Humpty Dumpty

Započnimo s osnovnom i naslovnom tezom najnovije knjige Prazni kavezi: suočavanje s izazovom prava životinja (Empty Cages: Facing the Challenge of Animal Rights), Toma Regana, objavljene 2004. Dakle, riječ je, rekli bi neki, o utopijskom pozivu zagovornicima prava životinja prema kojemu moraju raditi na tome da se isprazne kavezi, a ne da se antropocentričnim zakonskim regulativama ti isti kavezi učine većima, jer posljednjom ciničkom opcijom samo se produljuje patnja neljudskih životinja i podržava cinično slovo svih zakona o dobrobiti životinja kao i našega aktualnoga Zakona o zaštiti životinja. Pogledajmo kako su u emisiji Kronika dana (Hrvatski radio I, 29. studenoga 2006.) najavljeni rezultati sjednice Hrvatskog sabora: “Dobre vijesti za ljubitelje domaćih čvaraka i krvavica. Zakonom o zaštiti životinja tradicija kolinja neće biti dovedena u pitanje jer Vlada želi zaštiti autohtone proizvode. Što se tiče uzgoja životinja radi krzna ono se zabranjuje, ali tek od 2017.”. Međutim, ako se pojam utopija koristi u značenju pozitivne političke poruke s budućnosnim aplikacijama, kako je, primjerice, definira Branko Polić, onda je očito u Reganovu zahtjevu za praznim kavezima riječ o protestnom zahtjevu za slobodarskom promjenom na relaciji čovjek ? životinja.

Galgen humor o “humanom” klanju

I dok je Peter Singer na hrvatskom tržištu prijevoda zastupljen trima knjigama (Oslobođenje životinja, Praktična etika, Jedan svijet), Tom Regan, profesor emeritus filozofije na Sveučilištu North Carolina State, a gdje predaje od 1967., na žalost, zasad još nije zauzeo mjesto na policama u našim gradskim knjižnicama, iako uz Singera slovi kao vodeći intelektualni vođa pokreta za prava životinja. Naime, od svoje knjige Slučaj prava životinja (The Case for Animal Rights, 1983.) Regan zastupa uvjerenje da su neljudske životinje nositelji moralnih prava, a koje osobno provodi i u teoriji i u praksi.

Pridodajmo da je Reganovu knjigu Prazni kavezi Howard Lyman atribuirao kao knjigu koja je učinila za pokret prava životinja ono što je učinila knjiga Silent Spring (1962.) Rachel Carson za ekologijski pokret (www.tomregan-animalrights.com/reviews.html), a Jeffrey Moussaieff Masson, koji ispisuje predgovor Reganovoj knjizi, određuje ju kao najbolji uvod u prava životinja. Inače, Masson je u našim gradskim knjižnicama zastupljen prijevodom knjige Kad slonovi plaču: emocionalni život životinja (Zagreb, 2004.).

Kao ključni aspekt Reganove knjige može se odrediti autorovo nastojanje i, pridodajemo, uspjeh u razotkrivanju pozadine negativne medijske slike o aktivistima za prava životinja u okviru čega demaskira lažnu retoriku tzv. humanoga tretmana u industrijskom uzgoju i klanju životinja. Riječ je, naime, o oksimoronu, sintagmi koju koriste i štite eksploatatori životinja u zakonima za dobrobit i zaštitu životinja, nastojeći pod okriljem tzv. humanoga tretmana, što će reći, primjerice, “humanoga” klanja, “humanitarne” vivisekcije i disekcije, opravdati institucionaliziranu bešćutnost, ravnodušnost, okrutnost koja se svakodnevno, svakoga sata, minute, ove sekunde provodi na životinjama. Naime, mediji, koji financijski djelomice ovise o oglašavanju industrije čiji profit počiva na klanju i patnji životinja, služit će kao proteze njihove lažne retorike o “humanom” klanju, a glasnogovornici industrije uzgoja životinja kao proteze retorike za koju vlada očekuje da se promovira pod ciničkim okriljem dobrobiti i zaštite životinja. Naime, često su se, a posebice, od ožujka ove godine, kada je Nacrt prijedloga zakona o zaštiti životinja dan na uvid javnosti, pojavljivali medijski natpisi modusa Humanim klanjem do Europske unije. Poslušajmo samo neke od strategija tog tzv. humanog klanja: npr. gušenje plinom, mesarski pištolji za omamljivanje, strujni udar, ubijanje mehaničkim napravama, klanje, vakuum pumpe, distorzija vrata, dekapitacije, a sve te stravične koljačke tehnike formulirane su retorikom učinkovitosti. I da podsjetimo – pištolj se obično koristi na većim životinjama. Pištolj se stavi nasuprot čelu životinje i opali ili, kako zapisuje Juliet Gellatley u knjizi Kako postati, biti i ostati vegetarijanac ili vegan? (Zagreb, 2001.): “Metalno tane oko 10 cm dugo leti iz cijevi, razmrska čelo životinje i uđe u mozak te na taj način onesvijesti životinju. Da bi bili sigurni u uspjeh, još gurnu šipku kroz rupu rane i iscijede mozak”.

