Interkulturni dijalog i digitalna kultura

U mnogim europskim zemljama odvijaju se pripremne aktivnosti obilježavanja Europske godine interkulturnog dijaloga 2008. Održavaju se znanstveni i stručni skupovi, povezuju međunarodne i nacionalne institucije u zajedničkim istraživanjima o interkulturnoj komunikaciji i dijalogu, osnivaju i razvijaju baze podataka na tu temu. Priznavanje raznolikosti između kultura kao sastavnog dijela njihova identiteta i elementa koji promiče interkulturni dijalog i povezivanje, doista je fenomen našeg vremena. Razvijaju se novi pristupi kulturnoj raznolikosti koji ističu posebnosti kulturnih izričaja, kulturnih dobara i usluga kao temelja interkulturne komunikacije. Doba koje obilježavaju nazivi kao na primjer, doba mreža, doba masovne primjene informacijskih i komunikacijskih tehnologija, odnosno informacijsko društvo, postaje i razdoblje stvaranja novih oblika kulture, kao što je digitalna kultura.

Dva značajna skupa o digitalnoj kulturi

Kako digitalna kultura utječe na promjene unutar tradicionalnih kulturnih područja i na interkulturni dijalog i komunikaciju? Otvara li ona novu perspektivu kulturnog razvoja i međunarodne kulturne suradnje? Ta pitanja zahtijevaju i novo poimanje javnih politika, prvenstveno kulturne politike. U tom kontekstu, kulture se shvaćaju kao otvorena i dinamična komunikacija, temeljena na interaktivnom prožimanju, posebice putem interneta.

Za Europsku uniju koja ima više od 450 milijuna stanovnika pitanje interkulturne komunikacije i digitalne kulture postaje sve važnije. Digitalna kultura ne mijenja samo naš svijet, nego mijenja i način na koji percipiramo taj svijet. Stvaraju se novi tipovi komuniciranja i novi oblici kulture i umjetničkog stvaralaštva koje prvenstveno prenose i koriste mlađe generacije. Kultura mladih je specifična po tome što nije geografski, etnički, religijski određena, već se temelji na interakciji i komunikaciji sličnih afiniteta i interesa. U tom smislu, digitalna kultura je praktički savršen medij koji pruža neograničene mogućnosti povezivanja i prevladavanja konvencionalnih putova komuniciranja. Kao što je sociolog Ken Robinson naglasio na Svjetskom summitu kulture u NewcastleGatesheadu prošle godine, novi naraštaji stvaraju nove realnosti u virtualnom okruženju.

U Hrvatskoj su sredinom lipnja, gotovo u isto vrijeme, održane dvije konferencije na temu digitalne kulture: iCommons Summit 2007 u Dubrovniku i Virtual Culture and Its Impact on Cultural Tourism: Experiences from South-East Europe u Zagrebu. Na obje konferencije digitalna kultura bila je u samom središtu rasprava, te se tako u Dubrovniku okupilo više od tristo znanstvenika, umjetnika i stručnjaka koji se bave pitanjima digitalne slobode, otvorenog pristupa znanju i slobodne kulture, dok je u Zagrebu oko sto stručnjaka iz regije Jugoistočne Europe predstavljalo najbolje prakse uporabe interneta u promicanju vlastitih kulturnih resursa. U nizu zanimljivih prezentacija na zagrebačkom skupu, jedna se izdvojila po svom karakteru i načinu objedinjavanja uloge kulture mladih i digitalne kulture, zahvaljujući kojem je ostvaren nevjerojatan uspjeh u promicanju kulturnog proizvoda i uspostavljanju interkulturne komunikacije. Riječ je o već planetarno popularnom festivalu EXIT koji se od 2000. godine održava svake godine od 14. do 17. srpnja u Petrovaradinskoj kuli u Novom Sadu. Od osnutka, festival je bio reakcija mladih na tadašnje stanje u Srbiji koje je između ostalog obilježila i kulturna izoliranost. Bez veće potpore na nacionalnoj i međunarodnoj razini, grupa mladih pokrenula je projekt koji se temeljio na komunikaciji putem Interneta. Ubrzo je povezao više od 200.000 mladih koji su se okupljali na festivalu. Do danas, njihov broj povećao se na skoro pola milijuna. Taj zavidan broj kulturne publike okupljen je isključivo putem uspostave neformalnih mreža u virtualnoj sferi.

Digitalna kultura u kulturnoj politici

Međutim, ovakav način interkulturnog dijaloga još nisu shvatile niti priznale transnacionalne i nacionalne kulturne politike. S obzirom na činjenicu da primjeri poput EXIT-a pokazuju kako digitalna kultura u fuziji s kulturom mladih doista postiže goleme uspjehe i snagu interkulturne komunikacije, pravo je pitanje hoće li kulturna politika postaviti digitalnu kulturu i kulturu mladih na prioritetne pozicije interkulturnog dijaloga? U suprotnom, novi oblici digitalne kulture i posljedične interkulturne komunikacije odvijat će se mimo kulturnih politika koje ih neće ni percipirati ni razumjeti.

Time se otvara pitanje koliko digitalna kultura Hrvatskoj nudi inovativne pravce kulturnog razvoja i međunarodne kulturne suradnje. Digitalna kultura trenutačno nema svoje mjesto u strukturi nacionalne kulture politike, točnije, odnosi se prvenstveno na digitizaciju baštine, knjižnične i muzejske građe. Radi praćenja suvremenih procesa, kulturna politika mora biti otvorena prema novim fenomenima poput interakcije digitalne kulture i kulture mladih. Kao što je naglašeno na skupu predsjednika država Jugoistočne Europe, održanom početkom lipnja ove godine u Bukureštu, jedino na takav način će kulturne politike moći odgovoriti izazovima koje postavlja kultura budućnosti.