Interkulturni dijalog u središtu svjetskih aktivnosti

Nakon niza godina ispunjenih raspravama o sukobu civilizacija možda ovaj naš jedini svijet ulazi u novu fazu obilježenu inicijativama na promicanju interkulturnog dijaloga i saveza civilizacija. Europska unija proglasila je 2008. europskom godinom interkulturnog dijaloga, razumijevajući interkulturni dijalog kao transverzalni prioritet svih europskih politika u budućnosti. Unesco priprema svjetski izvještaj o kulturnoj raznolikosti koji se temelji na dinamici interkulturne komunikacije. Vijeće Europe objavit će krajem ove godine Bijelu knjigu o interkulturnom dijalogu, prvu takve vrste na međunarodnoj razini, kojoj je cilj razrada normi i instrumenata za demokratsko upravljanje kulturnom raznolikosti.

Interkulturna kompetencija

Veliki broj udruga civilnog društva, fondacija i različitih organizacija, osobito kulturnih mreža, inicira istraživačke projekte i aktivnosti kojima je u središtu interkulturni dijalog i komunikacija. Sve one poduzimaju napore, naglašava Seyla Benhabib u svojoj izvrsnoj knjizi The Claims of Culture: Equality and Diversity in the Global Era (2002.), u razotkrivanju “ekskluzivnosti i hijerarhizacije postojećih kulturnih i drugih aranžmana”. Sve one ističu važnost kulturne demokratizacije koja se temelji na demokratizaciji dijaloga i komunikacije između različitih kultura. Svojim istraživanjima i akcijama (na primjer, na internetu kao sredstvu dijaloga), nevladine organizacije pridonose interkulturnom razumijevanju. Nova inicijativa pod nazivom Platforma civilnog društva za interkulturni dijalog koju su osmislili Europska kulturna fondacija i Europski forum za umjetnost i nasljeđe i o kojoj smo pisali u Zarezu, posvećena je interkulturnoj kompetenciji, “sposobnosti podržavanja dijaloga s drugim kulturama”, kako se navodi u Platformi.

Alijansa civilizacija: prema prevladavanju sukoba

U okviru napora na međunarodnom planu, na inicijativu španjolskog premijera Joséa Luisa Rodrigueza Zapatere i turskog premijera Recepa Tayyip Erdogana, osnovana je Alijansa civilizacija s ciljem prevladavanja predrasuda i nesporazuma između naroda koji pripadaju različitim kulturama i religijama. Alijansa je osnovana 2004. godine, a njen prvi izvještaj objavljen je početkom 2007. godine. Izvještaj je izradilo dvadeset znanstvenika i političara sa svih kontinenata (osim Australije) koji su krenuli od raznolikosti civilizacija i kultura kao osnovice interkulturnog dijaloga: “Povijest civilizacija je u osnovi povijest međusobnih posudbi i stalnog međusobnog utjecaja i oplodnje”. Međuovisnost kultura stječe novu dinamiku u svijetu koji postaje proizvodno i komunikacijski sve povezaniji.

Izvještaj sadrži niz mjera za bolje razumijevanje, tolerantnost i poštivanje između kultura. Za Alijansu su bitna četiri područja akcije: obrazovanje, mladi, migranti i mediji. Naglasak je na obrazovanju, osobito mladih, što uključuje kritičko preispitivanje školskih priručnika, intenzivniju razmjenu mladih, jaču medijsku kampanju protiv diskriminacije. Novi dinamički oblici transnacionalne mobilnosti i migracija razvili su i nove izraze kulturne raznolikosti i interkulturnog dijaloga, pa se autori izvještaja pitaju živimo li još uopće u različitim civilizacijama. Premda je izvještaj prvenstveno usredotočen na odnose između zapadnih i muslimanskih društava, preporuke su formulirane šire, a središnje mjesto za njihovu provedbu daje se civilnom društvu: “… politička akcija poduzeta bez potpore civilnog društva, često propada… stoga je potrebna veća uloga i uključivanje civilnog društva u mehanizme za realizaciju donesenih preporuka”.

Digitalne mogućnosti

U izvještaju je istaknut cijeli skup pitanja koja obuhvaćaju digitalnu revoluciju, odnosno ulogu interneta i digitalne kulture kojih se učinci na interkulturni dijalog nedovoljno istražuju. Pozitivni aspekti interneta su u otvorenim mogućnostima koje ga čine idealnom mrežom za globalnu interakciju i forumom za razmjenu ideja i stavova, “učinkovitim mehanizmom za prevladavanje kulturnih i religijskih razdioba”. Potpomognuto novim tehnologijama, kulturno stvaralaštvo sve se više “deteritorijalizira”, ali sve te promjene, od globalne interakcije do novih transkulturnih odnosa još se dovoljno ne percipiraju.

Svijet obilježavaju netolerantnost, ekstremizam, nasilje. Možda se ideja o savezu civilizacija ili proglašenje godine interkulturnog dijaloga čine preslabi doprinosi u njihovu suzbijanju. Međutim, takve i druge inicijative i aktivnosti koje idu u pravcu promicanja interkulturnog dijaloga, mogu biti značajan korak u uspostavljanju drugačijih odnosa u svijetu. To su shvatile mnoge zemlje te u svoje vanjske politike ugrađuju kulturnu dimenziju.