Selektiranje i uokvirivanje web adresom samo je naizgled ograničavajuće. Uspostavljanje platforme reprezentacije i produkcije virtualnih radova na određenoj online lokaciji kroz komunikaciju s umjetnicima, programerima, hakerima, teoretičarima, online i offline publikom trebalo bi dati impuls da se stvara u kibernetičkom prostoru s ambicijom uključivanja i ljudi izvan, često vrlo zatvorenih, zajednica cyber-entuzijasta.
Potreba za kreiranjem slobodnog prostora za komunikaciju, istraživanje, suradnju, kao i produkciju i prezentaciju internetskih radova i teorije ekvivalent je potrebe za stvaranjem novih (ili ponovnim osvajanjem izgubljenih) urbanih javnih prostora, s korisnicima više kao zainteresiranim građanstvom, manje kao ekonomskom varijablom.
Projektno zavođenje – razvoj publike
Suočeni s pitanjima o ulozi umjetnosti koja za publiku ima manjinu opće populacije, financijeri kulture u svojim sugestijama postaju kontradiktorni. Traži se ekonomska održivost, a u isto vrijeme se insistira na dovođenju kulture do onih kojima je pristup do kulture otežan.
Zanemaruje se kako je za tzv. razvoj publike potrebno imati široku bazu obrazovane populacije na koju bi se moglo utjecati, razvijati “kulturno”; obrazovane poticanjem na znatiželju, istraživanje, samostalno učenje i lišavanje straha i zaziranja od teorije. Međutim, kako širiti bazu uz sustav koji je podbacio i ako je točno kako su, riječima Milana Uzelca, “sve države bankroti s davno izgubljenom nezavisnosnošću i one ne mogu da utiču na pravac razvoja obrazovanja; na tako nešto mogu uticati samo vlasnici novca…”1
Edukativni aspekti diskurzivnih programa često se čine kao akt zavođenja onog čija se sredstva koriste za induciranje neke nove budućnosti obećane projektom koji je, prema Borisu Groysu u tekstu Loneliness of the Project, neusklađen sa stvarnošću koja teče negdje mimo projektnog diskursa prema kojemu se mijenja svijest i stvara bolji svijet2.
Ukoliko se pokušamo distancirati od “projektnog” diskursa, što nije jednostavno u realnosti u kojoj je kulturna ideja često održiva samo kroz projektno financiranje od strane međunarodnih fondova, države i lokalne vlasti, pitanje publike i korisnika internetske umjetnosti postaje jedno od zanimljivijih područja proučavanja teorije i prakse novih medija čiji se pandani mogu identificirati puno ranije od devedesetih godina dvadesetog stoljeća kada su novi mediji stekli uvjete za intenzivan razvoj.
“Odgođena” publika – neprekinuti pogled
Dok u tekstu publikacije Removed from the crowd: Unexpected encounters 1 govore o Gorgonašima, kustosice i teoretičarke Ivana Bago i Antonija Majača opisuju njihove akcije kao prostorno-vremenski događaj koji se odvija neovisno o svojem neposrednom učinku i dosegu, a istine o kojima govori nisu nužno glasne ili usmjerene određenom korisniku, kao što je slučaj u hegemonijskom neoliberalnom shvaćanju javnih odnosa i publike, već se njegov odjek i nove vremenske i prostorne konfiguracije pojavljuju neočekivano, s jekom ili odlaganjem čiji izvori i primatelji nisu uvijek jasno prepoznatljivi3.
Zanimljivo je kako je ideja o “odgođenoj” publici, kada se razmišlja o internetskoj umjetnosti, jednako vjerodostojna kao i potpuno različita percepcija neprestano prisutne publike o kojoj govori Groys. On primjećuje radikalnu subjektivaciju autora kroz “akutno samoizlaganje”4. Iako Groys u ovakvo razmišljanje uključuje sve umjetnike bez obzira na njihov izričaj, čini se kako je prisutan imperativ postojanja i iznošenja tijeka svog stvaralaštva upravo na Internetu. Objektivacija autora kroz neprekinut pogled drugih neizbježno ga mijenja, izlagao se on vlastitim imenom i prezimenom ili je riječ o anonimnom umjetniku-hakeru.
Neosporna je prisutnost “stalnog pogleda”, ali ne može se izbjeći pitanje, kakav je zapravo taj pogled. Posljednjih godina pojavom web platformi razmjene kreativnog sadržaja, kao i evolucijom društvenih mreža u virtualni prezentacijski mehanizam širokog dosega, sve više ljudi radi otklon od “kontemplacije slike” prema “aktivnoj produkciji slike” (Groys)5. Vrijedi istražiti čini li isti krug ljudi i zainteresiranu publiku, dok radove drugih, osobito školovanih umjetnika, promatra kao konkurenciju, kao i što se događa s radovima umjetnika suočenima s nikad većom količinom kreativaca kojima je Internet idealna decentralizirana platforma prezentacije. (Je li sada dobar trenutak da se spomene kustos?)