Arhetipi animalne svijesti

Posveta knjige Prazni kavezi upućena je Zbunjenima, svagdje (To Muddlers, everywhere). Naime, “muddlerima” Regan naziva one koji postupno, rekli bismo, korak po korak dolaze do spoznaje o animalnoj svijesti. Pritom u drugom poglavlju Regan obrazlaže tri arhetipa animalne svijesti u ljudskoj svijesti. Kao prvi arhetip izdvaja davincijevce (poznata je Leonardova animalna svijest koja se temelji na odvratnosti prema mesu) koji su rođeni s animalnom svijesti i već od najranije dobi izražavaju suosjećanje sa životinjama i određeno srodstvo s njima. Drugi arhetip prema biblijskoj priči o Saulu Regan imenuje “Damaščani”; naime, riječ je o pojedincima koji odjednom tijekom života bivaju preplavljeni animalnom sviješću. I treći arhetip imenuje “zbunjeni” (Muddlers), zaključujući da najviše aktivista za prava životinja započinju svoj zooetički put kao “zbunjeni” (Muddlers).

U predgovoru Jeffrey Moussaieff Masson apostrofira da je Reganova filozofija životinja, zooetika, potpuno originalna, što znači da se ne oslanja ni na jedan prijašnji sustav, a pritom posebice ističe kako nije povezana s doktrinom utilitarizma, što, čini mi se, aludira na Singerov utilitarizam preferencija. Inače, zamjetljivo je da Singera u Indeksu imena ovdje prikazane Reganove knjige nema, kao što je i Regan nevidljiv u Kazalu Singerova Oslobođenja životinja. Pritom Masson ističe da Tom Regan ovom svojom najnovijom knjigom ponovo upozorava na ono što je davno zahtijevao Jeremy Bentham: dakle, pitanje nije “Mogu li one rasuđivati?”, “Mogu li one govoriti?”, nego “Pate li one?”. Ipak, Regan će navedenome pitanju pridodati, kako nadalje uvodno eksplicira Masson, i pitanje “Jesu li one subjekti života?”.

Na živo oderana mačka

Knjigu Prazni kavezi Regan rastvara uvodom pod nazivom Prolog: Mačka u kojemu, među ostalim, ističe da je prije nekoliko godina gledao dokumentarni film To Love or Kill: Man vs. Animals (redatelj: Anthony Thomas, 1996.) koji dokumentira kako se različite kulture različito “kulturno” odnose prema životinjama. Podsjetimo da je spomenuti film prije nekoliko godina prikazan i na Hrvatskoj televiziji pod nazivom Čovjek i životinja. Pritom se zaustavlja na sekvencama filma koji naturalistički dokumentira pripremanje životinja u kineskom restoranu, gdje je u odnosu na restoran zapadnjačkog društva sve isto osim menija. Naime, u kineskom restoranu najprije vidimo gladne mušterije kako odabiru živi ručak – žive mačke i pse, koji su, rekli bismo, poput sardina u konzervi, poludivlji i traumatizirani stisnuti u kavezima. Zatim, kuhar dugim metalnim kliještima snažno poteže za vrat jednu čupavu bijelu mačku iz tog kaveza, žustro je odnosi u kuhinju, a da je smiri, eto, udara je nekoliko puta željeznom šipkom po lubanji. Zatim to jadno tijelo uranja u kipuću vodu gdje je ostavlja desetak sekundi i, dok je još živa, dere kožu s njezina tijela u jednom jedinom čvrstom potezu od glave do repa. I završno: baca je u lonac s kipućom vodom. Dokumentarne sekvence pritom svjedoče kako se mačka davi, hropćući i jezovito pomičući čeljust, savijajući se od bolova u, točnije na kipućoj vodi, i tako prema kineskoj kulinarskoj “etici” biva živa skuhana.

