Ignoriraj građane

Za šezdesetak dana Cvjetni trg postaje gradilište – najavio je Tomislav Horvatinčić prošli tjedan u emisiji Pola ure kulture. Naime, za otprilike dva mjeseca ovaj poduzetnik i vlasnik HOTO grupe dobit će lokacijsku dozvolu za svoj projekt Cvjetni prolaz, kojim je predviđeno rušenje postojećih i gradnja novog objekta u cijelom bloku zgrada između Cvjetnog trga, Varšavske, Gundulićeve i Ilice. Nakon lokacijske slijedi i dozvola za rušenje, i to čini se objekata u unutarnjem bloku. Iako je idejnim projektom bilo predviđeno, rušenja dviju kuća na samom Cvjetnom trgu – bivše tiskare i Vidrićeve rodne kuće – neće biti, s obzirom na to da je Vijeće za zaštitu kulturnih dobara Ministarstva kulture odbilo za to izdati suglasnost, te time osporilo mišljenje niže rangiranog Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture koji je, podsjetimo, izdao Horvatinčiću dokument po kojem te zgrade nemaju nikakvu spomeničku vrijednost i kao takve se mogu rušiti.

Sve u svemu, bez obzira na 60.000 potpisa građana na Peticiju protiv devastacije bloka na Cvjetnom trgu dostavljenu Gradskoj skupštini (u organizaciji udruga Pravo na grad i Zelena akcija), bez obzira na masovne i glasne prosvjede predstavnika nezavisne struke, građanskih udruga, medija i mnogih građana koji su kulminirali prije četiri mjeseca, bez obzira na prosvjedno pismo koje je potpisalo više stotina zagrebačkih kulturnjaka, objavljeno upravo u Zarezu (NE beskrupuloznoj devastaciji Zagreba!, broj 199 od 8. veljače 2007.) – Horvatinčić i dalje jaše u istom ritmu. Bez obzira na brojne i javno iznesene argumente protiv ovoga projekta, kako u protestima, tako i u strukovnim raspravama, Cvjetni prolaz ulazi u fazu svoje realizacije. I to, zahvaljujući nevjerojatnoj agilnosti gradskih čelnika, tj. Horvatinčićeva političkog lobija, koji su uspjeli nametnuti problem nove gradnje u blokovima centra kao krucijalno gradsko pitanje, te ishoditi na brzu ruku izmjene i dopune u zakonu. Kao mrvice sa stola nezadovoljnim građanima bačene su spomenute zabrane rušenja dviju zgrada na Cvjetnom trgu, kao da su samo one u cijelom projektu bile sporne.

Sezona velikog muljanja

I dok su građani potpisivali peticije, kulturnjaci prosvjedovali na samom trgu, stručnjaci pisali proglase i u medijima iznosili argumente koji dokazuju nezakonitost Horvatinčićeva projekta, te nedopustivu slizanost gradske uprave s privatnim poduzetnicima, očito su se u tišini, u kancelarijama gradske uprave dogovarale podzemne strategije da se ovaj projekt uredno i “po proceduri” realizira. Dogovaralo se na koji način nadigrati svu tu “rulju ispod prozora” koja se pobunila, jer ne želi da u središtu grada, mimo zakona, u prostoru zaštićene jezgre nikne gigantski objekt, za šoping i elitno stanovanje, s “javnim” pasažom koji se noću zaključava, s pet etaža garaža ispod zemlje i ulazom u te garaže iz pješačke zone.

Ukratko, u ovih nekoliko mjeseci horvatinčićevci nisu mirovali i ugurali su u hitnu proceduru izglasavanje novih izmjena Generalnog urbanističkog plana (GUP) koje zasad (u obliku koji je prihvatila Gradska skupština u travnju) dobrim dijelom legaliziraju ovu gradnju, dok je sam investitor kupovao stanove na istoj lokaciji kako bi kao vlasnik velikog dijela nekretnina u bloku mogao činiti sam na svome što ga je volja. Naravno, u tako veliku investiciju kao što su kupnje kina Zagreb i okolnih stanova, te izrada podloge i provedba idejnog natječaja, nitko ne ide bez dobrih garancija da će svoje zamisli i realizirati. Doista, tko je Horvatinčiću takve garancije mogao dati, i što je dobio zauzvrat?

