Guantánamo u Njemačkoj

Richard Sennett i Saskia Sassen

“Terorizam” ima dva lica. Postoje stvarne prijetnje i stvarni teroristi, a s druge strane postoji područje neimenovanih strahova, nejasnih predviđanja i iracionalnih odgovora. Njemačka je savezna policija podlegla potonjemu: 31. srpnja upala je u stanove i na radna mjesta dr. Andreja Holma i dr. Matthiasa B., te još dvije osobe, jer svi su oni bili uključeni u tu vrlo sumnjivu djelatnost – počinili su sociologiju.

Dr. Holm bio je uhićen i helikopterom prebačen u njemački Savezni sud u Karlsruheu; od tada je bio smješten u samicu u berlinskoga zatvora. Naravno, policija možda ima čvrsta, racionalna saznanja koja ne iznosi u javnost, ali njihove javne izjave spadaju u sferu farse. Dr. B. je navodno koristio, u svojim akademskim radovima, “izraze i ključne riječi” koje je također koristila militantna skupina, među kojima su “nejednakost” i “gentrifikacija”. Policiji su bili sumnjivi i sastanci s njemačkim aktivistima na koje sociolozi nisu ponijeli svoje mobitele; policija je procijenila da je to znak “zavjereničkog ponašanja”.

Prije trideset godina Njemačka je imala ozbiljnih problema s neupitno nasilnim militantnim grupama, te to teško sjećanje ostaje u svijesti policije. Možda je “gentrifikacija” doista zbilja zastrašujuća riječ. Međutim, ova policijska akcija u liberalnoj demokraciji, čini se, više nalikuje Guantánamu nego izvornoj protušpijunaži.

Razmotrite malo bolje nesretnog dr. B. On zapravo ne biva optužen za pisanje nečeg provokativnog, nego zato jer je bio viđen intelektualno sposobnim za “autorstvo složenih tekstova” koji bi mogli biti potrebni militantnoj skupini; nadalje, naš intelektualac “kao zaposlenik istraživačkoga instituta ima pristup knjižnicama koje on može neprimjetno koristiti kako bi obavljao istraživanja nužna za izbor tekstova” militantnih skupina, iako osobno nije napisao nijedan. Jedina sigurna činjenica koju policajci imaju protiv dr. Holma jest ta da je bio prisutan u situaciji “otpora stvorenog od ekstremne ljevičarske scene protiv Svjetskog ekonomskog summita 2007. u Heiligendammu”, možda pogrešno vjerujući da on proučava tu scenu, a ne da njome rukovodi.

Ovo nisu razlozi za Britance, ništa više no za Amerikance, da počnu izražavati svoje pravedničko neslaganje; u dugoj, tužnoj povijesti IRA-e, realnost i fantazija bili su zapetljani u još čvršći čvor od ovoga. Međutim, osim nade da će naš kolega dr. Holm biti oslobođen samo kad bi obećao da će neprestano uz sebe nositi mobitel, mi smo pogođeni sivim zonama krhkih građanskih sloboda i zbunjene državne moći koje ovaj slučaj otkriva.

Liberalna se država mijenja. U šezdesetima, Njemačka je imala najprosvjećenija pravila za izbjeglice i tražitelje azila u Europi; SAD je prihvatio najosjetljivije imigracijske zakone u svojoj povijesti; Francuska je omogućila izravno državljanstvo svim osobama rođenim na teritoriju Francuske, uključujući sve muslimane. Danas su sve navedene zemlje, u ime rata protiv terorizma, dovele u pitanje svoja pravila – prevladava izvanredno stanje. Zakoni namijenjeni stvarnim opasnostima prizivaju se pri suprotstavljanju bezobličnome strahu; umjesto obavljanja pravog policijskog posla, autoriteti žele imenovati, i to na bilo koji način, ono čega bi se trebali plašiti. Izvanredna stanja ugrožavaju legitimnost država. U slučajevima provedenima na ovaj način, vlada bi mogla izgubiti svoj autoritet i na taj način svoju sposobnost da iskorijeni prave teroriste.

Ako su naši kolege doista opasni sociolozi, oni bi trebali biti racionalno tuženi. Međutim, kao u slučaju Guantánama, čini se da je progon zauzeo mjesto tužbe.

S engleskoga preveo Igor Bezinović.

Tekst je objavljen u Guardianu 21. kolovoza 2007. Oprema teksta redakcijska.