Iz književne 2014.

Đorđe Krajišnik

Tanja Stupar Trifunović, Satovi u majčinoj sobi (Istočno Sarajevo: Zavod za udžbenike i nastavna sredstva): Jedno sasvim osvježavajuće književno djelo. Prije svega iz razloga jer se u njemu tematizira veoma zamršen odnos na relaciji majka - kćerka, koji je dvostruko, gotovo kauzalno, povezan i isprepleten. Naravno, samo po sebi to nije novum, ali način na koji je autorica "ispričala" ovu priču, sasvim sigurno jeste nešto što je prilično drugačije u našoj književnosti.

Goce Smilevski, Sestra Sigmunda Freuda (Zagreb: Fraktura, preveo Borislav Pavlovski): Roman je pisan u prvom licu iz perspektive Freudove sestre Adolfine, koja nakon bratove smrti počinje pričati svoju priču. Više od svega ostalog, više od užasa koji je na kraju nastupio, Adolfinina priča jeste povijest jednog vremena posmatrana, a prije svega doživljena iz pozicije žene. Adolfinina priča pored toga što osvjetljava unutrašnje odnose porodice Freud – pa na jedan način i kritikuje mnoge segmente naukovanja samog Sigmunda Freuda, pripovijeda o odnosima između brata i sestre, životu Adolfininom u sjeni monstruozno velikog brata – veoma duboko ponire i u razvijanje slika jednog društva koje svojim tabuiziranjima, šikaniranjima, predrasudama i obmanama do te mjere ugrožava ženu da je svodi na prosti objekat.

Dragoljub Stanković, S onu stranu noći (Beograd: Levo krilo): Stankovićeva pjesma se pročita u dahu, ali vas izbombarduje tolikom količinom značenja, podzemnih struja, simbola da vam je mozak nakon toga u nadrealističkom haosu kao hladeći nuklearni reaktor. Pa se iz tog razloga u nekoj ludačkoj refreničnosti morate iznova i iznova vraćati na istu pjesmu, da bi vam ona svaki put svojim ritmom, svojom izlomljenošću, zadala novi udarac. I ostavila novi prostor da uskočite, iskočite, protrčite kroz pjesmu, pa se vratite. Sve tako dok vam je volja ili dok prosto ne poludite od te zvonjave.





Neven Svilar

Colm Tóibín  Evanđelje po Mariji (Zagreb: Naklada Ljevak, preveo Dean Trdak) – Ecce homo! Ili lijepa knjiga koja možda ne spada u najveća Toibinova djela, no u kojoj je izrazio prije svega tragediju gubitka, bol majke koja je na stravičan način izgubila sina. U ovoj knjizi nema ničeg svetogrdnog, baš kao ni u sjajnom i tematski i idejno donekle bliskom romanu C. K. Steada, Zvao sam se Juda.

Javier Cercas, Anatomija jedne pobune (Zagreb: Fraktura, prevela Silvana Roglić) – vrhunski roman španjolskog majstora o pokušaju državnog udara u Španjolskoj 23. veljače 1981., koji se znatno razlikuje od njegovih "Salaminskih vojnika" i "Brzine svjetlosti". Ono što ih povezuje jest pitanje što to čini heroja danas. Također, u Anatomiji Cercas odgovara na Camusovo pitanje "Što je to pobunjeni čovjek?", ali i pokazuje što sve roman može biti danas.

László Krasznahorkai, Rat i rat (Zagreb: OceanMore, prevela Viktorija Šantić) – nakon godina ignoriranja došlo je do buma objavljivanja Krasznahorkaija, i to ne samo u Hrvatskoj; on nije morao čekati vlastitu smrt poput Roberta Bolaña. Rat i rat je izvrsna proza koja ispituje granice stvarnosti odnosno relaciju stvarnosti i fikcije. Kraj romana je portal iz fikcije u stvarnost – kada protagonist romana, Korin, dolazi u Schaffhausen kako bi si oduzeo život u skulpturi iglua talijanskog arte povera umjetnika Maria Merza, no nailazi na zatvorena vrata. Zanimljivo je da je nakon objavljivanja romana, a samo nekoliko mjeseci prije smrti, Mario Merz došao u Schaffhausen kako bi kod direktora protestirao zbog zabrane ulaska protagonistu. Merz je zatim odlučio konstruirati novi iglu i postaviti ga u gradić iz kojeg Korin dolazi. A posljednje Korinove riječi sada se nalaze na ulazu u muzej u Schaffhausenu. To je zapravo pravi svršetak romana koji se odigrao u stvarnosti.