Postoje umjetnički izričaji koji se više od drugih opiru selekciji i dokumentaciji. Teoretičarka izvedbenih umjetnosti Peggy Phelan u knjizi Unmarked. Politics of Performance iz 1993. godine govori kako je jedini život performansa u sadašnjosti. U to je vjerovala i Laurie Andreson sve dok se nije suočila s “narančastim psom”, prekrasnim sinonimom za varljivo sjećanje publike na što su na svojem webu podsjetile kustosice kolektiva Kontejner. Slično kao i dokumentacijom izvedbenih umjetnosti, prijenosom internetske umjetnosti (koja svoju bit može ispoljiti samo u cyberspaceu) u galerijski prostor, pridonosi se njenoj “fetišizaciji i komodifikaciji”6. Međutim, internetskom radu nije potreban re-enactment kako bi se pokušalo ponoviti ono “sada” izvedbenog rada. On može trajno postojati online ukoliko mu to dozvoli razvoj tehnologije. Gdje je to točno? Negdje drugdje. Na margini? Kako je moguće da se marginalnim smatra postojanje isključivo u kontekstu nečeg što je postalo integrativni dio suvremenog svijeta i što je “duboko posegnulo u društveni život cijelog planeta kao tehnologija koja omogućava i ograničava”?7
Nerazumijevanje i medijska pismenost
Otuđuje li potreba za tehničkim znanjem na sličan način kao i neki primjeri hermetične teorije suvremene umjetnosti? Riječ je o nerazumijevanju: nezadovoljstvo pred radom ili tekstom koji se ne razumije i nelagoda pred specifičnim jezikom novih medija slični su fenomeni. Stav je brojnih teoretičara novomedijske umjetnosti kako ona traži osobitu razinu medijske pismenosti. Na internetsku umjetnost je pritom primjenjivo objašnjenje Christiane Paul, kustosice novomedijske umjetnosti koju uglavnom predstavlja u fizičkom prostoru galerije i često se referira na realne situacije kuriranja novih medija, kako muzejskom posjetitelju neupućenom u tehnologiju upravo ona postaje fokusom pažnje, što nije nužno namjera umjetnika. Paul također tvrdi kako se novi mediji ne mogu razumjeti isključivo iz perspektive povijesti umjetnosti te da povijest tehnologije i medija igra jednako važnu ulogu.8
Samo iskustvo suradnje s umjetnicima koji se bave internetskom i drugom novomedijskom umjetnošću može pomoći u odluci prikloniti se ili ne stavu Christiane Paul. Medijska pismenost doista bi morala biti dijelom opće kulture i osnovnog školskog obrazovanja. S druge strane, podržati stav o potrebi za visokom razinom tehničkog znanja kao preduvjetu kompetentne interakcije s internetskom umjetnošću možda pridonosi njenoj daljnjoj marginalizaciji i alijenaciji potencijalnih sudionika. Stoga bih se priklonila teoretičaru novih medija Domenicu Quaranti koji u suočavanju s novim medijima ne vidi potrebu za razinom tehničkog znanja na kojoj ustrajava Paul već govori kako sva suvremena umjetnost (tako i ona u cyberprostoru, dodala bih), traži određenu medijsku pismenost9 kako nelagoda pred nepoznatim ne bi stajala između prisvajanja jednog ogromnog, kompleksnog i slojevitog javnog prostora na koji svi imamo pravo, a ne samo “vlasnici novca”, mogući budući vlasnici znanja.
Bilješke:
1 http://www.uzelac.eu/Predavanja/18_Granice_obrazovanja
2 http://www.ny-magazine.org/PDF/Issue%201.1.%20Boris%20Groys.pdf
3 Bago, Ivana i Majača, Antonia, u suradnji s Vuković, Vesna (ur.), REMOVED FROM THE CROWD: Unexpected Encounters I. [BLOK], DeLVe, Zagreb 2011. Dostupno na: http://www.blok.hr/system/publication/pdf/10/Removed_From_the_Crowd_Unexpected_Encounters.pdf
4 http://www.e-flux.com/journal/introduction%E2%80%94global-conceptualism-revisited/
5 Isto.
6 http://stari.kontejner.org/the-orange-dog-and-other-tales-even-better-than-the-real-thing
7 Holmes, Brian. net.critique in autumn; nettime-l Digest, Vol 91, Issue 7, Fri, 03 Apr 2015 12:44:13 -0500)
8 Paul, Christiane, New Media in the White Cube and Beyond, University of California Press, 2008, str. 5
9 http://www.linkartcenter.eu/public/editions/Domenico_Quaranta_Beyond_New_Media_Art_Link_Editions_ebook_2013.pdf