Izravno s mjesta ljubavnog čina

Svojedobno je jedan frajer toliko fascinirao Danila Kiša i Mirka Kovača da su o njemu kanili napisati knjigu. Bio im je neka vrsta životnog uzora. Radilo se o nepopravljivom ženskarošu, koji je također imao idola, a ta se znanja prenose s koljena na koljeno. Njegov je predšasnik zarana uvidio da su ovi naši gradovi uglavnom palanačkog mentaliteta pa se otisnuo u svijet. Kada se vratio bacio se na posao pisanja knjige, zapravo romana, koji je obasezao cijelih dvadeset stranica. Roman se zvao Ovako i silno je oduševio one kojima je bio namijenjen, dok je ostale pisce “koji”, bilježi brižna ruka kroničara, “ionako nisu imali veze sa životom”, razbjesnio do te mjere da su ga proglasili strancem u književnosti. Tog tipusa to nije ni najmanje dirnulo, dapače, počeo se odijevati u crno, navodno zbog stanja u kojemu se nalazi svijet, i zbijati šale da je on prvi Camus poslije onog pravog koji živi u Parizu. Tugu je zaustavljao još u predgrađima svijesti, zavodeći žene što je više mogao. Na koncu, u Rimu je prošao školu ljubavnog života kojoj ga je podučio jedan od Fellinijevih scenarista, Tonino Guerra. Namjerno ne spominjem imena tih tipova jer ona za ovu priču nisu važna, ono što spaja dvojicu imenovanih s dvojicom neimenovanih junaka je ljubav prema suknji.

Neil Strauss tehnikama je zavođenja, sredstvima koja, kako je u Dnevniku zavodnika pisao Kierkegaard, mogu djevojke natjerati da pocrvene, posvetio cijelu knjigu. Da iza zavođenja stoje tehnike u koje je vjerovao i Kierkegaard jasno je iz redaka u kojima taj danski filozof zapisuje kako “rutinski ubojica zadaje svoje udarce uvijek na isti način”. Strauss u Igri opisuje skupinu tipova koji su izučavanju i usavršavanju zavodničkih scenarija posvetili život.?

Umjetnik u upucavanju

Strauss je spisateljski zanat pekao u Village Voiceu i Rolling Stoneu, pisao je o popularnoj glazbi, zapravo, popularnoj kulturi, i objavio je nekoliko knjiga koje pokrivaju taj teritorij, od biografije Marylina Mansona i Motley Crue do knjige How to make love like a porn star sa Jennom Jameson. U svakom slučaju, čovjek je on koji je većim svojim dijelom spisateljskog rada prištekan na masovnu kulturu koju poznaje iznutra. Sebe definira kao radoholičara, i priča kako mora raditi, bilo za novac ili besplatno, a Igru je koncipirao kao vrlo uvjerljivo izvješće s terena, s takozvanog kjerkegorovskog mjesta ljubavnog zločina. Knjiga je podijeljena na instruktivna poglavlja čiji znakoviti naslovi sami po sebi otkrivaju kakve se strategije kriju iza igre zavođenja: izaberite metu, približite se i otvorite, demonstrirajte vrijednost, onesposobite prepreke, izolirajte metu, stvorite emocionalnu povezanost, prijeđite na lokaciju zavođenja, potpirite temperaturu kupnje, ostvarite fizičku vezu, uklonite otpor u posljednji čas, upravljajte očekivanjima.

Strauss se povezao s frajerom koji je “radio” pod imenom Mystery te s još nekoliko “učitelja”, od kojih je kupio fore kojima je lako zbariti djevojku. Mystery je opisan kao spektakularnom odijevanju skloni “umjetnik u upucavanju” do kojega je Strauss došao preko njegove internetske stranice na kojoj je ovaj šakom i kapom dijelio savjete, prepričavao vlastita iskustva i pozivao na suradnju. Ekipa koja mu se obratila uglavnom je bila vrlo tanka u pitanju seksualnih i, općenito, socijalnih iskustava. Bili su to uglavnom osamljenici kojima nije uspjelo uklapanje u sustav i koji su na tu činjenicu gledali kao na remetilački čimbenik svojih života. Dečki između dvadesete i četrdesete očajnički su željeli napokon učiniti “pravu stvar”: zavoditi, spavati s gomilom ljubavnica, imati “bogat život”. ?

Pravi se da znaš što činiš

Mysteryjev rječnik i način rezona dobrano asocira na scijentološke striktno organizirane sheme. Ako izgledaš prosječno, kazuje nam Mysteryjeva metoda, tada svi misle kako ćeš moći zavesti široki spektar djevojaka. Istina je prema Mysteryju drukčija: izgledaš li prosječno dobivat ćeš prosječne djevojke. “Tvoje kaki hlače dobre su za ured. Nisu za klubove.” Uglavnom, ta se ekipa promuvala dobrim dijelom svijeta, pa bila čak i na brdovitom Balkanu - njihov posjet Beogradu i sukob s mafijašima debelih šija koji se povlače pred hipnotičkim moćima tih lunatika vrlo je zanimljiv, a cijela je knjiga dinamična, prošarana brojnim anegdotama i čudnim savjetima poput onoga da je važno s koje strane kome priđeš, kako vodiš konverzaciju i koliko laži stoji iza svega što činiš kada je privlačna žena u tvojoj blizini. “Velika laž modernog hodanja jest to što se muškarac, da bi spavao sa ženom, u početku mora pretvarati kao da to ne želi.” Ima u knjizi i supernaivne, gotovo podcjenjivajuće šablone: žene se, navodno, u vezi orijentiraju prema bajkovitom idealu da je par “živio sretno do kraja života”, dok su muškarci vizualni i važan im je samo izgled.

Možda ćete osjetiti odbojnost? čitajući kako postoje ljudi koji su od svega, pa i tako dražesne stvari kao što je odnos između muškarca i žene, u stanju napraviti vojsku, s popratnim generalštabskim komandama i pokretima trupa – njihova je uspješnost u ovoj raboti bila velika vjerojatno ponajviše stoga jer se svi pale na ljude koji izgledaju kao da znaju što čine. Moramo im oprostiti jer zapravo nemaju pojma, knjiga počinje epilogom: Mysteryjevim odvođenjem na psihijatrijski odjel.