Groznica duga dva tjedna

Autori: članovi NORE (Novinarske radionice za učenike osnovnih škola)

Nakon 50 godina od utemeljenja i 48 održanih festivala, neki se obvezni “likovi” u Šibeniku ponavljaju iz godine u godinu: predsjednik države je pokrovitelj, a u slučaju nedostatka ozbiljnijih zadaća predzadnje subote u lipnju on sleti u Šibenik i obrati se djeci na Ljetnoj pozornici sudjelujući tako u Svečanom otvorenju dvotjedne smotre dječjeg stvaralaštva i stvaralaštva za djecu. Ma kakvi bili programi, karte za kazalište rasprodane su unaprijed, a i na velikoj Ljetnoj pozornici često se traži karta više.

Brojne su razine na kojima je moguće govoriti o programima, obveznim i neobveznim, gradu sudeći po atmosferi, scenografiji smotre, zbivanjima na ulicama i trgovima, usputnim programima i građanima koji kreću od 7 poslijepodne pa dok oni i njihova dje(či)ca izdrže. A dje(či)ca su izdržljiva i do kasnih noćnih i sparnih sati u kojima ispisuju svoja mišljenja o predstavama za svoj dio Biltena. Ponekad su presudne razlike u njihovim ukusima, ponekad u godinama, ali im se upornost ne može zanijekati. A uporni su bili u svim festivalskim radionicama u kojima je ove godine sudjelovalo više od 600 djece.

Pregled ovogodišnjeg festivala

U subotu, 21. lipnja, je pred prepunom Ljetnom pozornicom otvoren Međunarodni dječji festival po 48. put. Na ovogodišnjem Festivalu, koji ovu godinu slavi i 50. obljetnicu osnutka, sudjelovalo je preko 1500 izvođača u 130 programa, od čega čak 41. inozemni. Pokrovitelj i ovoga Festivala bio je predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić. Uz zvuke pjesme Šibeniče, lijepi grade festivalsku zastavu podigla su djeca iz dramske scene Virko. Festival je otvoren predstavom Čokolada zagrebačkog kazališta Trešnja i Studija za suvremeni ples u Zagrebu.

Program je nastavljen idući dan, 22. lipnja otvaranjem press konferencija u foajeu kazališta koje su pratile festival svaki dan. Otvorene su tri izložbe, Stablo života u Studiju Galerije sv. Krševan, Jedanaest i jedan u Galeriji sv. Krševana i Umijećem igre do umjetnosti u gradskom Muzeju. Posljednje dvije izložbe temelje se, uz standardni oblik gledanja umjetnosti, i na taktilnoj umjetnosti. Na Ljetnoj pozornici djeca iz ansambla Mladi Moskovljani otplesali su svoj folklor i time zadivili publiku. U ponedjeljak 23. lipnja otvoren je Drugi sajam dječje knjige koji je ove godine okupio 15 izdavača, od čega su 2 inozemna. U kazalištu je izvedena predstava Dječjeg kazališta iz Osijeka Velika, velika zemlja Oz po motivima Čarobnjaka iz Oza. Na Ljetnoj su Poljaci izveli Posljednjeg taticu, nakon čega je “plišani medo” prevezen u našu bolnicu bez krova i poda. Obje predstave su, unatoč vrućini, izvedene pred prepunim gledalištem. U povodu 500. obljetnice rođenja Marina Držića 24. lipnja je u kazalištu ZKL izvelo lutkarsku predstavu Plakir. Na Ljetnoj su Sarajlije otplesale Andersenovu Palčicu. 25. lipnja su nastali prvi problemi s inozemnim programom kada na predstavi Peća i vuk kazališta Aida nije bilo prevoditelja. To je bilo prvo razočarenje publike s programom.