Radilo se dakle posljednjih mjeseci punom parom, jer ljeto je sezona rušenja i gradnje u Zagrebu. Time i idealno vrijeme da se počne s realizacijom ovog projekta, da se iskoristi ljetno mrtvilo u gradu, kada se “bukači” rasprše na godišnje odmore a mediji zaokupe ljetovalištima i jahtama političara i tzv. poznatih. U jesen, kad se ljudi po povratku u grad osvijeste da im je netko u njihovu odsustvu promijenio fizionomiju grada, za povratak na staro bit će kasno. I Horvatinčić i njegovi poslušnici u gradskoj upravi, kao i drugi prekaljeni građevinarski mešetari, dobro znaju kako se može izigrati građane i kako se treba ponašati da bi se sagradilo ono što se naumilo, u zemlji u kojoj je gradnja bez premca najunosniji, a time i svakoj kriminalizaciji najizloženiji posao. Potrebno je što više toga obaviti u tišini, dalje od medija koji su jedini relativno moćna prijetnja projektu, i uz podmićivanja političara i stratega, tako da u trenutku kada vijest o gradnji i novim urbaniziranim zonama osvane na naslovnicama, jednostavno bude prekasno. Za zadovoljenje demokratske forme organizira se prezentacija izmjena prostornih planova za građanstvo, u trajanju od petnaestak dana i obično bez adekvatne interpretacije plana stručnjaka, nakon čega građani mogu ulagati svoje prigovore (po pisanju medija stiglo je sedam prigovora na izmjene GUP-a vezano uz blok na Cvjetnom trgu). Procedura je time zadovoljena; a gradski oci mogu nastaviti raditi onako kako su se unaprijed dogovorili, i prema planovima koje su po njihovim napucima iscrtali gradski stratezi. Tako je i u slučaju Horvatinčićeva projekta za Cvjetni trg, tako je i u slučaju predviđenih gradnji u Dioklecijanovoj palači (vidi Zarez, broj 199), tako je i u slučaju masovnih betoniziranja Jadrana, npr. onoga na otoku Hvaru, gdje se planira urbanizacija na dvadesetak lokacija, mahom danas zelenih uvala, i gradnja golemih apartmanskih i hotelskih naselja. Prostori su naši najvažniji resursi, često se tvrdi. A navala poduzetničkih barbarogenija sada je očito na vrhuncu. Tko je sve unutra, i što još žele osvojiti?

Grad po želji poduzetnika

Projekt Cvjetni prolaz Tomislava Horvatinčića u roku dva mjeseca uspio se uklopiti većim dijelom u Generalni urbanistički plan Zagreba. Naime, nakon pritiska javnosti i struke gradska je uprava krenula u hitne izmjene i dopune GUP-a, i prema objavi iz travnja 2007. evo što se u tom dokumentu promijenilo. Ponajprije sve najvažnije izmjene se odnose na područje Donjega grada i “zaštite, uređenja i dogradnje u povijesnim graditeljskim cjelinama” u članku 59. Prije su u GUP-u bile propisane samo opće smjernice, dok se sada navode ukratko smjernice za pojedine blokove donjogradske jezgre (navodno, detaljne planove će se raditi kasnije). To je, čini se, zamišljeno i kao odgovor onom dijelu nezavisne struke koja je tražila izradu posebnog prostornog plana za Donji grad. No, koliko god se trudili, ove promjene nisu rezultat neke promišljene strategije revitalizacije Donjega grada, njegova osuvremenjivanja i istodobnog očuvanja spomeničke i ambijentalne vrijednosti, već su zapravo nastale kao rezultat uštimavanja zakona s onim što je Horvatinčić u svome projektu tražio. Tako su u “DPU – Ilica-Preobraženska-Preradovićev trg-Varšanska-Gundulićeva” po novom GUP-u predviđeni: “rekonstrukcija dvorišne gradnje uz rušenje nekvalitetnih građevina; prenamjena u prostore javnog korištenja – kulturu, trgovine, ugostiteljstvo i sl.; otvaranje pješačkih prolaza kroz blok i stvaranje kvalitetnih mikroprostora”, uz “obavezu izrade detaljne konzervatorske podloge i studije bloka”. Dakle, sve ono što i Horvatinčićev projekt predviđa: trgovine, ugostiteljstvo, pasaž, rušenja i sl. Nedostaje još jedino dozvola za garaže; no, ako znamo da je Zagrebparking (inače dio gradskog Holdinga) postavio zahtjev za nekoliko podzemnih garaža u samom centru (i ispod HNK, što je stara ideja), vrlo je moguće da će se negdje u hodu pojaviti i dozvola za Horvatinčićeve garaže.

