Izložba – medij galerijskog sustava

Radovi Igora Eškinje utvrđuju mjesto i odnos umjetničkog djela prema kategorijama vremena i prostora, afirmirajući te kategorije kao otvorene, beskrajne, a opet nevidljive.

Autor na svojoj drugoj samostalnoj izložbi u Zagrebu, ovoga puta u Galeriji PM, nastavlja i razrađuje osnovnu ideju prethodne izložbe Oni održane u Galeriji Miroslav Kraljević 2005. Ponovo oživljava unutar-institucionalnu igru međusobnih odnosa galerije, umjetničkog rada i publike, tumačeći ulogu umjetničkog djela kao ravnopravnu i jednaku drugim sudionicima te trijade. Izložba, galerija i publika su autorski mobilijar Igora Eškinje u kojem je spomenuta izložba jedna od točaka zaustavljanja u beskonačnom kretanju invertnih odnosa.

Upravo zbog toga beskonačnog kretanja u prostoru i vremenu koji reanimiraju prijašnje izložbe, element mjesta i prikaza izložbe je znatno proširen, umrežen, prostire se gotovo do te mjere da bismo mogli reći da evocira mjesta i vrijeme prijašnjih izložbi na kojima su radovi Igora Eškinje bili prikazani. U printevima u boji s izložbe Imagineering autor izlaže stvarne, insertirane prošle prostorno-izložbene situacije ističući ulogu društvene institucije – galerijskog prostora kao područja vlastitog umjetničkog interesa i diskurzivnog prostora s isprepletenim relacijskim djelovanjem.

Suprotno zrcaljenju pri kojem vidimo naš lik u gledanom prostoru, prostori prikazani na izložbi čine da budemo u onim prostorima gdje nismo bili i u nekoj su vrsti nadmetanja s prostorom izložbe u kojemu su radovi sada izloženi.

Trajanje umjetničkog rada jednako trajanju izložbe

Višeslojno čitajući prostor rada neizostavno evociramo heterotopijski prostor koji akumulira različita trodimenzionalna mjesta galerija i prebacuje ih na plohu fotografije. Isto tako radovi otvaraju problem akumulacije vremena i događaja, koje je možda bilo potencirano i prolaznošću i neuhvatljivošću autorovih dosadašnjih radova koji su nestajali nakon završetka izložbe, to jest oni su bili izložba i imali su “rok trajanja” jednak trajanju izložbe.

No, na ovoj izložbi vidljiva je jedna činjenica obrata u odnosu prema dosadašnjoj nematerijalistički koncipiranoj umjetničkoj praksi Igora Eškinje, a to je da autor koji je u dosadašnjem radu izbjegavao ostaviti konkretan materijalni trag nakon zatvaranja izložbe – sada ipak realizira skup “postprodukcijskih” izložaka koji vjerojatno imaju i svoju tržišnu vrijednost, jer se trijadi galerija-umjetnički rad-publika priključio i četvrti član, galerist.

Budući da su izložene fotografije dokumenti prijašnjih situacijskih koncepcija koje su u dosadašnjim Eškinjinim izložbama nestajale nakon zatvaranja izložbe, pitamo se je li “trajno” materijalna forma fotografije negacija  prijašnjih konceptualnih postavki, ili je riječ o promišljanju forme u kojem se nastavlja osnovni koncept rada, o minimalističkom tretmanu forme koje ne ukida relacijsku komponentu rada u kojem djelo živi punim plućima u novonastaloj situaciji povezivanja sadržaja prethodnih izložbi s posjetiteljem izložbe Imagineering.

Kritički prostor umjetnosti

U postupku fotografiranja legitiman je postupak bilježenja, prisvajanja i reprezentacije bez semantičkog i lingvističkog posredovanja, no fotografski prijevod radova Igora Eškinje otvara diskurzivni prostor s višeslojnim interpretacijama. Govoreći o galerijskom prostoru prethodnih izložbi mogli bismo reći da je ono bilo mjesto kritičkog promišljanja umjetničkog sustava, odbijanjem izlaganja umjetničke produkcije koja ostavlja konkretne materijalne proizvode. Galerija je djelovala kao kritički prostor umjetnosti, a umjetnik je kritički promišljao umjetnički sustav i svoje mjesto u njemu. No, u ovom slučaju zid Galerije PM ne djeluje isključivo kao bijela podloga na koju se može nalijepiti fotografija, nego još kao galerija koja promovira umjetnost koja kritički promišlja sustav umjetnosti, reprezentirajući izlaganje, u kojem izložba postaje medij galerijsko umjetničkog sustava u kojem kustosi i umjetnici odabiru odgovarajuće sadržaje, značenja i forme.

Čiste, jednostavne aproprijacijske (ready-made) geste Eškinjinih radova (nazvanih Mikrofon, Imagineering), upotreba običnih svakodnevnih predmeta autorov istančani senzibilitet pretvara u estetske lirične materijale. S jednakom lakoćom i dosjetljivošću koristi svakodnevne predmete i pojave kao  što su šećer u prahu na bar-kodu u radu Postprodukcija, ili kućna prašina na Tepihu, čija je posebnost u originalnom postavu kod svakog novog izlaganja zbog kratkotrajnosti i promjenjivosti objekta, ili instalacije, koja se mijenja pri svakom prolasku posjetitelja.

Promatranje kao akcija

Posebnost izloženih fotografija je i u kutu snimanja galerijskih instalacija koje svojom režijom unutar kadra pokazuje autorovu intenciju snimanja koja se odnosi prema kutiji od ljepljive trake na zidu kao prema prvom svakodnevnom predmetu, dakle kutiju prvo dematerijalizira a zatim je kroz fotografiju prikazuje kao stvarni predmet, uvijek ističući gledanje kao aktivan i promjenjiv pristup radu i njegov sastavni dio.

Proces materijalizacije, a time i komercijalizacije umjetničkog djela ukinuo je osnovni dosadašnji stvaralački način vezanosti umjetničkog rada Igora Eškinje za određeni galerijski prostor na kojoj se temeljila kritička autonomnost umjetnosti. Suprotno dosadašnjoj praksi ta galerijska “postprodukcija” pokreće nepokretnu za prostor i situaciju vezanu umjetnost, a da time ne umanjuje njegovu umjetničku vrijednost pridružujući radu prošireno vrijeme, prostor i publiku.

Budući da ovdje nije riječ o site-specific instalaciji u vanjskom prostoru, prostoru svakodnevice, nego o dekontekstualizaciji white cubea, čini se da “nevinost”  Eškinjina rada nije ugrožena, pod pretpostavkom da je serija tih fotografija napravljena isključivo za ovu izložbu, realiziranu kao logičan nastavak prijašnjih aktivnih semantičkih procesa.

Ne odustajući od suptilne estetizacije postindustrijske svakodnevnice, autor ostavlja u svojim minimalističkim kadrovima slobodan prostor imaginacije, kao prostor otvoren za individualnu dogradnju ne fiksirajući fotografijom aktivnost promatrača izložbe.