Predstava Mali plamen izvedena je u kazalištu 26. lipnja. Iako je mamila scenografijom, priča u predstavi je izostala te je publika ostala razočarana. Ispred kazališta prisutne je zabavljao Mali vrag i šibenska narodna glazba. Splićani su na trgu ispred vijećnice otplesali Ljubav na prvi mijau. Sutradan je u kazalištu odigrana Plava boja snijega, a na Ljetnoj su, na radost školaraca, glumci iz ZKM-a izveli lektiru Koko u Parizu. 29. lipnja je odigrana još jedna lektira, Pustolovine Toma Sawyera u izvedbi kazališta lutaka iz Rijeke. U nedjelju je i započela prva književna večer, a svoju knjigu Pijesku već oplakanom promovirao je Tito Bilopavlović. Dan nakon toga na programu je bila knjiga Aljoše Vukovića i Zdenke Bilušić Ulica zagonetki, te Španjolke sa svojim narodnim plesovima. 1. srpnja Kazalište mala scena iz Zagreba izvelo je legendu o kralju Arthuru pod nazivom Kralj A. Gost književne večeri bio je Enes Kišević sa kćeri Sarom. Japanci su na Ljetnoj izveli svoj folklor. Posljednje književne večeri predstavio se makedonski novinar i pjesnik Naum Popeski.

Budući da je ovo 50. godišnjica Festivala, očekivali smo visoki stupanj kvalitete, no ne ovako visoke. Organiziranost Festivala bila je na dobroj razini. Jedina primjedba s moje strane ide stražarima, koji su nas ipak mogli pustiti da radimo nesmetano svoj novinarski posao, za što i imamo takozvani press-card. Dok smo tako tražili sve moguće načine da uđemo na predstavu koja bi već počela i o kojoj smo trebali pisati, izostanak na početku predstave nije utjecao na kvalitetu teksta, što dokazuje s koliko volje radimo ovaj posao. Također primjedba ide i na inozemni program, tj. jedan njegov dio i to onaj koji nije bio preveden, jer ovo je ipak dječji festival. Ovogodišnji program u kazalištu nije me se osobito dojmio i mislim da bi trebalo biti više ne-lutkarskih predstava. Ljetna pozornica ponudila je neke stvarno odlične predstave, kao što su Čokolada koja je otvorila Festival, Koko u Parizu, te Slatko-gorki planet. Mislim da se oko izbora predstava stvarno moglo malo više potruditi. Festival je startao najbolje u zadnjih pet godina od kada ga redovito pratim, ali mi se čini da je prema kraju Festivala kvaliteta postupno opadala i da se dogodio “zamor materijala”. S druge strane, ulični i noćni programi bili su za svaku pohvalu. Iduće godine bi se dosta trebalo poraditi na inozemnom programu, jer kako je većina publike djeca koja ne razumiju strane jezike, uz predstavu bi se svakako trebao organizirati i prevoditelj.

Ipak mi je žao što festival traje samo dva tjedna, jer su to jedina dva tjedna u kojima Šibenikom vladaju djeca. Ako na mladima svijet ostaje, tada bi mladi sigurno trebali dobiti više od dva tjedna. Riječi gradonačelnice s početka MDF-a Šibeniče, budi dijete u potpunosti su ostvarene i, ako je suditi po reakcijama ljudi, festival sigurno može biti zadovoljan ovogodišnjim programom.

Luciela Tolo (7. razred)

Ljetna pozornica – srce festivala

Svake nam godine MDF pruži nešto drugo, neku drugu stvar koju valja pogledati/poslušati. Tako do pretprošle godine nismo ni slutili da će Šibenik dobiti sajam dječje knjige kojega osim Šibenika u Europi ima samo Bologna. Ove godine sajam zauzima velik dio Poljane i omogućuje ljudima da kupe knjige različitih žanrova na jednom mjestu. To je jedna od prednosti MDF-a što svake godine ne znate što će biti i što će se novo otvoriti i dogoditi ili na kojem ćemo idućem mjestu za nekoliko godina gledati nama drage predstave. Također za svrhu predstava ove godine pomalo su se počele koristiti i Meterize što nam govori da svaki dio po dio grada biva uvršten u groznicu koja traje dva tjedna. Šteta što se Galerija sv. Krševana i Muzej Grada Šibenika ne koriste baš puno jer je sigurno mnogo radova koji zaslužuju biti povješani na zid i ostavljeni dječjim očima da dođu i pogledaju ih. Na Dobriću uvijek rado dođemo i pogledamo raznorazne promocije knjiga različitih vrsta i tematika te različitih pisaca što je jedna vrlo pozitivna stvar zato što svaki pisac svake večeri dobije priliku upoznati publiku s knjigom i predstaviti knjigu tj. promovirati je publici kojoj se to svidi ili ne svidi. Dobrić mi se vrlo sviđa jer je jedno od onih mjesta na kojima slučajni prolaznici postaju publika i odluče se tu zadržati i pogledati o čemu je riječ. Takvu ulogu imaju i Medulić te različiti trgovi na kojima se ljudi slučajno zateknu te odluče ostati jer im se sviđa. Na tome bi se i trebala zasnivati bit ovog festivala: na spontanosti i nepredvidljivosti kad ne znaš što te sutra čeka, hoće li te predstava nasmijati ili rasplakati, razočarati ili usrećiti...

