Grijeh, seks, iskupljenje i rat

Nakon godina i godina u kojima su raznoliki žanrovi američke korijenske glazbe, a pogotovo country, bili gurnuti u zapećak zbivanja aktualne glazbene produkcije, početak devedesetih označio je povratak izvorima kao najsigurnijem nalazištu svježih i prije svega dojmljivih glazbenih ideja, te se u posljednjih petnaestak ljeta americana, ili alt.country, ili kako god već jednim skupnim imenom zvali to iznimno plodno prebiranje baštine, prometnula u predvodnički žanr ne samo u Americi nego i u drugim dijelovima svijeta. Načini na koje su se country, blues, folk ili bluegrass spajali s rockom, popom ili soulom brojni su gotovo koliko i bendovi koji su takvu glazbu svirali, a istodobno s modernim razvojem startnih formi, počela je jačati i struja izvođača koji su svoj zvuk tražili izravno na izvorištu, od kojih je najčvršći status i najljepši katalog pjesama ostvarila Gillian Welch, u pratnji svoga vjernog Davida Rawlingsa.

Grey DeLisle, barem slušateljima manje zainteresiranima za kopanje po napučenom neo-country polju, najlakše bi bilo opisati upravo paralelama s Welchovom, s obzirom na to da u svojem radu roots country i gospel tradiciju uobličuje u jednako bolne i krasne pjesme, ali bi se to izabiranje lakšeg puta opet pokazalo pogrešnim, jer je iza Greyeve (po svemu sudeći pravo ime) već brojem naslova zavidna karijera. Ostavivši za sobom Side Saddle, bend u kojem je u drugoj polovici devedesetih prašili žestoki country-punk na tragu Blood On The Saddle, Grey je osnovala vlastitu izdavačku kuću, preko koje je objavila tri albuma. Graceful Ghost je četvrti, prvi realiziran za veću diskografsku etiketu, pouzdano americana utočište Sugar Hill Records, te bi ljubitelji toga žanra sada trebali imati mnogo veće izglede da upoznaju njezin rad.

Prema vlastitom autoričinu priznanju, cijeli Graceful Ghost tematski je organiziran oko veze preko telefona, koju su Grey i njezin suprug i producent Murry Hammond, inače član sjajnoga barskoga tradicionalističkog sastava Old 97’s, vodili upravo u vrijeme pisanja pjesama. Čak i pažljivije uho, međutim, imat će problema to i prepoznati u pjesmama, s obzirom na to da njihov, mračnom, gotovo gotičkom atmosferom omeđen country ne bježi od najrazličitijih, u žanru arhetipskih motiva grijeha, seksa, iskupljenja i rata. Dobitna karta Grey DeLisle upravo je ta što se to prepoznatljivo glazbeno i tematsko čvorište ne trudi ničim obogatiti, a opet mu uspijeva pristupiti kao osoba koja je na njega prva nabasala. Zato ga, paradoksalno, upravo zato i obogaćuje, vjernim uglazbljivanjem emocija i rijetko viđenom vještinom, a ne bi bilo pretjerano reći i čarolijom, pisanja predivnih pjesama.

Treba li još referencija, slobodno možemo spomenuti i, slučajnim izborom, Willa Oldhama, Patsy Cline, The Louvin Brothers, Hanka Williamsa, Emmylou Harris ili Lauru Cantrell, ali je svijet u kojem pjeva Grey DeLisle proživjela toliko duboko da se čini kako bi ga s pravom mogli proglasiti isključivo njezinim.