U ostalim dijelovima GUP se nije bitno mijenjao (osim napomena vezanih uz gradnju sportskih arena); i sasvim je jasno da se zbog Horvatinčićeva projekta za Cvjetni trg, te zbog niza najavljenih i zasad javno nedovoljno poznatih projekata u ostalim donjogradskim blokovima, išlo u korigiranje zakona. U općim odredba GUP-a i dalje stoje spomenute stare restrikcije vezane uz gradnju u zaštićenoj zoni, zabranu garaža u centru, potrebu zaštite historijske jezgre i sl., no te su odredbe poput nekog dekora i vjerojatno će se konačna ocjena o tome je li neki projekt po GUP-u donositi prema novim odredbama, a nedorečenosti u zakonu otvaraju vrata vrlo širokim interpretacijama.

Aktualne izmjene GUP-a djelo su istih ljudi koji su donijeli temeljni dokument te izglasali njegove zadnje izmjene u proljeće 2006., štoviše onih koji posljednjih dvadesetak godina kroje prostornu politiku Zagreba. Nije riječ ni o kakvoj promišljenom planu razvoja grada na dobrobit njegovih građana, nego zapravo o demonstraciji piši-briši strategije gradske administracije prema napucima aktualne vlasti.

Razmisli, sjeti se...

Očito je da gradski čelnici misle kako će brzinsko krojenje novih zakonskih propisa osigurati legalnost gradnji projekta Cvjetni prolaz, kao i da će očuvanje onih dviju zgrada ušutkati javnost. Sam Horvatinčić kaže: “Nemam vremena čekati pet godina da gradnja prođe. Napravit ću što se može”, dodajući kako sva sreća radi s takvim arhitektom kao što je Podrecca koji će se moći prilagoditi zahtjevima gradskih urbanista.

No, nisu samo ove zgrade bile sporne i izazvale nezadovoljstvo građana, bilo je toga mnogo više; ukratko podsjećamo:

1. Gradska vlast rukovodi se planovima privatnog poduzetnika – Prvi i najvažniji prigovor očituje se u više faza ovoga projekta i na više njegovih razina, navodeći na zaključak da se gradska vlast ponaša onako kako joj diktira krupni, privatni kapital. U početnoj fazi projekta to se očitovalo kroz način kupnje kina Zagreb, kada je pod čudnim okolnostima i u očitom dogovoru zgrada kina prodana Horvatinčiću, premda je Srpskoj pravoslavnoj crkvi obećano pravo prvootkupa. Zatim je investitor organizirao pozivni natječaj za idejno rješenje (što je sasvim legitimno), ali je već po propozicijama tog natječaja bilo jasno da je projekt protivan zakonu. U pripremnoj podlozi za natječaj te su nezakonitosti blagoslovile nadležne gradske ustanove za planiranje i zaštitu spomenika, a onda su ravnatelji tih gradskih zavoda sjedili u Horvatinčićevu žiriju ili su pak tijekom javnih prezentacija figurirali kao glasnogovornici samog investitora. Riječima Zvonka Makovića: “Ako je temeljni dokument strateškog razvoja grada GUP za samo tri godine doživio tako veliku količinu izmjena, to znači da nešto nije u redu. Čudno je, međutim, to da je taj dokument radio isti čovjek koji ga sada želi drastično revidirati. Taj isti čovjek, a riječ je o Slavku Dakiću, suviše je dugo na vodećoj poziciji planiranja razvoja ovoga grada, iza sebe ima nedopustivo velik broj skandaloznih zahvata, a sada se zalaže za reviziju nečega što je sam stvorio” (u Zarezu, broj 199). I, konačno, ono što nedvosmisleno ukazuje na tajni interesni brak između gradskih čelnika i privatnog investitora jest način na koji su izmjene GUP-a brzinski došle do Skupštine, kako su sročene i kako izglasane. Ovakvo ponašanje, riječima Frane Dulibića, “otvara put i novim investitorima koji će slijedom logike za novi projekt tražiti nove promjene GUP-a” (u Zarezu, broj 199).

2. Nepostojanje javnog sadržaja – Tijekom rasprave zagovornici Horvatinčićeva projekta za Cvjetni trg nisu uspjeli ozbiljno argumentirati o kakvom se javnom interesu radi u ovom projektu. Najvećim dijelom ovaj kompleks sadržavat će stanove, trgovine i ugostiteljske radnje, dok je predviđeno mizernih, najprije jedan, a zatim pet posto kvadrature za javne kulturne sadržaje. Što su objekti od javnog interesa, propisano je također starim GUP-om, jednako kao i to da se javne površine smiju mijenjati samo ako za to postoji javni interes. Po novim izmjenama, vidjeli smo, u ovom su bloku dopuštene i trgovine, dok su interpolacije i rušenja predviđene u svih 17 blokova centra. Ipak, bez obzira na to, ostaje otvoreno pitanje što je javni interes u ovom projektu. Horvatinčić je u poznatoj bahato novobogataškoj maniri izjavio kako ne treba njegova HOTO grupa biti odgovorna za kulturne sadržaje u gradu. Ne, ne treba to biti njihova briga – ako će graditi na nekoj prostorno nedefiniranoj prigradskoj ledini. Da, trebali bi o tome voditi ozbiljno računa – ako ulaze u historijsku gradsku jezgru.