Naravno, ne smijemo zaboraviti naše omiljeno i jedini kazalište koje nas skoro svaki dan uveseli i iznenadi nekom predstavom. O tome možete najbolje prosuditi sami jer kazalište za vrijeme festivala uvijek je puno ozarenih i sretnih dječjih lica kako bi to trebalo biti uvijek. Samo, nažalost, ove godine kazalište je malo postrožilo pravila pa nikad ne znaš da li će te pustiti s propusnicom unutra ili ne. To je moja zamjerka kazalištu jer mi u NORI moramo pisati o predstavama i u kazalištu što je nemoguće ako smo pod stalnim strahom hoće li nas pustiti na predstavu ili neće. Nadam se da će se to idućih godina promijeniti te mislim da bi svatko tko sudjeluje na ovom festivalu trebao dobiti propusnicu s kojom može ući na bilo koju predstavu i bilo kada, kao što je to bilo prošlih godina, jer sva djeca koja su uključena u radionice festivala zaslužuju pogledati festival u kojem sudjeluju. Ne zaboravimo da je u kazalištu svako jutro press konferencija na kojoj se za sada već ‘’kultnim okruglim stolom’’ raspravlja o svim predstava i programima koje su održane dan ranije.

Ljetna pozornica ovih je godina po mom mišljenju postala zaštitnim znakom festivala. Razlog tome je što je smještena pod vedrim nebom i pokraj najljepše katedrale na svijetu, one šibenske. Kad zbrojimo taj ugođaj i njemu dodamo zanimljivu predstavu onda smo stvarno vrlo zadovoljni festivalom. Na Ljetnoj pozornici ove godine stvarno ima svašta: od baleta, repanja te folklora do predstava koje su nastale nadahnute knjigama. Zbog svega toga Ljetna pozornica je pravo srce festivala. Trebamo spomenuti i pohvaliti velik broj radionica bez kojih ovaj festival nikako ne bi mogao funkcionirati.

Radionice su pravo lice festivala u kojima djeca rade zanimljive stvari, druže se s vršnjacima te kroz 2 tjedna stvaraju jedan bolji Šibenik, zasnovan na dječjem smijehu i igri. Na samom kraju želio bih naglasiti kako sam primijetio za mene jednu veliku lošu vijest na programu, a to je da na festivalu ove godine nema nikakve, ama baš nikakve predstave koja je proizašla iz Šibenika, što je za mene veliko razočaranje. Šibenik ne može na festival pozvati gomilu stranih predstava, a da sam nema ni jednog predstavnika – to je po meni strašno glupo. Sigurno je bilo nekoliko napravljenih šibenskih predstava te mi nije jasno zašto barem neka od njih nije na ovom festivalu. To je moja najveća zamjerka ovom festivalu koja me pomalo ljuti i nadam se da će ona idućih godina biti ispravljena. Eto, više jednostavno nemam ideja za pisanje, sve sam ispucao i nadam se kako će MDF nastaviti iz godine u godinu biti sve bolji i sve se više približavati svom konačnom cilju kojeg karakterizira jedna jedina riječ: dijete.

Ante Skelin (8. razred)

Nedjelja, 22. 6.

Slike različitih oblika

U ulici don Krste Stošića, u galeriji sv. Krševana s početkom u 12h otvorena je izložba pod nazivom Jedanaest i jedan. Na zidovima galerije je bilo puno slika ljudi različitih oblika crtanih od obojanog papira, mačke, lopte i drugi crteži. Crteže su radili učenici hrvatskih osnovnih škola. Crteži, ma bili oni lijepi ili manje lijepi, svaki je predstavljao nešto.

