupljenost sukobima u Sjevernoj Irskoj, bazaltni tornjevi skulpture Kraj dvadesetoga stoljeća i instalacija iz 1976. pod nazivom Tramvajska stanica dojmljive su u visokom, decentno osvijetljenom izložbenom prostoru. U ukupno šesnaest vitrina, koje je Beuys osmislio kao Komad oprečan muzeju, izloženi su najrazličitiji predmeti poput emajliranih umivaonika, saonica, boca, kaputa i dr.

Mala izložba Beuysovih radova u galeriji Tate Modern održana je još početkom sedamdesetih godina, stoga nije slučajno da su se organizatori odlučili za veliku retrospektivu. Za Beuysa, koji se bavio politikom, umjetnost je uvijek imala i socijalnu dimenziju. A njegov je život gotovo nemoguće odijeliti od njegove umjetnosti. Interes za njemačku poslijeratnu umjetnost počela je iznova oživljavati, a retrospektiva se poklopila s izložbom njemačkih suvremenih umjetnika koja je otvorena u galeriji Charlesa Saatchija, samo nekoliko stotina metara udaljenoj od Tatea.