Zlatko Hanžek, Saša Randić  

Homogenizacija struke

Otvaranje suvremenog europskog konteksta neposredno je povezano s pitanjem definiranja prostora. Široka diskusija koncentrirana je na pronalaženje novih oblika organizacije teritorija koji bi odgovorili suvremenim političkim, društvenim i ekonomskim promjenama. Istovjetne teme značajne su i za hrvatsku situaciju, koja je dodatno obilježena dinamikom i intenzitetom ukupnih promjena našeg društva. No za razliku od drugih sredina, hrvatski diskurs posljednjih godina nije se bavio pitanjem definiranja koncepta prostornog uređenja, premda je postojala razvijena tradicija takva promišljanja u ne tako davnoj prošlosti, nego se usredotočio isključivo na pitanje organizacije sustava i potragom za idealnim propisom koji bi sam po sebi uredio prostorni razvoj.

U takvu traženju, ili bolje reći lutanju, izgubila se i predodžba o akterima koji neposredno oblikuju prostor. Namjera je ovoga skupa identificirati aktere transformacije teritorija, gdje se prije svega želi problematizirati uloga arhitekata, te kroz konkretne primjere razmotriti problem izgradnje i upravljanja teritorijem s tri aspekta: administrativnog konteksta, pitanja identiteta i konkretnih metoda.

Tema kongresa je Gradnja na obali. Ova se tema, neočekivano s obzirom na dosadašnju praksu, našla u središtu zanimanja najšire javnosti koja je odjednom postala svjesna ograničenja i vrijednosti našeg obalnog prostora i načina na koji se taj prostor gradi. Gradnja na obali nije sama po sebi različita od gradnje u bilo kojoj drugoj sredini Hrvatske, ali se na ovom prostoru, koji je trenutačno pod izrazitim pritiskom gradnje, najjasnije manifestiraju svi problemi gospodarenja prostorom.

Kongres je tematski podijeljen po cjelinama značajnim za razumijevanje postojećih procesa i utvrđivanje nove strategije i pristupa razvoju ovog prostora. Rad je podijeljen u tri različita tematska dana: Stanje, Identitet, Metoda.

Stanje

Proteklo razdoblje obilježeno je pravnom optikom i potragom za idealnim propisom koji bi ispravno napisanim člancima riješio sva pitanja gradnje i upravljanja prostorom. Takav pristup doveo je do suprotnog učinka od željenog: stalna potraga za idealnim sustavom izazvala je nestabilnost i sama postala generator nereda, a u nemogućnosti rješavanja stanja isključivo pravnom logikom propisi postaju sve složeniji i nerazumljiviji. Ova situacija karakteristična je za sve razine našeg društva: i zakoni i lokalni planovi pokazuju jasnu tendenciju eksponencijalnog rasta broja članaka, pa je nedavno uočeno da naši zakoni imaju i deset puta više članaka negoli isti zakoni drugih zemalja.

Ova tema obradit će se prikazom legislativnog okvira drugih europskih sredina, ali i kroz prikaz stanja bez kojeg ovu temu nije moguće razmatrati: prikaza aktera u prostoru, ekonomskih tendencija te javnog mijenja.

Identitet

Ključno pitanje gradnje našeg prostora jest pitanje njegova novog identiteta. Što je suvremena hrvatska obala 21. stoljeća? Je li to romantizirana projekcija dalmatinskih sela pretvorena u turistički mega theme-park, industrijska i presagrađena obala ili pak potpuno zaštićeni prirodni rezervat? Profiliranje novog identiteta ovog prostora predstavlja iznimnu šansu Hrvatske, a činjenica da prostor nije (još) potpuno konzumiran nameće potrebu takve rasprave.

Prikazom drugih mediteranskih sredina koje prolaze kroz slične transformacije te njihovih iskustava u tim procesima potaknut će se razgovor o ovoj temi.

Metoda

Karakteristika našeg recentnog tranzicijskog razvoja, za razliku od prethodnog razdoblja, jest potpuno odsustvo urbanističkih projekata. Nedostaci sustava i ekonomske okolnosti postupno su anomaliju pretvorile u model gradnje. Tako je, primjerice, i država program stambene gradnje gradila po istom modelu jedna zgrada-jedna parcela, pa ni taj program nije iskorišten za stvaranjem novih dijelova grada.

Ne samo hrvatsko nego i europsko iskustvo pokazuje da pasivna primjena prostornih planova dovodi do rastakanja strukture grada, gubitka kontrole nad njegovim rastom i, konačno, spekulacija neizgrađenim zemljištem. Evidentno je da se grad može graditi konkretnim projektima, a ne kvantificiranim tumačenjem odredbi plana.

Osnovno pitanje je koje su metode primjenjive u današnjem hrvatskom kontekstu? Prikaz različitih metoda i koncepata razvoja grada otvorit će raspravu?o toj temi.

Na kongresu će sudjelovati hrvatski i inozemni predavači koji spadaju u vrh europske arhitektonske i umjetničke elite, čije je područje djelovanja izravno povezano s temom gradnje na obali: Jerko Rošin, Ivica Trumbić, Vladimir Petrović, Nives Kozulić, Nikola Bašić, Miće Gamulin, Vedran Mimica, Boris Ljubičić, Platforma 981, Ante Kuzmanić, Leo Modrčin, Medić i Puljiz, Kees Christiaanse, profesor na ETH Zurich, Reinier De Graaf, direktor OMA-AMO iz Rotterdama, Adriaan Geuze, landscape arhitekt i direktor Biennala Rotterdam 2005., te Luis Falcon, direktor istraživanja IAAC Institute for advanced architecture of Catalonia iz Barcelone. Među njima je Edi Rama, konceptualni umjetnik i gradonačelnik Tirane, nominiran za titulu World Mayor 2004. Komentar na temu koju najveći skup hrvatskih arhitekata u novijoj povijesti ima na radnom stolu dao je i autor vizualnog identiteta kongresa, dizajner Boris Ljubičić, nazvavši ga u svojoj omiljenoj igri slova KRAH.

Provedeno je i ispitivanje javnog mnijenja, čiji će rezultati biti pokazani na kongresu. Bit će zanimljivo vidjeti koliko hrvatski građani uopće znaju čime se arhitekti bave.