Ivica Kipre  

Izniman imaginarij etnotradicije u muzeju

U novinskim natpisima povodom navedene izložbe isticalo se kako je to prvi put na jednom mjestu – u ovom slučaju u žitnici Rupe Dubrovački muzeji – dan cjeloviti prikaz pretkršćanskih mitskih koncepata starih Slavena kao i imaginarij lokalne etnotradicije. Kako ste koncipirali izložbu (pri čemu je zamjetno da je trodijelno strukturirana)?

Zahvaljujući ravnateljici Dubrovačkih muzeja Pavici Vilać, koja je na inicijativu kustosa prepoznala važnost i ulogu nematerijalne kulturne baštine kao bitne odrednice lokalnog i zavičajnog identiteta, Dubrovački muzeji u posljednje tri godine posvetili su punu pažnju njenoj sustavnoj obradi i prezentaciji kako dubrovačkoj publici, tako i mnogobrojnim turistima i posjetiteljima. Prva u nizu takvih izložbi bila je Sv. Vlaho u prošlosti i sadašnjosti koja je obuhvatila oba segmenta običajnosti – onaj gradski urbani duh proslave, kao i onaj seoski – pa se shodno tome jedan dio održavao u Kulturno-povijesnom, a drugi u Etnografskom muzeju. Izložba je polučila velik uspjeh.

Ove smo se godine odlučili publici prikazati nešto doista neobično i gotovo posve zaboravljeno. Radi se, naime, o bogatoj duhovnoj baštini naših sela koja je ostala sačuvana u ulomcima narodnih, lirskih pjesama, predaja, narodnih vjerovanja, magijskih praksi i zagovora, kao i u mitskim likovima pučkog imaginarija. Osnovna ideja je bila da se svi prikupljeni zapisi i građa, uz pomoć znanstvenog aparata, dovedu u odnos spram novih spoznaja iz područja praslavenske, slavenske i hrvatske mitologije kojoj su znatan obol dali akademik Radoslav Katičić, prof. emeritus Vitomir Belaj i, nažalost prerano preminuli, Tomo Vinšćak. Moram priznati da je takav poduhvat zahtijevao velike napore, budući da je muzeološka kategorija prezentacije i interpretacije često uvjetovana materijalnošću građe. Ipak, uz pomoć izuzetno kooperativne i inventivne likovne postavljačice Ivone Michl te maštovitih i kvalitetno izvedenih lutaka naših dragih suradnica Tanje Baletić i Ivone Šimunović, uspjeli smo izvršiti ono što smo naumili. Veći dio izložbe bio je određen scenografijom šume i postavom mitoloških bića, dok je poseban odjeljak bio namijenjen utilitarnim predmetima, predmetima kuće i okućnice, ognjišta, koji su prikazani u posve novoj, neuobičajenoj perspektivi, čime je naglašena njihova sekundarna magijsko-obredna funkcija.

U Dubrovniku je to zaista prvi put da se na tako sustavan i cjelovit način prikazuje duhovna građa narodne kulture šireg dubrovačkog kraja, a vjerujem da i u Hrvatskoj do sada nije postojao sličan muzejski projekt. Tako su u uvodnome dijelu izneseni temeljni koncepti praslavenskih struktura mišljenja, opozicija gore-dolje, uloga stabla svijeta, karakteristike božanstava Peruna, Velesa, Mokoši, Morane i Jarila, kao i mitem o svetoj plodonosnoj svadbi. U prvom su dijelu iznesene simboličke analogije, obredni uzusi, ritualne prakse, odnosi i motivi kojima se u dubrovačkoj baštini reflektiraju spoznaje o praslavenskoj duhovnoj tradiciji. Na isti su način u zasebnom drugom dijelu obrađena sva mitska bića koje poznaje dubrovački kraj. Treći je dio obuhvatio materijalne odrednice duhovne kulture. Izloženi su i na komparativan način, spram drugih slavenskih naroda; predstavljeni su motivi i ideogrami simbolike plodnosti, svojevrsno žensko magijsko pismo koje nalazimo na konavoskim poprsnicama, vezovima bližeg hercegovačkog zaleđa, ženskim oglavljima s dubrovačkog područja i sl. Zatim predmeti vezani uz ognjište, poljoprivredu, kućanstvo, ženske poslove oko predenja, tkanja i vezenja, a kojima je dodijeljena uloga apotropeja. Tu su i narodna vjerovanja o vremenskim neprilikama, predznacima, snovima i životinjama. U zasebnoj inscenaciji sobe lokalne bajalice prikazani su alati, sredstva i materijali za izvedbu magijskih postupaka – čini, salijevanje strahe, gašenje ugljevlja, moći od pomoći, priprema tradicijskih talismana, skidanje uroka, molitvice i zazivi.

Nevjesta kao utva zlatokrila

Značajni ste, među ostalim, po interpretaciji ženskih oglavlja koja ste objasnili u okviru ptičjeg, plodonosnog konteksta – konavoski hondelj paun, primorski svadbeni vijenac od perja sa zlatnim listićima – utva zlatokrila, mljetska škufija; žabice maleni rombići oko po sredini izvezenog motiva stabla svijeta itd.