Prva cjelina knjige Prazni kavezi pod nazivom Norman Rockwell Americans sadrži dva poglavlja: Tko ste to vi, zagovornici prava životinja? i Kako ste to postali?, u kojoj Regan dokumentira stereotipe (npr. ekstremisti, mizantropski nasilni kršitelji zakona) koje mediji serviraju javnosti o aktivistima za prava životinja. Autor na temelju svojega tridesetogodišnjega iskustva kao zagovornika i aktivista za prava životinja apostrofira kako je upravo navedena slika izuzetak a ne pravilo među zagovornicima prava životinja jer većina tih aktivista figurira kao Norman Rockwell Americans. Druga je cjelina nazvana Moralna prava: što su i zašto su nam važni, a sadrži dva poglavlja Ljudska prava i Prava životinja, u kojima, među ostalim, negirajući Descartesovu odrednicu životinja kao strojeva, automata, autor apostrofira kako hinduizam i brojne domorodačke američke tradicije smatraju da i životinja posjeduje dušu, a jednako tako i kršćanski teolozi (npr. John Wesley) pronalaze biblijske podatke o životinjskoj duši. Podsjećam kako našu sredinu na navedeno posebice upozorava udruga građana Univerzalni život, koji se određuje kao prakršćani.

Treća cjelina pod nazivom Govorenje i činjene sadrži samo jedno poglavlje pod nazivom Što smo naučili od Alice?. Naime, gledište industrije koja počiva na iskorištavanju životinja, a o čemu smo prije nešto istaknuli, koliko je moguće u ovom kratkom prikazu, Tom Regan atribuira kao gledište Humptyja Dumptyja iz Carrollova djela Što je Alica otkrila iza zrcala, a koji, da podsjetimo, farizejski deklamira: “Kad ja upotrijebim riječ, ona znači točno ono što hoću da znači – ni više ni manje”.

Četvrta cjelina knjige, inače i najopsežnija, ironično je naslovljena Metamorfoze, očito prema Ovidijevu djelu (inače, Ovidije je bio vegetarijanac), a strukturirana je u pet poglavlja, u kojima Regan upozorava na sve oblike eksploatacije životinja: “Pretvaranje životinja u hranu”, “Pretvaranje životinja u odjeću”, “Pretvaranje životinja u izvođače”, “Pretvaranje životinja u natjecatelje”, “Pretvaranje životinja u oruđe”, a peta cjelina pod nazivom Mnogo ruku na mnogo vesla sadrži samo jedno poglavlje koje svojim naslovom Da…, ali… atribuira etiku većine čovječanstva ili, kako ih Regan naziva, muddlerima.

Knjigu Prazni kavezi Regan završno uokviruje poglavljem, koji u skladu s početnim, naslovljava Epilog: Mačka gdje se ponovo vraća na sekvencu brutalnoga pripremanja mačke u kineskom restoranu iz prije spomenutoga filma, gdje zaključuje da se kuhar u tom kineskom restoranu ne pretvara da se prema mački odnosi humano; on je nemilosrdan te bi se o njemu na kraju moglo reći da je pošten čovjek, za razliku od ciničkih strategija raznorodnih zakona o dobrobiti i zaštiti životinja koji propisuju “humana” klanja u javnosti skrivenim klaonicama.

Cjepivo za ospice i AIDS

Kao jedno od najžešćih žarišta, a koje proizlazi iz nikad prevladanog koncepta kartezijanskog shvaćanja životinja kao strojeva, u desetom poglavlju pod nazivom Pretvaranje životinja u oruđe Tom Regan razotkriva lažne strategije navodne nužnosti eksperimentiranja na životinjama u korist veličajnoga anthroposa. Za one najtvrdokornije očito je potrebno podastrijeti podatak da je doktor Vernon Coleman, član Kraljevskog medicinskog društva, istaknuo kako ne postoji nijedan veći medicinski proboj proizašao kao rezultat pokusa na životinjama, a svjetska zdravstvena organizacija (Times, 11. svibnja 1987.) priznala je da su cjepiva za dječju paralizu, koja su se dobivala od bolesnog bubrega majmuna, uzrokovala leukemiju, encefalitis i multiplu sklerozu, te da je cjepivo za ospice upravo objašnjenje za eksploziju AIDS-a. Navedene podatke i razotkrivanja o lažima eksperimenata provođenih na životinjama pruža izvrsna brošura Liječnici protiv pokusa na životinjama (Zagreb, 2006.) koju su priredili Bernard Jan i Snježana Klopotan.