Josip Mrđen (5. razred)

Naslov: Plesači i glumili

Uz mirne zvukove trzalačkih glazbala plesale su ruske plesačice u dugim bijelim haljinama. Ipak, više je sličilo grčkom ili rimskom načinu odijevanja i plesanja, nego ruskom, no sljedeća izvedba je svjedočila pravu rusku tradiciju plesa i zabave. Ciganski plesovi nisu bili naročito zanimljivi i nisu mi se svidjeli. Točka “kosači” bila je živahna i zanimljiva, a plesači nisu samo plesali već su i glumili. Plesačice u kombinaciji plavi sako, prugasta suknja i šarena pregača nisu mi se svidjele, a nisu oduševile ni ostalu publiku. No, bili plesovi zanimljivi ili manje zanimljivi važno je da su plesači dali sve od sebe, a Šibenčani upoznali rusku tradiciju.

Ana-Marija Krnić (6. razred)

Ponedjeljak, 23. 6.

Sajam dječje knjige

Naklada Naša djeca: najljepše i zabavne knjige za najmlađe,

– cjenik: 15 – 150 kn,

– ljetna sniženja,

Mozaik knjiga: – romani za tinejdžere,

– cijene su vrlo prihvatljive,

Nova stvarnost: – razni časopisi – Drvo znanja je najpoznatiji,

– kompjutorske igre: Igraj i uči,

Algoritam: – knjige za ljubitelje horora, čarolija, ljubavnih romana…

– sniženja do 20%

To mi je osobno bio najdraži štand, a oni koji vole nabrojane stvari s malo džeparca mogu dobiti nove i stare hitove.

Iva Dominović (5. razred)

Veliki pljesak za Doroti i ostale

U kazalištu je održana predstava Velika, velika zemlja Oz Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića iz Osijeka. U toj predstavi djevojčica Doroti žali što ne može ići vani za svoj rođendan. Velika želja ju je odvela u veliku zemlju Oz, gdje je upoznala čudesne stanovnike te zemlje i proživjela mnoge događaje. Na kraju predstave Doroti se vratila kući, a ostali likovi dobili su ono što su željeli. Glumci su dobili veliki aplauz.

Lorena Ujević (6. razred)

Utorak, 24. 6.

Najbolja predstava

Predstava pod nazivom Plakir mi se najviše svidjela zbog lutaka. Mislim da je ovo najbolja predstava koju sam dosad imala priliku vidjeti na festivalu. Ova predstava me također oduševila jer joj je tekst star skoro 500 godina i važan je dio hrvatske književnosti. Sve pohvale glumcima, zaista su se potrudili. Mislim da je ovo tek jedna u nizu odličnih predstava koje će se održati na ovom festivalu djeteta.

Iva Sladić (6. razred)

Srijeda, 25. 6.

Žao mi je

Prvi put su nam se predstavili Talijani iz kazališta u Veroni na ovom 48. MDF-u, s izvedbom predstave Peća i vuk. Scenograf je Emanuell Luzzati, dok je skladatelj Sergej Prokofjev. Tekst je napisao Dario Fo. Nakon dugo minuta čekanja predstava je počela uz buran pljesak publike. Svi su bili uzbuđeni, ali kad je izvedba počela svi su se razočarali. Glumci su govorili talijanskim jezikom, što rijetki razumiju. Predstava čak nije imala ni prevoditelja kao što je imala poljska predstava Posljednji tatica. Kako je predstava odmicala gledatelji su odlazili. Nitko nije pozorno gledao ovu (žao mi je što to moram reći) dosadnu izvedbu. Bilo je nešto zabavnih i smiješnih scena, ali to nije moglo promijeniti loše raspoloženje među gledateljima. Od svega je najbolja bila glazba koja je zacijelo impresionirala velik dio publike. Najgore od svega je to što dječjim licima nije vladao osmijeh kao što je to bilo inače, već pomalo tuga. Završetak predstave je popratio malen pljesak ne baš zadivljene publike.

Marko Prgin (5. razred)

Četvrtak, 26. 6.

