Goli i mrtvi

Kada je, čini mi se, prije više od godinu dana Aleksandar Stanković u svojoj TV-emisiji nemušto pokušavao na sve načine od Toma Gotovca iskamčiti/iscijediti definiciju i objašnjenje zašto, ako se on ili netko drugi od njegovih prijatelja skine na javnom mjestu, to nije umjetnost, a ako to učini Tom Gotovac ili neki umjetnik, onda to jest umjetnost. Nismo tada dobili zadovoljštinu i rješenje te zagonetke običnoga građanina.

Iako se Tom/Antonio trudio objasniti, njegovo mucanje (sam je govorio u toj emisiji o tome da je mucavac od ranog djetinjstva u Somboru) i ljubaznost kojom je pokušavao prikriti prezir prema Stankovićevoj neukosti i malograđanstini, nisu dali običnom građaninu, pa čak ni meni, neki odgovor.

Perspektiva golotinje

Naravno, odgovor, ispriku, objašnjenje imam u glavi već godinama. Promišljam ga i mijenjam. Znam da se, čak i nesvjesno, Tom/Antonio nadovezuje na čuveni performans/akciju Janka Polića Kamova u Praškoj ulici, negdje početkom 20. stoljeća, gdje je ovaj pijan recitirao svoje pjesme (“Ovdje ćemo umrijeti Kitty, umorne su noge moje...”) na sablazan običnih građana i obitelji, a pogotovo oca pravnika... Znam da Tom također time postavlja sebe u odnos i sa svim rimskim, grčkim i inim skulpturama golotinje, sve do Jeffa Koonsa i Ciccoline, da on naravno priziva i prvobitni grijeh, nedužnu nudost, golotinju rajskoga vrta, voleći Zagreb, ljubeći njegov smrdljivi asfalt i njegove oronule fasade.

I to, naravno, Stanković ne može razumjeti, pa ni obični građanin. Kada bi Antonio/Tom znao sve to (i sve drugo) i uvijek objasniti, možda se ne bi ni bavio time nego bi samo snimao i pisao... Nije on lijeni umjetnik postmoderne kojemu je dovoljno objašnjenje djela, neki retro obrat na slično ili prizivajuće, nego je čovjek uronjen u djelo, u krv i meso.

Svjesno i nesvjesno

Istina, Antonio/Tom suvisliji je objašnjavatelj svojega djela nego većina umjetnika koje poznajem, pogotovo likovnjaka, konceptualaca i multimedijalaca.

Pravi odgovor stankovićevskom pitanju običnoga građanina dao je nepoznati performer, nedavno, u subotu 30. lipnja u 8.30 sati u Jurišićevoj ulici (negdje na nekoliko koraka od svih onih performansa i akcija Gotovca/Lauera, Marteka, grupe Šestorice, Škarta, Delimarke, Kipkea, Biafre, preko puta crteža Filja/Pume/Psa, Llinkta, Kamnikara, Bebanice, Bučana, Kugle, Martinisa, Shadow Castersa i mnogih drugih), pokazujući svoju lijepu mušku guzicu rijetkim prolaznicima.

Gologuzi muškarac između srednjih tridesetih i srednjih četrdesetih (iz daljine je nalikovao Slavenu Tolju i baš sam bio pomislio, vidi vraga, i Tolj se želi upisati u mapu grada s jednim bodyart performansom) stajao je, dakle, te subote ujutro u pratnji gotovo adolescentskog policajca ispred pošte u Jurišićevoj.

Ljudi su izlazili i ulazili u poštu kao da se ništa ne događa. Tramvaji su prolazili, nije bilo fotografa (Cvjetanović i Vučemilović jos spavaju, a Vesović, tko zna...) i ja sam okinuo nekoliko sramežljivih fotografija samo za vaše oči. One su mutne, čuvaju identitet oba izvođača radova, ali se da nazrijeti golo dupe i policajac koji se skriva iza stabla.

Performer, pomalo grogi, u stavu kao da se ispričava policajcu što ga je doveo u nezavidan položaj, sjeda na zemlju i čeka da valjda dođu po njega. Ova akcija također priziva razne misli, ali njegovo evidentno pijanstvo nema nikakvu umjetničku vrijednost, osim one stvarnosne, da možda izmještanjem pogleda dovede neke druge stvari i pojave u pitanje. Upravo se tu krije razlika: između svjesne Antonio/Tomovske golotinje i nesvjesne golotinje ovog dvojnika Slavena Tolja. Između svjesnog i nesvjesnog sudjelovanja u posredovanju višeg smisla, viška “ljepote” i političnosti tog djela sada i ovdje. Možda čak i u odabiru vremena izlaganja ostalima, publici, javnosti. Koji bi performer išao gol u 8.30 sati ujutro? Ma daj!

Ljepota

Iako je guzica ovog performera mnogo ljepša, pa i on sam djeluje više u skladu s uobičajenim pojmovima muške ljepote od Antonija/Toma (čak i u najboljim danima), prava ljepota čina stoji na strani Gotovca/Lauera i on nas plijeni/pjeni na ulicama grada/gradova čak i kad (samo) gleda TV, pere zidove, šiša se ili spava u krevetu.