U ime “jednakog oporezivanja” na meti poreznika našli su se autori – slobodnjaci i nezaposleni
Najnovijim prijedlogom izmjena i dopuna Zakona o porezu na dohodak ponovno se pojačava porezna presija na honorare i autorske djelatnosti u cjelini. Usvoji li se predloženi propis, pogoršat će se položaj autora u znanosti, kulturi i umjetnosti, književnosti te novinarstvu jer glumci, slikari i kipari, glazbenici, književnici, novinari, znanstvenici itd. žive od zarađenih honorara (osobito nezaposleni i slobodnjaci).
Zbog dosadašnje porezne presije pojedine su autorske djelatnosti već gotovo potpuno zamrle ili nestale. Primjerice, u većini tiskanih i elektronskih medija ukinute su posebne rubrike za kulturu, nestale su gotovo u potpunosti kritike i kritičarske polemike, više nitko u javnosti ne vodi dijalog s autorima o njihovim djelima i slično.
Dosadašnja iskustva s povećanjima porezne presije završila su isključivo smanjivanjem „neto honorara za iznos povećanih poreza i doprinosa“ jer su naručitelji i „država“ prevaljivali sav teret isključivo na honorarce, osobito slobodnjake. Autori − bilo zaposleni, registrirani slobodnjaci ili nezaposleni honorarci − trebali bi se napokon suprotstaviti Vladi i poreznicima i zaustaviti neprekidno povećavanje porezne presije.
“Vojska“ honoraraca Sve je manje redovno zaposlenih i sve više nezaposlenih. Sigurnoga stalnog zaposlenja u Hrvatskoj zapravo više ni nema, izuzev u Poreznoj upravi i ostalim službama državne uprave. Osim skoro 360 tisuća službeno nezaposlenih, još ima i oko 200 tisuća osoba koje su iz nekih formalnih razloga izgubile prava na Zavodu za nezaposlene, ali su i dalje zapravo bez posla, premda nisu u evidenciji državnih službi koje obmanjuju javnost o stvarnom broju nezaposlenih. Tim brojkama treba pridodati i one koji su tobože zaposleni, a ne primaju plaće za svoj rad.
Sve je veći problem, naime, i „neplaćeni rad“, što jednako pogađa redovno zaposlene i slobodnjake, kao i sve nezaposlene koji povremeno rade honorarno. Zbog pretjerane porezne presije sve manje novca imaju naručitelji – kupci autorskih djela, odnosno isplatitelji (autorskih i ostalih) honorara. I zbog toga se sve češće od autora traži da objavljuju svoja djela bez autorskih honorara.
Poreznom ugnjetavanju izloženi su i mediji u Hrvatskoj, a ne samo novinari i ostali autori. „Kooperativnim“ medijima (i novinarima) ministar financija Linić odobrava državne subvencije, porezne olakšice i ostale financijske povlastice.
Medije (i novinare) koji prema Linićevim mjerilima nisu „kooperativni“ Linić i Porezna uprava podvrgavaju poreznim blokadama poslovnih računa, ovrhama, prisilnim naplatama doprinosa i na prihode koji nisu ostvareni (fiktivnim reprogramom poreznog duga HRT-u je otpisano 222,6 milijuna poreznog duga, dok se protiv EPH-a i manjih nezavisnih medija istodobno vode tzv. predstečajni postupci).
Proturječja “jednakog“ oporezivanja Zanimljivo je da predloženu pojačanu poreznu presiju na honorare Vlada ne opravdava nedostatkom proračunskog novca. To ni ne može činiti jer od predloženog povećanja poreza na autorske honorare moguće je prikupiti u proračunskim razmjerima zanemariv novac.
Štoviše, stručnjaci procjenjuju da će se više novca potrošiti na obradu 100-tinjak tisuća novih poreznih prijava koje se uvode radi dodatnih poreza na honorare, nego što će se time ubrati proračunskih prihoda (građani koji uz redovne prihode od stalnog zaposlenja ostvaruju prihode od honorarnog rada prema novom propisu ubuduće će obvezno morati podnositi godišnju poreznu prijavu, što dosad nisu morali). A svaku od tih novih prijava poreza trebat će obraditi posebno, i eto novog posla za „vojsku“ od oko 4 tisuće poreznika i barem još oko 2 tisuće službenika Fine, REGOS-a, GZAOP-a i ostalih parafiskalnih službi koje rade za Poreznu upravu Ministarstva financija.
