Grozdana Cvitan  

HDZ i Furio Radin zajedno

U priopćenju Transparency Internationala Hrvatska između ostalog stoji da “Zakon o sprječavanju (sukoba interesa) nije uperen protiv dužnosnika, već je namjenjen da im pomogne u obnavljanju odgovornih dužnosti koje su im povjerene”. Pritom TIH ne uzima u obzir da su oni najprivrženiji “obavljanju odgovornih dužnosti” koje povjere sami sebi. Ponekad si povjere mnogo toga, pa i uvid u to žele povjeriti provjerenima. Tako je u novoj rundi saborskih sjedeljki sve završilo na Povjerenstvu za sprječavanje sukoba ?nteresa, u kojem su nepoželjni predstavnici oporbe, a poželjni oni koji se nisu uspjeli ugurati u Sabor na zakonski propisan način. Tako je nastalo Povjerenstvo koje su blagoslovili oni koji ponajprije paze da ne dođu u sukob sa svojim svakovrsnim interesima.

U sukob s vlastitim interesima došao je Boris Mikšić, koji nas je najprije obavijestio da odustaje od predsjedničke kampanje zbog posvemašnje medijske blokade. To što je gospodin Mikšić kao promućuran gospodarstvenik prekratko izdržao u promidžbi svojih poslova, usput se kandidirajući za predsjednika, njegov je osobni problem. Čini se da relativna mladost kandidata nije garancija da će isti izdržati napore predsjedničke trke. Je li, možda, gospodinu palo na pamet da čovjek koji je na prethodnim izborima viđen s teksaškim šeširom na glavi, a praćen zvucima country glazbe na pozornici nije zanimljiv hrvatskim medijima? Većina hrvatskih novinara još procjenjuje, a narod misli i nada se da predsjednički izbori u Hrvatskoj nisu ujedno i izbori za 52. guvernera SAD-a. Možda on danas plaća agencije za drukčiji imidž, ali ovdje očekuju drukčijeg čovjeka.

Sveti Franjo u kockarnici

Da nie u pitanju eksces amerikanizirane Hrvatske pokazalo je saborsko zasijedanje gdje su se, također, prikazali ljudi s ambicijama da nas, nakon povratka upravo iz SAD-a, prikopčaju na veliki svijet “gorućim” temama. Svoj prinos izboru gorućih tema najprije je priložio Šeks uvrštavajući u raspravu Bančev zakon o zaštiti životinja umjesto ugovora s MMF-om i talijanskih pretenzija na hrvatske prostore koji su se mnogim zastupnicima činili bitnijima od prijedloga koji je protiv podrezivanja mačjih pandži. Uz zaštitu kukavičjeg jaja kao osobnog prinosa predsjednika Sabora čulo se dosta osobnih, ali i nešto stručnih primjedaba iz kojih se dalo zaključiti da je Banac protiv prerade, prodaje i izvoza mesa od kita, iako mu kolege zastupnici nisu znali kad je i gdje isti ulovljen da bi proplivao u hrvatskom zakonu. S obzirom na to da prijedlog nudi i zabranu ubijanja životinja u obiteljskim domaćinstvima pučanstvo danas lista enciklopedije ne bi li vidjelo gdje spadaju moljac, gagrica i miš.

Nakon što su Bancu udijeljeni komplimenti, primjedbe i opservacije u rasponu od kralja životinja do svetog Franje, mogla se čuti i – u novije vrijeme učestala primjedba – kako ga kolege podržavaju, ali prijedlogu zakona neće dati svoj glas. Tako i dalje ostaje nepoznato kako i što neki zastupnici bez glasa podržavaju kod kolega.

A nakon što smo doznali da bi kućnim ljubimcima trebali odgovarajući uvjeti kako bi se mogli primjereno družiti s ljudima, ostaje pitanje kad će neki zakon isto propisati i za vlasnike domaćih životinja te za ostale građane. U međuvremenu može se dogoditi da na druženje i kavu odete svojoj mački ili psu jer će oni vjerojatno prije od vas imati zakonom zajamčene odgovarajuće uvjete.

S odgovarajućih uvjeta životinja moglo se prijeći na zaštićenu lovu kockarnica. U kojima rade mahom mlade i lijepe djeve zbog kojih vlasnici kockarnica moraju angažirati zaštitare – zbog sve češćih razbojničkih prepada. Iz daljnje rasprave dalo se zaključiti da bi Pero Kovačević radije zaštitio državu, a kockarnice oslobodio dodatnih troškova. Kako bi bilo da kockarnice zaposle one koji se razumiju u uplatu listića, a istodobno se mogu i braniti?

Sveti Nikola ne funkcionira pod morem

Stranka koja je nedavno donacijom dobila a onda bacila u more kip svetog Nikole nije, čini se, uspjela zadužiti svoju zastupnicu Ružicu da prouči narodne običaje. Pa umjesto kante vode za sretan put, bilo kakav početak pa i onaj kontrole hrvatskoga gospodarskog pojasa, umjesto zavjet svetom Nikoli (svijeća, kapelica, misa itd.) HSP-ovci potopiše sveca. Možda bi, da su bili oprezniji sa svecem, ovih dana imali manje problema da proguraju neke točke u saborsku raspravu. Podržavajući SDP-ov prijedlog rasprave o ugovoru s MMF-om čekali su danima, zatim odslušali govor Güntera Verheugena na engleskom. A onda dočekali da se prijenos prekine na Tonču Tadiću.

