Dalhous svoje izvore zvuka kroji i prekraja po volji, stvarajući pritom vrlo suvremenu i digitalnu sirovinu čiji se sadržaj ponaša poput audiovizualnog stimulansa u nečijoj glavi
Glazba škotskog dua Dalhous konstantno je usmjerena na brisanje granica. Ovi Edinburžani su definitivno “najveselije” ime odlične Blackest Ever Black etikete i nije nimalo slučajno da je Will to Be Well, baš kao i prošlogodišnji An Ambassador for Laing, izdan u ljeto, dok je najavni EP Visibility is a Trap izdan u proljeće. Ipak, “sunčanost” ovih pjesama ne donosi nužno opuštenost ili vedrinu, nego prije osjećaj rezigniranosti i prepuštenosti. Isto tako, Dalhousova glazba briše osjećaj klasične strukture i instrumenata, zvukovi često žive nekim svojim zasebnim životom, a baš kada pomislite da ste uljuljkani u ambijentalni omotač nedjelovanja, iz sanjarenja vas trgne neočekivana i pomalo agresivna ritmičnost.
Dalhousovci namjerno igraju na kartu dezorijentiranosti, za njih je slušatelj ravnopravni sudionik u psihološkom eksperimentu, a sada se već može zaključiti da svoj opus grade na izazivanju umjetne nostalgije – prizivanju emocija prema mjestima na kojima nikad niste bili, stvarima koje niste vidjeli i događajima koje niste doživjeli. Fragmenti ove glazbe podsjećaju na synth velikane iz sedamdesetih poput Tangerine Dream ili čak Vangelisa, što racionalizira taj osjećaj poznatosti, no Dalhous svoje izvore zvuka kroji i prekraja po volji, stvarajući pritom vrlo suvremenu i digitalnu sirovinu čiji se sadržaj ponaša poput audiovizualnog stimulansa u nečijoj glavi.
Will to Be Well je u tom smislu možda još i uspješniji od prethodnika, jer uvjerljivije i potpunije odvodi slušatelja na putovanje na kojem prostor i vrijeme nestaju i gube značenje. Srećom, pored svog psihologijskog žargona koji Dalhousovci tako rado koriste, nikad vam neće lagati poput kakvog glazbenog Paula Coelha i kazati “bit će sve u redu, svijet je lijep, ti si lijep, ovo je samopomoć”. Upravo suprotno: sve teksture zakopane duboko unutar ove glazbe kao da vrište “ovo je samozavaravanje, ništa od svega ovog nije stvarno” – i možda ni ne treba biti.