Grad u boci

Fedor Kritovac

Ispuniti ispražnjenu bocu, unijeti u nju (nepovratno!) odabrani predmet čini je posebno vrijednom/vrjednijom. Tradicionalno boca postaje sef (vitrina), sarkofag za ovitke, modele brodova, bonsaie i druge minijature.

Osim u karikaturi, simbolička vrijednost boce nije iscrpljena ni u reklami. Mobitel u boci, na primjer, jedna je od zavodničkih ikona mobilne telefonije.

Mjehur od sapunice uz staklenu kuglu za gatanje ili snježno pahuljanje također su utočišta bliske predmetne samosvojnosti.

Digitalne operacije i metamorfoze lako posuđuju i sjedinjuju svojstva boce, mjehura i ostalog.

Ove jeseni, u središtu grada Zagreba na Jelačićevu trgu, našao se sam taj trg (panoramski i proširen i simbolički zgusnut) u jednoj boci. Flaša je na stranama rashladne vitrine s pićima dometnute kiosku za novine. Sredinom blagdanskog prosinca ovaj hladnjak s pićima iz zimskih je ili nekih drugih razloga nestao. Ali zgoda grada u boci je memorijski upisana.

Poput krhkog modela plovila tornjevi katedrale tu su kao jarboli sabijeni u grlo boce. Ploha trga pri dnu boce u perspektivi je slijetanja na nosač zrakoplova. Iznad rešetki rashladnog motora boca je ponešto smanjena i stiješnjena – digitalno s lakoćom.

Pokroviteljstvo napitaka na ovom (i drugim) trgovima ionako nije iznenađenje; nema odavno već neoznačenih tendi i suncobrana. Na njih naliježu znakovi i logotipi snagom brendova.

Nije li ta tržna boca (pretpostavlja se: prepoznatljive konture) ustvari velika voajerska ključanica, ili pak fotografska luknja na kulisi gdje se svatko svojim licem može umetnuti u raspoloživ otvor.

Nađe se i drukčijih suodnosa simbola: boca vertikalna, kosa, vodoravna, ovakva ili onakva, boca pored gradskih znamenja, ali svakako s njima.

Gradu je odabrano lice usputne razglednice, a glavni lik je boca.