Joseph Roth, Radetzky marš (Zagreb: Fraktura, preveo Milan Soklić) – Remek-djelo velikog bečkog pisca o obiteljskoj lozi Trotte, odnosno o kraju jedne ere došao je samo godinu dana nakon novog prijevoda Musilovog Čovjeka bez svojstava. Roth, Zweig i Musil su umrli u periodu od dvije, tri godine na samom početku druge svjetske kataklizme. Njihova smrt je tako označila konačan kraj jedne literarne ere, koja je zapravo bila na izmaku već 1914. godine. A upravo taj period Austrougarske, posebice Beča, obrađuje u vrlo zanimljivoj studiji Kuća Wittgenstein – Obitelj u ratu Alexandera Waugha (Zagreb: Vuković&Runjić, prevela Maja Šoljan)





Nađa Bobičić

Tri knjige koje bih izdvojila iz ovogodišnje produkcije jesu romani Kristijana Novaka Črna mati zemla (Algoritam, Zagreb) i Damira Avdića Ne želim da pobijedim. (Algoritam, Zagreb), te zbirka pjesama Dragane Mladenović Slova ljubve (Fabrika knjiga, Beograd), ne toliko zbog umjetničke izuzetnosti koliko zbog potencijala za provokaciju. Ova tri teksta mogla bi se odrediti kao angažovana, jer se, s jedne strane, bave aktuelnim temama, preživljavanjem u kapitalizmu, sa svim traumama i nesrećama koje smo naslijedili ili koje još vučemo iz perioda devedesetih, ali i s druge strane, zbog načina na koji ovim i sličnim temama pristupaju. Subverzija se postiže izmještanjem očekivane perspektive, ironijskim otklonom i preispitivanjem dominantnih društvenih tabua.





Igor Gajin

Suzana Marjanić, Kronotop hrvatskog performansa, Zagreb: Bijeli val i Institut za etnologiju i folkloristiku.

Monumentalno djelo. Napokon usustavljena bogata, respektabilna tradicija mnogo puta značajne umjetničke akcije u povijesti suvremene hrvatske kulture. Odsad prvi, polazišni i temeljni naslov te neizostavna referencijalna jedinica pri svakom budućem promišljanju hrvatskoga performansa.

Drago Hedl, Izborna šutnja, Zagreb: Naklada Ljevak.

Nakon Donjodravske obale, novi fiction Drage Hedla, značajan po tome što nastavlja kontinuitet beletrističke produkcije iznimno talentiranog i suverenog pripovjedača. Osvježavajuća pojava iskusnog pera za našu književnu scenu, važan po visokom kvalitativnom standardu u odnosu na jeftinije i trivijalnije primjere sve popularnijega storytellinga u suvremenoj hrvatskoj književnosti.

László Krasznahorkai, Rat i rat, Zagreb: OceanMore, prevela Viktorija Šantić

I u 2014. nastavio se prevodilački trend upoznavanja hrvatskoga čitateljstva s rečenicom Lászla Krasznahorkaja, pri čemu se termin trend ovaj put ostvario u apsolutno pozitivnom smislu. Uz predivnu priču Antonija Tabucchija iz romana Pereira tvrdi (u izdanju Meandarmedije) te redovito kvalitetne i relevantne proze zahvaljujući prevodilačkom posredovanju izdavačke kuće Fraktura, Rat i rat se iz bujice jeftine beletristike izdvaja kao duboko, kompleksno djelo hrabroga iskoraka, netipičnog u odnosu na tržišno ziheraštvo većine današnjih spisateljskih kalkulanata.

Poznańskie studia slawistyczne, broj 7, Poznań: Instytut Filologii Slowiańskiej

Pored respektabilne dvadesete godišnjice uvijek kapitalnog Europskog glasnika, u periodičko-časopisnoj produkciji 2014. dogodila se i važna gesta poljske slavistike objavljivanjem temata o A.G.Matošu u 7. broju časopisa Poznańskie studia slawistyczne. Objavljeni radovi, analize i studije isprva su bili izloženi u Tovarniku, kada nitko od sudionika nije očekivao da će njihovo neotradicijsko iščitavanje Matoševa pisma doprijeti do poljskog recepcijskog interesa. Važno postignuće u sjeni spektakularnijih karnevala u čast lika i djela A.G.M-a.

Georges Perec, Život način uporabe, Zagreb: Meandarmedia, prevela Vanda Mikšić

Glasovito remek-djelo koje je napokon dostupno i domaćem čitateljstvu, ukoliko dosadašnju prevodilačku prazninu, ignoranciju ili odgađanja hrvatskih nakladnika u odnosu na kapitalne svjetske naslove i autore, barem u slučaju ovog Perecovog djela, niste pokušali kompenzirati čitanjem beogradskog izdanja iz 1997. Uz prijevodno objavljivanje Skrivene mane Thomasa Pynchona u nakladi Vuković&Runjić, jedno od najvažnijih nadoknađivanja s popisa prioriteta na rastućem spisku hrvatske prevodilačke književnosti.   





Dunja Opatić

Prema knjigama iz 2014. imam uglavnom mixed feelings. Mogla bih preporučiti novi roman Williama Gibsona, The Peripheral (New York: Putnam), ali to je štivo samo za teške Gibsonove freakove. Ništa novo na horizontu. David Mitchell je vrhunski stilističar, koji u romanu The Bone Clocks (London: Sceptre), nominiranom za Man Booker Prize, govori puno, ali gotovo ništa ne uspijeva reći. Mitchell je (ponovno) ispleo nekoliko novela u jednu romanesknu cjelinu... zanimljivu jedino onima koje intelektualno uzbuđuje rastezanje žanrovskih kategorija SF-a i fantasyja. Jedina knjiga za koju mislim da bi se bezostatno "trebala" pročitati jest Kapital u 21.stoljeću Thomasa Pikettyja (Zagreb: Profil, prevela Nataša Desnica-Žerjavić) – ali ne zato što bi bila riječ o vrhunskom štivu, nego zato što se radi o knjizi koju obožava Bill Gates, a prezire David Harvey.