3. Narušavanje ambijentalne vrijednost Donjega grada – Projekt je kritiziran i s obzirom na to da drastično mijenja fizionomiju gradske jezgre i grubo intervenira u osjetljivu mrežu zagrebačkih blokova unutar prostora Lenucijeve potkove. Cvjetni trg u memoriji i identitetu Zagreba ima osobito mjesto i graditi na njemu doista ne može biti brzopleta, nedovoljno pripremljena i prema mjerilu jednog čovjeka donesena odluka. “Ako se Horvatinčiću dopusti da gradi, što će tek biti onda s drugim blokovima” – jedan je od najčešćih prigovora. I, evo, ne samo da se omogućuje realizacija njegova projekta za Cvjetni trg nego se sprema i masovna gradnja u svih 17 donjogradskih blokova. Mnogo puta je ukazano na nužnost donošenja posebnog i detaljnog plana razvoja i revitalizacije za Donji grad koji bi objedinio i pitanja zaštite i nove gradnje, i očuvanja i razvoja. Mladen Škreblin je o tome pisao: “Od posebne je važnosti da je zakonom potrebno proglasiti Donjogradske blokove područjem sanacije i da je zakonom potrebno odrediti modele kojima grad, županija i država subvencioniraju ovakve situacije” (u Feral Tribuneu, 21. 2. 2007.)

Mnogi su ovu raspravu nastojali svesti na neku nepomirljivost između kategorija zaštite i razvoja, očuvanja i gradnje, te time potencirati staru priču o nepomirljivosti između arhitektonske i zaštitarske/povjesničarsko-umjetničke struke. Riječ je o banaliziranju problema očito s namjerom da se protivnike Horvatinčićeva projekta proglasi zatucanim tradicionalistima, pa čak i pristašama socijalističkoga modela koji preziru privatnu inicijativu i ne razumiju novo vrijeme i nove ideje.

Projekt je također iznio na vidjelo i proceduralne probleme, niz nedorečenosti u zakonu oko toga kako i na koji način provoditi ovakve projekte: jesu li za donjogradske blokove potrebni javni a ne pozivni natječaji; kakav elaborat treba načiniti za ovakve zahvate; treba li strukovna udruga arhitekata nadzirati proceduru natječaja i sl.

4. Gradnja podzemne garaže – Horvatinčićev projekt predviđa šest katova podzemnih garaža u koje bi se ulazilo iz Varšavske ulice (po natpisima u medijima tako je zatražena i lokacijska dozvola), dakle iz prostora pješačke zone. U GUP-u i danas jasno piše da se javne garaže ne smiju graditi u užem centru i osobito u pješačkoj zoni. Kampanja koju gradski čelnici posljednjih mjeseci vode u medijima predstavljajući parking u centru kao trenutačno najakutniji problem grada, čini se ima prikriveni cilj da se pripremi teren za opravdavanje ovoga i drugih sličnih projekta. Napuhava se tako jedan gradski problem do razmjera koji izazivaju strah građana, pa im se onda kao jedino moguća nude rješenja koja odgovaraju pojedinim investitorima, umjesto da se razmatraju prometne alternative, potiče javni prijevoz i doista istraži kolika je u centru potreba za garažama, kada i u onim nedavno izgrađenima (u Petrinskoj i na Kaptolu, a gradi se nova na Tuškancu) stalno ima mjesta.

To je kratki podsjetnik na probleme vezane uz Horvatinčićev projekt u bloku na Cvjetnom trgu. Gotovo svi su i danas otvoreni, premda ih je gradska vlast posljednjih mjeseci ignorirala ili nastojala zakamuflirati kroz nove izmjene zakona. Kako god bilo, dok Horvatinčić čeka lokacijsku dozvolu i dozvolu za rušenje kuća u unutarnjem bloku, i dok se gradska vlast dovija kako nakon tih rušenja omogućiti i dalju realizaciju projekta i samu gradnju predviđenog kompleksa, građani još jedino mogu čekati jesen i izbore da s ovakvim i sličnim podsjetnicima na bahatost i korumpiranost gradske vlasti krenu na birališta.