Uspoređujući nazive ženskih oglavlja kod slavenskih naroda, primijetio sam da postoje određene poveznice s njihovim formalnim i oblikovnim, simboličkim obilježjima. Tako su kod Rusa poznata oglavlja kokošnik, svraka, kička-kika i sl. Većina tih naziva definira nevjestu zoomorfnim supstitutima, ponajčešće rogatom stokom ili pticama, a takav govor prisutan je i u svadbenom narodnom ceremonijalu. U našemu kraju nevjesta se naziva utvom zlatokrilom – vrstom patke zlatnoga perja što se ogleda i u nevjestinskom vijencu šarenog perja sa zlatnim listićima. Konavosko rogato oglavlje hondelj prvotno je, vjerojatno kao dvorogo već u ranom srednjem vijeku, što vidimo na jednom od stećaka, prikazivalo odlike telurne simbolike. Nevjesta u liku krave analogno drugim rogatim oglavljima – poput već spomenute kike ili kičke, odnosno rogovlja božice soba ili jelena – mogla se uz pomoć određenih tekstilnih dodataka pojaviti i u drugom tipu. Takvo je i oglavlje svraka koja je u stvari modificirano rogato oglavlje. Jednorogo oglavlje Konavala kakvo poznajemo kasnije stilizirana je slika božice ptice – paunice. Mljetsko oglavlje škufija određeno je sličnom simbolikom. Istaknut središnji dio u formi je roga, a vez – ispunjen centralnom linijom drva života, okolnim vegetabilnim motivima, motivom romba (žabice) kao i trokutnim okvirom – upućuje na simboliku ženske seksualnosti, odnosno plodnosti. Primjere stabla života, praćenoga dvama jelenima ili konjima, nalazimo i na orukavljima iz Konavala iz 19. stoljeća, a posebnu temu čine motivi ženskih poprsnica kao i njihovo nazivlje.

Magijske prakse, bajavice, bahorice ili naprosto babe

Pritom ste ambijentalno prikazali sobu bajalice: salijevanje strahe, bacanje ugljevlja, skidanje uroka, ulogu soli, sapiranje moći, tamjan i svijeće, blagoslovljenu palmu i maslinu, prsten zmijar – za plodnost žena, moći od pomoći – božak, molitvice između poganskog i kršćanskog, ulogu predenja, pletenja i vezenja u kontekstu velike suđenice, ulogu preslice, metle u magijskim praksama i vjerovanjima, ognjište – komoštre, trempija, ručni mlin...

Magijske prakse našega kraja bilo je jako teško istraživati. Kazivači često puta nisu htjeli govoriti o tome, a i kada jesu, zahtijevali su da se ne navode njihova imena. Pa ipak, sakupili smo vrijedan broj kazivanja koja obuhvaćaju širok raster od rođenja do smrti. Bajavice, bahorice ili naprosto babe liječile su od psihičkih i fizičkih bolesti čiji su uzrok prema narodnom vjerovanju bili demoni. Takva su oboljenja označavana općim terminima poganice, uroka ili nežita. Prikazan je i velik broj narodnih “basmi” – arhaične verbalne formule, zagovora i molitvica koji su vrijedan prilog razumijevanju sinkretizama pučkog poganskog i kršćanskog konteksta.

Posebnost je navedene izložbe što nije zaboravila najmlađe, na koje vrlo često znanstvenici zaboravljaju pa se događa da su osnovnoškolci relativno dobro upoznati s grčkom i rimskom mitologijom, a vrlo malo znaju o lokalnoj staroj vjeri. Sigurno je da su navedenom segmentu vizualizacije navedenoga imaginarija pripomogle i fantastične lutke Tanje Baletić i Ivone Šimunović.

Već u pripremi projekta, namjera nam je bila da pored informativnoga i stručnoga dijela namijenjenog odrasloj publici, jedan njezin dio na poseban način prilagodimo djeci. Tema je u tome smislu bila zahvalna. U mističnoj scenografiji šume, i uz pomoć lutaka, djecu smo uveli u čudesan svijet narodnih predaja. Smatrali smo da je taj segment izložbe bilo potrebno naglasiti, jer uloga koju su u prenošenju usmene tradicije imali stariji, bake i djedovi, u suvremenom brzom načinu života sve manje dolazi do izražaja. Muzej je tako postao posrednik između djece i očuvanja duhovne baštine.

I županiji i turistima jezično razumljivo

I na kraju – postoji li mogućnost da navedena izložba gostuje u Zagrebu?

Sljedeće godine, u proljeće, imamo dogovoreno gostovanje u Muzejima Hrvatskog zagorja i radujemo se tom posjetu. Gostovanje u Zagrebu još nismo predvidjeli, a budući da nas zovu i u Istru, vidjet ćemo kako se to može uskladiti. Moram istaknuti i to da izložbu prati opsežan katalog na 280 stranica s prijevodom na engleski jezik. Njime je sve do sada poznato skupljeno i prezentirano kako stanovnicima Dubrovačko-neretvanske županije tako i turistima.