Vlada ustrajnu dodatnu poreznu presiju na autorske i ostale honorare opravdava „promjenama na tržištu rada”. U obrazloženju propisa o pojačanoj poreznoj presiji na honorare naglašava se: „došlo je do promjena na tržištu rada te sve više kompanija pribjegava outsourcingu sporednih poslovnih funkcija i fizičke osobe zapošljava samo privremeno od projekta do projekta”. I to je, prema Vladi, razlog da se „svi oblici rada jednako oporezuju” (čitaj: povećaju porezi i doprinosi na honorare).
Suprotno toj vladinoj uravnilovki da se „svi oblici rada jednako oporezuju”, u većini autorskih djelatnosti honorarna suradnja „ od projekta do projekta” bila je dosad jedino moguće rješenje. Praktički ne bi bilo nijednoga ostvarenog glazbenog, kazališnog, izdavačkog, filmskog ili bilo kojega kulturnog projekta da se sve suradnike „od projekta do projekta” najprije moralo primiti u redovni radni odnos temeljem ugovora o radu ili na honorare plaćati sve namete jednako kao i na plaće redovno zaposlenih. Usvoji li se predloženo dodatno porezno opterećenje honorara, u djelatnostima kulture, znanosti i umjetnosti treba očekivati daljni pad.
Postavlja se pitanje zbog čega Vlada stalno proklamira rasterećivanje troškova rada i smanjivanje cijene rada za redovno zaposlene, a povećanje poreznog opterećenja na autorske i sve ostale honorare, kad povećani porezi na honorare realno ne mogu pridonijeti rasterećenju troškova rada redovno zaposlenih.
Isti sadržaj, druga ambalaža Poreznička kampanja protiv autorskih honorara i intelektualnog rada u cjelini započela je 1. siječnja 2003. Zakonom o doprinosima za obvezna osiguranja, nakon što je uvedeno retroaktivno obračunavanje doprinosa na autorske i ostale honorare.
U razvijenim se zemljama kraći honorarni rad (npr. u Njemačkoj do 18 sati tjedno) ne smatra radnim odnosom, zato se na honorare za takav rad ne plaćaju doprinosi. A u većem dijelu zemalja na honorare za takav kraći dopunski rad ne naplaćuju se ni porezi. Suprotno tomu, u Hrvatskoj se na kraći honorarni rad naplaćuje porez, prirez i doprinosi, ukupno 114 posto!
Već skoro dvije godine poreznici dokazuju da sveučilišni profesori, primjerice, znanstvene radove moraju objavljivati u sklopu svojih redovnih radnih obaveza, a ne da za objavljivanje tih radova naplaćuju uz redovnu plaću još i manje oporezive autorske honorare.
Poreznici su 2012. godine upozoreni da je Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima propisana sloboda ugovaranja između autora i poslodavca te da poreznici ne mogu radi većih poreza odlučivati o tome što je obveza redovnoga radnog odnosa, a što pravo zaposlenog autora na posebne manje oporezive autorske honorare, nego da to slobodno ugovaraju autori i naručitelji.
Na to su poreznici odgovorili da imaju pravo ocjenjivanja što jest, a što nije autorsko djelo „na temelju stručnog mišljenja Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo“, pozivajući se na uredbu Vlade Republike Hrvatske o unutarnjem ustrojstvu Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (NN 30/08 i 126/11).
No nakon što su poreznici upozoreni da Državni zavod za zaštitu intelektualnog vlasništva može davati „stručna mišljenja“, a ne „utvrđivati je li autorsko djelo stvoreno u okviru redovne radne obveze zbog većih poreza“ te da nitko osim suda nije nadležan „utvrđivati o autorskim djelima“.
I eto poreznika sada s istim prijedlogom u drugačijoj ambalaži, umjesto porezničkog ocjenjivanja autorskih djela predlažu „jednako oporezivanje svih oblika rada“, pa tako i honorarni rad autora.
Autorskim udrugama predloženo je okupiti svoje članove u Domu novinara ili prostoru neke od udruga i tad zajednički razmotriti svoj sve lošiji porezni položaj i izboriti se za svoja prava i zaustaviti predloženu povećanu poreznu presiju na autorske i sve ostale honorare, osobito nezaposlene honorarce, barem dok se ne osigura sigurno zaposlenje većini nezaposlenih honoraraca.