niša
u proljeće
topola izlučuje lebdenje
i sićušne vate
kotrljaju svijet
u plodnu vodu
nemoćna sam
ne mogu odoljeti
gravitaciji u dnu kičme
škripanju vrata balkona
blagom disanju propuha
topla, nepomična
tu sam
slila se u mene stvarnost
i drži me u niši
za koju su mi davno rekli
da sam izgleda
po svemu sudeći
ja
patchwork
riječi su krpe
na tijelu svijeta
ispod je tanahno ljeskanje svjetla
i masno ždrijelo tame
riječi su stope
na glini bivanja
utisnuti odljev
svih ljudi koji su ikada hodali
riječi su moje voljene srebrne ribe
žlice kojima kušam
dan, noć
nepočešljane ljude, plastične vrećice
urare, zubare, ticala nemirnih mrava
tigrove, guštere, žice prašnjavih instrumenata
riječi su patchwork
nosim ga oko glave
na rubu usana
u povezu oko struka
one su ti i ja
pokrov
na uspavanom licu djeteta i mrtvaca
zujanje šava
posuđeni lijek
i naslijeđena oštrica
bestidni
pustila sam se i shvatila
pjesnici su bestidni
svijet im nudi kaput satkan od zjenica
svijet im nudi potkošulju na vrhu igle
a oni se šeću goli
zamislite.
bestidni pjesnici
od tako malo mesa rade gozbu
stalno okomiti
šuškaju svijetom u gazi misli
stružu srebro sa znakova
čuvaju ga pod noktima
i stalno su, tamo, tamo, tamo...
kako bezobrazno.
sunčanje
ujutro
tvoje vruće, golo tijelo
isijava snove
izbliza ornament
izdaleka kaos
neprikladna
napukla priča grebe me po leđima
kaže: nađi snage
učini to iznova
a ja
meka crna mačka u glatkom ćupu
ne vidim i ne vide me
oči su mi prozori u mačju svjetlost mraka
ne vidim i ne vide me
bez potrebe za razmakom
gulim koru s unutrašnje strane stabla
ne oštrim kandže
nisam ta
samo želim do dna
bez odsjaja krzna
bez slamke kojom piju mjesečinu s mog hladnog potiljka
nemam pojma hoću li uspjeti.
riječ uspjeh ovdje je sasvim neprikladna.
putovanje
zagušljivo je ovdje
pod rebrima ljetnikovca
dok svojim crnim pazusima
labudovi plješću vječnost
prigušena toplim paukovim mrežama
u točki boli
u premazu ljepote
fantastično je ovo naše
ljudsko putovanje
neka druga pjesma
to je boli
iritacija je jaka
tako jaka da reže sve one iste, bezlične, prazne
i to je čini istom, bezličnom, praznom
navukla se na tu drogu šupljine
nije znala bolje
to su joj dali
to je slala dalje
ali, ali, ali
stalno ponavlja
i ništa ne nalazi svog korijena
osim u negaciji
i zvuči kao pjesma
ali ne njena
čaj
pila sam čaj od korijena lopoča
jučer
jer je lijep, bijel
i ima okus svetosti
pijem ga i danas
jer miriše na mulj
i ružičast je kao posjekotina
nakon što se rana oljuštila
mudri šute, a oči im govore:
zima je
i zdravo je piti čaj
broš
ponekad mi se čini
iz svog tijela bih mogla izvući
sve niti živaca
kao mrežu
fino zauzlanu
ulovila bih krilata pluća
ulovila bih nabujalo srce
čučnula bih na vrh svog tjemena, uz fontanelu
kao Eskim uz ledenu rupu
i smijala se glasom starca
poznatog i nepoznatog
malenog i velikog
usputnog i vječnog
istovremeno
a onda bih u trenu
postala svoj ulov
dotaknula mrtvu dubinu
rastvorila se na kriške kao naranča
i tu bih ostala
okamenjena
ali drevna, prava, fosilna
puštala bih svoje krake uzduž i poprijeko otoka
dok ne ispune svijet
i dok svijet ne postane broš
na kaputu žene
mirne, sijede i blago pomaknute
poput metafore
herbarij
puno puta se rasulo
puno puta sam
malenim omčama razuma
skupljala otiske
sićušnih, sjajnih stopala
punila sam herbarij nestvarnog
držala ga ispod jastuka
a jastuk sam držala
ispod tjemena
hodajući po mostu
s vjetrom među nožnim prstima
bila sam sve
u što sam vjerovala
obećanje
izvadit ću iz sebe
gomolj pjesme
ponijeti je na dlanu
i hodati otvorenih zjenica
sve dok površina gornjeg svijeta
sasvim ne natopi zemlju
dovršeni
ustala sam i otvorila knjigu
ispod mog lica
sve je bilo puno točaka
umila sam se
strugala ih
nisu nestale
učahurile su mi se pod kožom kao mali ljudi u slamnatim igluima
prekrile su se plaštem praznine među riječima
tumačile dovršenost koju nisam htjela čuti
stoljećima
a onda sam postala točka.
i sve se stvrdnulo.
vrana je imala tako gracioznu definiciju.
dan je imao tako gracioznu definiciju.
i grad i ja i trepavica i minijaturni biciklist koji tamo neki čovjek izrađuje u zrncu soli.
nebo se zdrobilo u savršenstvo.
sve je pjevalo
dovršeni smo.