Interdisciplinarno povezivanje, kultura i obrazovanje

Kada je početkom devedesetih godina prošlog stoljeća osnovana Europska tekstilna mreža (European Textile Network – ETN), ona je bila jedna u nizu kulturnih mreža koje su se tada pojavile na europskoj sceni s osnovnim ciljem boljeg međusobnog povezivanja i informiranja kulturnih institucija na cjelokupnom europskom prostoru. Tipologija mreža iz tog razdoblja pokazuje da su se one razlikovale po pristupu (istraživačke, obrazovne, specijalizirane za pojedina područja, na primjer, kulturnu baštinu, kulturne industrije, kulturni menadžmenat), ali im je zajedničko bilo nastojanje unijeti promjene u međunarodnu kulturnu komunikaciju i suradnju. Po prirodi heterogene i fleksibilne, neke su mreže nestajale, druge su se pojavljivale s novim idejama i pristupima, što je pridonosilo dinamici komuniciranja. Mreže su unijele i promjene u obrazovni proces, prije svega zagovarajući veću ulogu kulture i umjetnosti u obrazovanju, te važnost interdisciplinarnog pristupa.

Europska tekstilna mreža zalaže se za razvoj europske suradnje u području tekstilne kulture u najširem smislu, i upravo je ona dobar primjer kako jedno područje može okupiti udruge umjetnika i dizajnera, stručnjake za kulturnu baštinu i kulturni turizam, muzeje, arhive, obrazovne i istraživačke institucije. Bio je to velik izazov koji se pojavio u skladu s ukupnim promjenama u Europi i zahtjevom da “svi kulturni sektori preispitaju svoje sadržaje djelovanja, izvore i buduće oblike kulturne proizvodnje”. Tekstilni sektor nije bio iznimka u tim strukturnim promjenama. ETN je u tom cilju podupirao i podupire niz projekata zasnovanih na interdisciplinarnosti područja. Njegovi najpoznatiji projekti obuhvaćaju europske tekstilne putove, modu i dizajn.

Doktorski studij modnog dizajna

Usporedo s ovim promjenama, a osobito nakon prihvaćanja Bolonjske deklaracije, razvija se na Tekstilno-tehnološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu novi pristup studijskim/nastavnim programima i zagovara ideja o osnivanju doktorskog studija koji bi imao interdisciplinarni karakter. Nakon niza konzultacija, izrađen je program trogodišnjeg poslijediplomskog doktorskog studija koji je, kao interdisciplinarni, prvi takve vrste u Hrvatskoj i u širem srednjoeuropskom prostoru. Doktorski studij nosi naziv Teorija mode i dizajn tijela (Fashion Theory and Body Design) i počet će s radom u jesen 2006. Kao što je navedeno u prijedlogu programa, ovaj doktorski studij na TTF-u se pokreće “zbog potrebe za znanstvenim istraživanjem područja mode kao interdisciplinarnog povezivanja spoznaja iz suvremenih društveno-humanističkih znanosti, umjetnosti i novih tehnologija”. Studij će omogućiti razvoj struke, u pravcu produbljivanja znanstvenog istraživanja dizajna za postindustrijsko doba, a studentima stjecanje znanja koja su kompatibilna s europskim i svjetskim srodnim doktorskim studijima (na primjer, University of Arts: London College of Fashion, Cornell University USA, Institut français de la mode, Paris, Royal College of Arts, London). Studij se organizira u suradnji s nizom hrvatskih institucija, kao što su Filozofski fakultet, Akademija likovnih umjetnosti i drugi, odnosno interfakultetskom i interinstitutskom suradnjom, a od posebne je važnosti to što će se moći uključiti i u zajednički program u području modnog dizajna sa sveučilištima i akademijama u inozemstvu. Takav pristup je nužan, jer je riječ o razvitku novog znanstvenog područja u Hrvatskoj koji zahtijeva suradnju svih kompetentnih institucija.

Stvaranje kompleksne mreže modnog dizajna

Na taj se način stvara mreža koja obuhvaća društvene i humanističke znanosti i umjetničke prakse, znanstvenike i umjetnike, dizajnere i komunikacijske stručnjake. Tu je umreženost dovoljno uočiti i putem naslova obveznih i izbornih nastavnih predmeta kao što su digitalna estetika, dizajn postindustrijskog doba, ekonomija kulturnih industrija, komunikacijske teorije, teorije o novim identitetima, lingvistika i novi mediji. Tijekom doktorskog studija, osim nastave (predavanja, seminari, radionice) i konzultacija, predviđaju se aktivnosti kao što su međunarodne konferencije, izdavačka djelatnost (objavljivanje knjiga i, eventualno, pokretanje časopisa o modnom dizajnu), razmjene (mobilnost) studenata.

Ovako koncipiran poslijediplomski doktorski studij bez sumnje će unijeti promjenu u visokoškolskom obrazovanju, ali prije svega treba istaknuti važnost takvog pothvata za kulturni razvitak zajednice koji nema za cilj afirmaciju potrošačkog ukusa, nego afirmaciju vrijednosti i novih vrijednosnih orijentacija. Stoga on duboko zadire u pitanja naše kulturne i znanstvene politike.