Životna iskustva Malog plamena

U kazalištu se održala predstava Mali plamen koju su izveli glumci gradskog kazališta lutaka iz Splita. Na samom ulasku u kazalište opazila sam jako lijepu scenografiju. Svaki dio predstave popraćen je različitim bojama i motivima (vatrom, leptirima, cvijećem). Govori o putovanjima malog plamena i njegovim životnim iskustvima. Predstava je završila velikim pljeskom publike.

Lucija Šupe (6. razred)

Predstava bez rekvizita

Očekivala sam da će predstava Ljubav na prvi mijau biti odlična ili makar dobra, ali kad je predstava počela neugodno sam se iznenadila. Ukratko, predstava je bila predosadna. Glumci su samo plesali, i to vrlo dosadne pokrete koje su non-stop ponavljali. Što je najgore od svega, uopće nisam shvatila sadržaj te predstave, a ni kostimi me nisu nešto pretjerano oduševili. O rekvizitima da i ne govorim: nije ih uopće bilo. Nije prošlo ni deset minuta predstave, a gledatelji su polako izlazili. Ja sam izišla s predstave nakon nekih 7, 8 minuta od početka jer mi se to uopće nije dalo dalje gledati. Kasnije sam čula da je kroz cijelu predstavu prevladavalo isto: plesni koraci i tako do kraja, pa mi uopće nije bilo žao što sam tako rano otišla. Iskreno, očekivala sam puno bolju predstavu, ali što se može, ne mogu sve predstave biti odlične. Nadam se da više neće biti ovakvih predstava.

Ivana Čičmir (6. razred)

Petak, 27. 6.

Plesači su odlično plesali

Na Ljetnoj je pozornici odigrana predstava Slatko-gorki planet. Predstava nije bila na hrvatskom jeziku i to je jedina stvar koja mi se nije svidjela, jer zbog toga nisam baš razumjela o čemu se radi. Plesači su odlično plesali, iako ništa nisu govorili nego je sve bilo snimljeno, a oni su imitirali riječi. Radilo se o svađi djece čiji su plesovi bolji, a na kraju su sve pomiješali i svi su bili zadovoljni. Bilo bi bolje da su strani tekst preveli kako bi svi bolje razumjeli predstavu. Nadam se da do kraja festivala više neće biti stranih predstava neprevedenih na hrvatski jezik.

Antea Malenica (4. razred)

Subota, 28. 6.

Inicirano učenje

Na ljetnoj pozornici bila je predstava Koko u Parizu, kojoj je redateljica Ivica Boban. Meni se predstava svidjela jer su glumci inicirali puno za naučiti, jer je predstava jako duga. Predstava mi se svidjela jer je bila na hrvatskom jeziku pa sam sve mogao razumjeti. Glumci su jako veseli i razigrani. Neka svaka predstava bude ovakva.

Antonio Peran (5. razred)

Nedjelja, 29. 6.

Lutkarski domišljati Tom

U kazalištu smo imali priliku vidjeti Pustolovine Toma Sawyera. To je bila lutkarska predstava i jako mi se svidjela. Najdraži lik mi je bio Tom Sawyer zato što je bio domišljat i hrabar, a najsmješnije mi je bilo kad je on mačku dao lijek koji je on trebao popiti. Mačak je od toga poludio. Scenografija je bila vesela i šarena. Domišljato izrađene šarene i vesele lutke su odmah oduševile publiku.

Dora Josipović (6. razred)

Ponedjeljak, 30. 6.

Kastanjete kao šuškalice

Jučer su na ljetnoj pozornici s početkom u 21 h europski prvaci u nogometu Španjolci izveli svoj španjolski ples iz škole ‘’Ara de Madrid’’. Ona je osnovana 1988. g. pod vodstvom direktorice i koreografkinje Carmine Villar. U izvedbi tog plesa su se iskušala djeca između 6 i 17 godina. Mlade plesačice su na sebi imale puno crveno-crnih haljina dok su u rukama držali šuškalice, a nakon toga su nosile bijele haljine s narančastim točkama, a ponekad bi u rukama držali šuškalice. Bilo je mnogo izvedbi, a sve su puno zahtijevale. Veća i zrelija španjolska djeca su puno više puta bila na pozornici nego ona manja. Španjolke su jako iznenadile uzbuđene gledatelje koji su pozorno pratili svaku izvedbu.

Marko Prgin (5. razred)

Utorak, 1. 7.

