16.12.2004.

br  

Goran Rek

Ovim putem želio bih izvijestiti cijenjene čitatelje lista Zarez kako su u broju od 4. 11. 2004 godine u članku Revija animatora amatera navedene netočne tvrdnje i neistine vezane uz moje ime, umjetničko ime, te 13-godišnji profesionalni rad u medijima i umjetnosti.

Moje umjetničko ime u ovom članku prvi put se navodi u rečenici:

Ako je činjenica da Ivan Ladislav Galeta, pročelnik toga odsjeka, dopušta i odobrava da kao asistent ondje predaje mađioničar M. G. Taylor, zatim reklamni zanatlija Goce Vaskov te nekoliko priučenih tehničara, stječe se dojam da se ideja o kvalitetnoj nastavi animiranog filma i novih medija već godinama unatrag sustavno opstruira.”

Drugi put se spominje u rečenici:

“Nadajmo se da će se i asistent – nekromant M. G. Taylor u skorijoj budućnosti predstaviti publici nekim svojim radom, presudnim za nove medije i animaciju te da će njime otvoriti jedno sasvim novo, u mistiku zavijeno poglavlje u ovoj vrsti umjetnosti.”

U ovaj tekst, a na samom kraju u vrlo posprdnom tonu, upliće se i Mandrak mađioničar, fiktivni lik kojim novinarka metaforički pokušava poentirati, aludirajući ponovno na okultno.

U svezi s navedenim želio bih cijenjene čitatelje izvijestiti o sljedećem:

1.

Jedno od mojih zanimanja – barem ono po kojem jesam najviše poznat – jest iluzionist, a ne mađioničar. Bitno je uočiti korijen riječi – iluzionist (korijen: opsjena, iluzija), mađioničar (korijen: magija), te prema tome – moj umjetnički, scenski i općenito – produkcijski rad ima veze s OPSJENOM ili ILUZIJOM, a ne s MAGIJOM ili OKULTNIM. Nikada se, ni u jednom dijelu svoje karijere ili života nisam bavio okultnim, niti se predstavljao kao vještak, mag, nadriliječnik ili općenito čovjek s nadnaravnim sposobnostima. Percepcija mojeg rada u ovom slučaju jest produkcija nečeg što se doima nadnaravno. No, sve je to napravljeno isključivo u svrhu umjetnosti ili zabave, te nema apsolutno nikakve veze s okultnim. Nazvati me zbog toga “nekromantom” jednako je besmisleno kao i nazvati tako, primjerice, tvorce specijalnih efekata u Jurskom parku, zato jer su “oživjeli” dinosaure.

2.

Na Akademiji predajem od jeseni 2003 godine. Iz toga svatko može zaključiti da ne mogu niti teoretski, a niti praktično biti kriv ili odgovoran za stanje u hrvatskoj animaciji, ma kakvo ono bilo. Osobno – smatram da je u prikazanim programima bilo vrlo zanimljivih i pažnje vrijednih uradaka. Novinar ima pravo objaviti kako je neki od prikazanih uradaka manje ili više dobar. No, dovoditi to u vezu sa mnom, koji ne potpisuje niti jedan od prezentiranih filmova, a na Akademiji predajem tek godinu dana, potpuno je neutemeljeno.

Medij i percepcija, kolegij koji predajem, bavi se upravo povezivanjem percepcije, medija i obradom umjetničkih uradaka relevantnih za predmet. Nastoji podvući različitost “tehničke” ili apsolutne percepcije fizikalne veličine i subjektivne ili relativne percepcije svojstvene svakom čovjeku. Poznavanje umjetnosti iluzionizma ovdje je od izuzetno velike prednosti jer je srž umjetnosti iluzionizma upravo prevara percepcije. Obraćajući se čitateljstvu ovako negativno s obzirom na umjetnost iluzionizma, uvjeren sam kako niste znali da su mnogi veliki umjetnici bili vrhunski iluzionisti. No, s ovakvim stavom, vjerojatno biste nazvali “nekromantom” i samog Orsona Wellesa, kada bi on bio u mogućnosti doći predavati na Akademiju dramskih umjetnosti samo zato što je bio vrsan iluzionist. Pa bi možda Orson mogao biti kriv za stanje u hrvatskom glumištu ili filmskoj industriji – samo zato jer je bio isto takav “nekromant” kao što sam to ja.

3.

Autorica teksta očekuje da se u skoroj budućnosti pojavi neki moj rad presudan za nove medije i animaciju. Ovim putem pozivam dotičnu autoricu, Marinu Kožul, kao i cijenjeno čitateljstvo, da posjeti moju web-stranicu na adresi www.mg-taylor.com . Tamo možete primjerice doznati da je upravo M. G. Taylor autor multimedijske prezentacije CARNET-a, kojim je puštena u rad nacionalna znanstveno-istraživačka mreža (kad smo već kod Interneta odnosno novih medija). Tamo se također može pročitati kako je M. G. Taylor diplomirao na Fakultetu elektrotehnike i računarstva – a to definitivno ne odgovara poimanju riječi “nekromant”. Taj isti M. G. Taylor, odnosno Goran Rek, dipl. ing. elektrotehnike, kao producent kreirao je mnoge multimedijske projekte – od koncerata sa Zagrebačkom filharmonijom do interaktivnih, medijskih opsjena, prezentiranim milijunskom gledateljstvu. Novo, kako autorica kaže, u mistiku zavijeno poglavlje umjetnosti, sasvim sigurno neću otvoriti, niti mi je to ikada bio cilj. No, dat ću sve od sebe da svoj dosadašnji rad nastavim novim, zanimljivim i prije svega inventivnim projektima. Jesu li i hoće li oni biti presudni za nove medije, predmet je o kojem odlučuju stručna tijela, a ne novinari – pojedinci.