Ulazak Hrvatske u EU iz korijena će promijeniti politiku i identitet Europske unije
Velike proslave održale su se proteklih dana u voljenoj nam Trojednoj Republici. Nakon više od desetljeća pregovaranja napokon smo ušli u najveći projekt Starog kontinenta u njegovoj povijesti. Od Zagreba do Zaragoze, od Splita do Stockholma, od Trogira do Tallina sada je Lijepa naša. Neprijatelji Europe od sada će morati razmisliti dvaput prije nego se usude napasti Uniju, čije zemlje sada štite Hrvati. “Svoje ne damo, tuđe nećemo“ - mogla bi biti nova smjernica vanjske politike.
Analitičari su istražili kakvu vrstu daljnje kroatizacije Europe možemo očekivati. Kroz povijest ona se najbolje ocrtava u simbolu “kravate”.
“Danas kravata predstavlja simbol moći i najviše državne funkcije. Nezamislivo je da jedan predsjednik, premijer ili guverner na Zapadu nešto službeno dogovara ili potpisuje bez kravate oko vrata. Bez nje, on ostavlja neformalan dojam koji nije u skladu s protokolom” -pojašnjavaju sociolozi iz Instituta Franjo Arapović.
Osim same kravate, penkale, struje i ostalih prepoznatljivih hrvatskih proizvoda, stručnjaci su istražili nove trendove koji bi se mogli pojaviti.
1. Vanjsko politički odnosi: Kao što smo ranije spomenuli, hrvatsko domoljublje ozbiljno je oružje u rukama Europske Unije. Hrvatska se nikad nije bojala većih sila i država. Kroz svoju povijest ratovala je uvijek protiv većih zemalja i razvila je “davidovski” kompleks. Što je neprijatelj veći i moćniji, Hrvatska je napaljenija i lakše daje svoj maksimum. Najbolji primjer za to je u sportu. Hrvatski sportaši uvijek vole pobjeđivati favorite i uspješne velike nacije, koje imaju više sportaša nego Hrvatska stanovnika. Takav stav u vanjskoj politici mogao bi promijeniti dinamike globalnih odnosa.
“Ako se vodimo hrvatskim primjerom, mogli bi vidjeti uskoro kako EU delegacije ulaze arogantno u konfrontaciju s Rusijom, SAD-om, čak i Kinom. Bahati stav da ćemo
im “razbiti njušku, neka samo dođu, znaju gdje živimo” mogao bi dodati dinamiku u svjetske odnose. Pregovori oko energenata, trgovine ili vojske napokon će dobiti žar koji nedostaje”- tvrde neki EU diplomati.
2. Pitanje identiteta : Europski identitet i ono što on predstavlja, još nije posve jasan. Različite članice i različiti narodi Europske Unije i dalje više gaje nacionalni nego paneuropski identitet. To onemogućava lakše dogovore oko zajedničkih ciljeva. No ulaskom Hrvatske, situacija bi se mogla promijeniti. Hrvatski građani imaju fanatičnu odanost svojoj domovini. Ako ne u djelima, onda sigurno u simbolima. Europska zastava i himna moraju biti tretirane kao svetinja. Onaj tko se s tim ne slaže je izdajnik i udbaš.
“U Hrvatskoj ima dosta unutarnjih sukoba. Pogotovo na relaciji Sjever-Jug, ali i lokalno. Split ne voli Zadar, Zadar ne voli Šibenik. Nitko ne voli Zagreb. Ali u trenutku
kad se zavijori zastava i počne oriti himna, svi su građani jedinstveni. Ali najbolji primjer su stranci kada kritiziraju Hrvatsku. U tom trenutku svi hrvatski građani jedinstveni su u obrani svega hrvatskog. Tako da na kraju komunist brani Pavelića, a ustaša Tita” - mišljenja su europarlamentarci.
3. Filmska industrija : Jedan od sastavnih dijelova širenja vlastitog utjecaja diljem svijeta je i prodaja vlastite kulture življenja. Amerikanci su već davnih dana otkrili koliko se poruka i priča može poslati preko velikog platna. Postoje članice EU koje imaju razvijene filmske industrije, ali nedostaje jedna unificirana europska industrija sa jasnim propagandnim ciljem. No ulaskom Hrvatske stvari bi se mogle promijeniti.
“Hrvatski scenaristi već nam šalju na tisuće scenarija koje se bave ratnom tematikom Europe. Većinom obrambeni ratovi protiv Turaka, Mongola i Perzijanaca. Odlične sumorne ratne drame prepune gorkog prkosa i ponosa. Uz pomoć velikih europskih studija i glumaca, ovaj novi val mogao bi postati pravi hit. Nešto prepoznatljivo što Europa nudi.” - predviđaju u Berlinu.
4. “Ljudski” pristup ekonomskim problemima - Najveći problem Europske Unije ipak su financije. U svijetu koji je sve veći, u globalnoj ekonomiji, mali čovjek je sve manji. Veliki rezovi ili mjere štednje nikada nisu fleksibilni, dok je samo tržište nepredvidivo i eksplozivno. Zbog toga je došlo do velike ekonomske apatije i nepovjerenja u financijske strukture same EU kod većine njenih građana. Zato je potreban novi hrvatski pristup : “Ljudi smo, dogovorit ćemo se.”
“Pravila i zakoni samo su slova na papirima, ali ljudski stisak ruke je nešto u što ja mogu vjerovati. Dogovori ispod stola i mimo zakona ujedinjuju ljude i stvaraju osjećaj zajedništva i sigurnosti. Ako ja pomognem nekom, pa onda on pomogne meni, ja se odmah osjećam sigurnije u svoju ekonomsku budućnost. A kažu da je optimizam najbitniji.” - tvrdi guverner Europske banke.