Bubnjevi najzanimljiviji

Japanci su na Ljetnoj pozornici plesali svoje narodne plesove koji su bili zanimljivi. Svaki ples je bio posvećen nečemu ili nekomu. Uz svaki ples na pozornici su stajali bubnjevi na kojima su oni jako glasno svirali. Bubnjevi su meni bili najzanimljiviji dio predstave. Svaki je bubanj bio izrađen od posebnog drva. Kostimografija u predstavi se meni svidjela iako su to bile japanske ‘narodne nošnje’ – kimono. Predstavu je malo uništio ples posvećen Bogu, jer ga je izvodila samo jedna žena i bio je jako spor i dugo je trajao. No sve u svemu, predstava je bila super.

Lucija Grubić (6. razred)

Srijeda, 2. 7.

Janek i magična stabljika graška

Lutkarsku predstavu iz Češke Janek i magična stabljika graška režirala je Mihaela Homolova. Mislim da je jako dobro odradila svoj posao. Lutke su mi se jako svidjele, pogotovo Janek, i sama priča je simpatična. Koliko sam primijetila, svoj mlađoj djeci ispod 10 godina se predstava svidjela, ali im je sigurno smetalo što je predstava bila na češkom jeziku. Ali taj je problem riješen. Naime, prije predstave je izišla žena koja je ukratko prepričala priču Janek i magična stabljika graška na hrvatskom jeziku. Lutkari su odlično upravljali svojim lutkama. Sve u svemu predstava je bila jako dobra.

Matea Skelin (4. razred)

Četvrtak, 3. 7.

Ja sam Pjer

U atriju kazališta otvorena je izložba pod nazivom Ja sam Pjer. Na izložbi su fotografije koje je Pjer Koloper (učenik 5. razreda) slikao tijekom festivala. Slikao je preko tisuću i pol fotografija, a od toga je izabrao pedesetak najsmješnijih. Prije izložbe smo izveli jedan happening u kojemu su igrali: Pjer, Ana i Kristina (iz Bilten), Antica (iz festivalske službe) i ja (Krešo). Želim puno uspjeha Pjeru u fotografiranju i još puno izložbi.

Krešimir Vrcić (8. razred)

Kronike iz Narnije

U ulici don Krste Stošića mogli smo pogledati posljednji ovogodišnji film na Gorici. Riječ je o Kronikama iz Narnije: Princ Caspian nastalom u SAD-u. Gorica je bila ispunjena do posljednjeg mjesta i svi su napeto čekali da počne taj zadnji film. Prije početka filma svi su trčali na Goricu, kupovali kokice i komentirali ovogodišnji festival. Onda je počeo film. Kao što svi znamo, Lucy, Sussan, Peter i Edmund opet posjećuju zemlju Narniju i pokušavaju dovesti princa Caspijana na njegovo prijestolje. Kao i u prvom filmu: izbije rat i naravno pobjede Narnijci.

Nakon filma djeca su bila toliko inspirirana ratom da je izbio veći rat među publikom, nego onaj na Narniji. Mene je jednom gurnulo, pa je preko mene prešlo nekoliko njih. Dobro da mi nisu razbili naočale. Našeg Marka je uhvatila jedna žena pa je morao čistiti po cijeloj Gorici. Jadan on! Inače, film je bio super. Nažalost, bio je to zadnji film. Ajme meni! Ah, dobro da imamo ljetno kino. Još malo pa je festival gotov. Onda treba čekati 351 dan. Presporo to ide! U radionici mi je bilo odlično. Zahvaljujem teti voditeljici što je bila dobra i strpljiva prema nama. Moram zahvaliti i radionici Bilten, što su strpljivo pravili festivalske novine. Bog do sutra.

Josip Mrđen (5. razred)

Petak, 4. 7.

Paška robinja

Mladi Pažani iskazali su se plesom, sviranjem i pjevanjem. Sve su odradili uspješno i uspjeli su prenijeti publiku u prošlost. Bili su u narodnim nošnjama. U jednom dijelu predstave Dalmatinci su otkupljivali robinju od Turaka. Tu se dogodila nezgoda, jedan se dječak onesvijestio. Nije ni čudo, jer su svi morali biti u zimskoj odjeći.

Anđela Đelalija (6. razred)