5.5.2005.

The Onion  

Guru naše samoubilačke sekte loše radi svoj posao

Zabrinut? Naravno da sam zabrinut. No, postoji jedna stvar koja me posebno muči. Dopustite mi da to obznanim. Vrlo, vrlo sam razočaran tim takozvanim kultom sudnjeg dana, kojemu sam se priključio. Toliko toga ondje ne štima. Gotovo da ne znam gdje započeti.

 Prije svega, našem takozvanom “vođi”, Simonu, nedostaje potrebna karizma koju čovjek treba imati kako bi gomilu ljudi odveo na put samouništenja. Ovdje i ne govorim o šišanju koje stoji 20 dolara. Jim Jones, čovjek nije bio ništa posebno za pogledati, no kad je govorio počeli ste vjerovati da se planine mogu kretati. A kad Simon govori toga uopće nema. Nema vatre. Nema strasti. Samo lateralno šuškanje u artikulaciji i mnogobrojni uzdasi poput uh i hm. Ne bi me mogao odvesti na večeru i kad bih bio gladan.

Kakva je to sekta bez zalihe oružja?

To je druga stvar. Umjesto iscrpljujućeg rasporeda koji uključuje meditiranje-posao-meditiranje-posao-posao-jedenje-spavanje, mi imamo gotovo neograničeno slobodno vrijeme. Oprosti, Simone, ali ne vjerujem da će skupljanje otpada na našem prisvojenom području uz autocestu tri sata na tjedan slomiti moju volju. I prestani više dijeliti čokoladice Snickers. Moje tijelo trebalo bi biti gladno, a duša sita. Ne vidim razloga zašto neprekidno moramo trpati čokoladu u usta, osim ako to ima neke veze s cijanidom.

 I, molim te, Simone, reci nam kako ćemo imati dramatičnu pat-poziciju bez nagomilane zalihe oružja? Malo sam istraživao, i znaš li koliko je pušaka imala sekta Branch Davidians? Dvjesto dvadeset pet. Koliko ih mi imamo? Jednu. Jednu prokletu nenabijenu .22 koja se koristi u lovu na vjeverice. Kada Ured za alkohol, duhan i vatreno oružje napadne naše ograđeno naselje siguran sam da ćemo ih s time uspjeti zadržati najmanje tri minute. Kada nam ponestane streljiva, uvijek možemo upotrijebiti onu gomilu “rimskih svijeća” koje si pokupio u Indiani.

Još ima jedna ne tako mala stvar, a to je tvoja nesposobnost da djecu podjarmiš ritualnom seksualnom zlostavljanju. Klinci su budućnost ovoga kulta i ne možemo ih pustiti da stvaraju vlastita mišljenja. Morate im slomiti dušu silujući ih na stravične načine. Ako to ne učinite, mnogi vaši sljedbenici to će željeti pokušati. Samo reci, i počet ćemo ovdje uvoditi malo reda.

 I znaš li što još? Mnogi ljudi počinju govoriti o tvojoj novoj ženi i doista ne mogu a ne složiti se s njima. Evo kratkih izvanrednih vijesti, Simone: pristanak devetnaestogodišnjakinje na udaju ne čini je primjerenom mladenkom, čak i ako je 24 godine mlađa od tebe. Zakoni o punoljetnosti zakoni su nepravedne vlade, a ne zakoni našega Nebeskog Oca. Ti si prijenosnik između Nebeskog Oca i ljudi – samo izmisli neko sranje o tomu kako ti je On rekao kako moraš imati četrnaestogodišnju mladenku. Nitko ne mari za to. Dovraga, mi to i očekujemo.

 A što je, uostalom, naš Nebeski Otac? Gotovo da nisi rekao ni riječ o Njemu, a kamoli izmislio elaborirani mit o stvaranju svijeta ili scenarij za Armagedon. Ti samo govoriš o Početku i Važnom Putu na kojemu se nalazimo. Put mora nekuda voditi – u protivnom je to samo prljava cesta. Idemo li mi na nebo? U raj? U svemir? Je li Nebeski Otac izvanzemaljac? Jesmo li mi njegova djeca? Njegov eksperiment? Jesu li u nama zatočene duše besmrtnika? Doista dobro ne obavljaš ovaj posao.

Najpovoljnija ponuda za drugi kult

 Čak i naše ime je usrano. Pogledaj kako se samo zovu neki od velikana: Obitelj, Rajska vrata, Uzvišeni, Istina. Dakle, to su samo neka efektna imena kultova. Ona su misteriozni, seksi, aludiraju na znanje onkraj ljudske domene. A ti, o Velikanu naš, kakvo si nam ime ti nadjenuo? Svjetlo koje nas vodi. Kriste! Zar ti nikad nije palo na pamet da je Svjetlo koje nas vodi naziv jebene sapunice? Čudim se što nas nisi nazvao Hrabri i lijepi. Mi smo izvrgnuti podsmijehu cjelokupnog svijeta kulta. Čak nam se i scientolozi izruguju.

 Niti prostor u kojemu boravimo baš odveć ne ulijeva povjerenje u tvoju sposobnost vođenja. Naše ograđeno naselje nije ono što bih nazvao odbojnom, neprobojnom barijerom između Nas i Njih. Utvrđeno naselje? Ovu drvenu ogradu neprekidno obaraju psi iz susjedstva. Ja nisam Noah Webster, no siguran sam, ako riječ “naselje” potražite u rječniku, da ondje nećete naći sliku mobilne kuće.

 Hajde, pokrenimo taj kult! Sranje, moja obitelj nije ni najmanje zabrinuta za mene. Moja “uniforma” više ne visi na vješalici i ne pristaje nijednoj drugoj. Naš jedini izvori zarade su prodaja starudije vikendom na buvljaku i pokušaj da zadržimo posao u podružnici trgovine Pepperidge Farm. To je prokleta travestija.

 Kažem ti, Simone, ako se ovdje uskoro stvari ne srede, morat ću početi tražiti najpovoljniju ponudu za drugi kult. Jer ovaj je samo lakrdija.

S engleskoga prevela Gioia-Ana Ulrich