Naime, najprije se ukazao ministar Šuker čitanjem lekcije (ipak na hrvatskom jeziku) onima koji su zahtijevali raspravu, o tome kako treba imati uvid u okruženje. Nakon okruženja slijedilo je ublaženje. Onda je slijedio ispravak netočnog navoda Mate Arlovića. Koji je na sve Šukerove relativizacije izustio: Sve u ugovoru određeno je precizno i jasno. Jasan je bio i Šime Prtenjača u ime odgovarajućeg odbora koji ne prihvaća. Što ne prihvaća nije ni bitno. Važno je bilo što manje reći dok se kamere ne ugase. Ipak se govorilo na hrvatskom. Onda je svoju svijest o marginaliziranom, devalviranom i zaobilazećem Saboru raspravljao Tomčić. Kao da je sve počelo prije petnaestak minuta. A onda se pod podsmješljivim licem predsjedavajućeg Tadić prisjećao kako se u Hrvatskoj cijene zavjese. Pojasnivši kako je Ante zavjesa Gotovina bio dopuštena buka da bi se iza nje dogodila prodaja, tada još hrvatskog, Telekoma. Nakon toga, zavjese su bile spomenici, pa su Budak i Francetić poslužili kao zaštitarska služba dok se potpisivao sporazum s MMF-om. A kad je još rekao da je aranžman za klub HSP-a neprihvatljiv, TV-prijenos se ugasio pola sata prije najavljenog roka.

Možda bi sve bilo i manje dramatično da se nisu stekli neki uvjeti. Naime, tjednima odgađajući raspravu o teškom aranžmanu s MMF-om predsjednik Sabora mogao je samo u snovima vidjeti Sabor u kojem je Tadićevo mjesto prazno. U stvarnosti, čovjek je bio na svom mjestu i čitao novine. Pročitao da je da je talijanski potpredsjednik Fini izjavio kako su “Dalmacija, Rijeka i Istra oduvijek bile talijanske zemlje”, zbrojio čega se sve naslušao posljednjih dana u vezi sa Slovencima, Talijanima i morem, u kojem ni potopljeni sveti Nikola ne popravlja situaciju, pa odlučio pokušati ugurati još jednu nezgodnu točku u dnevni red Sabora. Uz niz prijedloga o očekivanim reakcijama i pojašnjenjima glede hrvatsko-talijanskih odnosa.

Od Molata do Festivala djeteta

Bio je to prvi dan u kojem je prijedlog odbijen glatko. Onda je povjerenik Europske unije govorio na engleskom što se prevodilo zastupnicima, ali ne i TV-gledateljima. Onda je prijenos rasprave o MMF-u ugašen i prije rasprave. Pa je bila noć. Pa bi svjetlo. Dan drugi. A Tadić je još mislio na Finija. Kako je slično mislilo još pedesetak zastupnika, glasalo se za to hoće li izjava talijanskog potpredsjednika proizvesti još jednu točku dnevnog reda. Da ne bi bilo iznenađenja, Luka Bebić zatražio je pojedinačno glasovanje. Nakon kojeg se dalo vidjeti da Furio Radin i HDZ misle isto. Uključujući i zastupnike iz dijaspore!

Ima u ovoj zemlji ljudi koji već desetljećima pokušavaju razriješiti dvojbe i traume iz 1941. Na hrvatsku obalu te su godine došli talijanski fašisti. I oni su mislili da su Istra, Rijeka i Dalmacija talijanske zemlje. Ali su na terenu našli previše nekih drugih. Hrabri kakve ih je Bog dao, krenuli su od najmlađih: u školi su pitali djecu hoće li školovanje nastaviti na talijanskom ili hrvatskom jeziku. Samo dan nakon izjašnjavanja za školovanje na hrvatskom jeziku cijele su obitelji bile na putu za logor Molat. Druga postaja bili su logori u Italiji.

Nakon toga počelo se lakšim tempom. Pa se za jutarnju molitvu na talijanskom u školama dijelio bijeli kruh. Djeca koja su molila istog Boga na hrvatskom ostajala su gladna. Ostatak znate… Kako sad izgleda, netko će se opet sjetiti da Hrvati previše žive u prošlosti. Čini se da ima mnogih u našem susjedstvu koji su također zarasli u njoj. Ali im to zasad ne smiju prigovoriti zastupnici Hrvatskog sabora koji bi to htjeli. Ako još vjeruju u Boga, talijanski bi se fašisti mogli sjetiti da je Bog jednom razumio hrvatski. Više nego što ?anas, sudeći prema slušalicama za vrijeme Verheugenova govora, hrvatski zastupnici razumiju engleski. Govora koji nitko nije preveo u izravnom prijenosu narodu. Valjda je taj neprevedeni govor toliko impresionirao Šibenčane da je zastupnika EU premijer Sanader odmah osobno priveo u Dalmaciju kako bi konačno i Šibenik dobio prvoga počasnoga građanina. Ako to nije neka igra pod pokroviteljstvom Festivala djeteta, čini se da je netko u ime Šibenčana odlučio kako će sljedeći put pod okupacijom djeca u Dalmaciji za bijeli kruh moliti na – engleskom.

U međuvremenu su se svi ispričavali kako nisu rekli ono što su rekli ili što misle, a drugi tvrde da imaju snimljeno – u svakom slučaju dalo se zaključiti da još nije vrijeme za zavjesu koja bi propitivala hrvatsko-talijanske odnose.

Stvari se, kako se govorilo da se ništa ne kaže, intenziviraju, dok se Vlada priprema na proeuropsku kampanju i predsjedničku trku pod šifrom: Suzana. Predsjednik u međuvremenu provjerava letačku spr?mnost predsjedničkog zrakoplova. Uostalom, nakon izvješća ministra obrane o stanju u obrambenim snagama zaključuje se da je najpokretljivija stvar u Hrvatskoj vojsci – uključujući zrakoplovstvo, mornaricu i kopnene snage – noga.