Izvedbe sa slabim posljedicama: aktivistički performans

Naslov knjige Izvedi ili snosi posljedice Jon McKenzie preuzima intencijama kreativne i upozoravajuće zamisli od naslovnice poslovnoga časopisa Forbes koji je u broju od 3. siječnja 1994. donio “Godišnje izvješće o američkoj industriji” i pritom objavio dramatičnu naslovnicu sa sljedećim pozivom: “Perform – or else: Annual Report on American Industry: Ratings on 1,335 companies”. Naime, izazov, stratum izvedbe “Izvedi – ili snosi posljedice”, koji se u SAD-u profilirao nakon Drugog svjetskog rata, nije upućen samo direktoru na naslovnici nego potencijalno poziva svakoga tko taj broj Forbesa uzme u ruke. I pritom stratoanalitičar McKenzie kreće na analizu elemenata toga prizora naslovnice – scenarij, glumci, rekviziti, gdje Forbesov izazov zapravo označava: “Izvedi – ili snosi posljedice; gubiš posao!”, kao izazov organizacijske izvedbe koji je upućen glavešinama 1335 tvrtki, te kao jedan od središnjih argumenata izazova “Izvedi ili snosi posljedice” McKenzie razotkriva činjenicu da izvedbu treba shvatiti kao stratum moći i znanja koji se upravo profilira te da će izvedba u 20. i 21. stoljeću biti ono što je u 18. i 19. stoljeću bila disciplina, to jest ontopovijesna formacija moći i znanja. Otuda, točnije od Foucaultova predloška Nadzor i kazna, proizlazi i podnaslov McKenziejeve studije: Izvedi ili snosi posljedice: od discipline do izvedbe (s engleskoga prevela Vlatka Valentić, Zagreb: Centar za dramsku umjetnost, Biblioteka Akcija; knjiga 4, 2006.). Spomenutom izazovu kapitalističke norme pokušat ću obrnuti značenje; naime, izazov “Izvedi – ili snosi posljedice” u ovom kolažiranom eseju o akcijama građanskoga neposluha u hrvatskom kontekstu odredit ću upravo kao maksimu akcija građanskih neposluha koje su u Zagrebu u kolektivnim dimenzijama, moram, pridodati, uglavnom mladih snaga, devedesetih godina, sada već prošloga stoljeća, počele bujati nakon osnivanja ATTACK!-a, a koji, da podsjetimo, ove godine slavi desetogodišnjicu osnivanja. Pritom mislim na akcije kojima se obično prišivaju sintagme protest art i demonstration art, ali pritom jednako tako uzimam u obzir i političke akcije, proteste i demonstracije.

Kruhkolači protiv 22%

Krenimo na jednu od kolektivnih manifestacija u kojoj su se akcije građanskoga neposluha izrazile kao dominanta. U organizaciji zagrebačkoga ATTACK!-a (Autonomna tvornica kulture) i Igora Grubića 10. srpnja 1998. ostvarena je ulična manifestacija Knjiga i društvo – 22% kao kolektivna re/akcija tridesetak umjetnika/umjetnica protiv nameta na knjige. Spomenimo pojedine akcije i performanse s navedene kolektivne manifestacije koja je art-odgovorima subvertirala onovremenu distopiju nametnutoga PDV-a. U performansu Bez naziva, u sklopu navedene manifestacije, na Cvjetnom trgu anonimni/zamaskirani izvođači podijelili su građanima velike crne točke (mete, ustrijeli) na papiru. Ante Kuštre u performansu Knjigom po glavi postavio je letke s parolama – primjerice, navedimo tek jednu U nekim gradovima u svijetu ima knjižara koje rade cijelu noć – na pločnik Cvjetnog trga. Spomenimo kako odnedavno naša Nacionalna i sveučilišna knjižnica radi i noću. Sjećam se kako je krajem osamdesetih godina, kad sam upisala Filozofski fakultet u Zagrebu, na jednom od odlično pripremljenih satova o “Planeti Držić” Slobodan Prosperov Novak istaknuo za naše socijalističke i vrlo tvrde, realne svjetove tada utopijsku činjenicu o tome kako u nekim gradovima svijeta (naglasak je bio na riječi “svijet”, čime se, čini mi se, potenciralo kao da nismo njegov dio) sveučilišne knjižnice rade, eto, i noću. Nadalje, u okviru manifestacije Knjiga i društvo – 22% Igor Grubić, na tragu Beuysove socijalne skulpture, njegove maksime o skulpturiranju društvene svijesti, organizira performans Sjećanje na knjigu u kojemu nekoliko izvođača-čitača zadubljenih/utonulih u knjige na Cvjetnom trgu nastoje upi(sa)ti Knjigu u vlastito pamćenje, prizivajući scenu iz Truffautova filma Fahrenheit 451. Tomislav Gotovac na Cvjetnom trgu izvodi performans Osmijesi ljetne noći u podne, popraćen apotropejskim psovkama-parolama odaslanima Vladi koja je uvela porez na knjige. Krenimo dalje: Filip Biffel, jedan od nepripitomljenih pripadnika nonkonformističke performans grupe Ujedinjeni Balkan Inc. – U.B.I., u antikvarijatu Jesenski i Turk u Gajevoj ulici kupuje knjigu bez poreza na dodanu vrijednost (PDV) iz koje je prodavačica istrgnula 22 stranice, a članovi Schmrtz teatra – koji su se tada odredili kao grupa koja se bavi reciklažom starijih ideja o “modernosti” i “političkim angažmanom” kazališta, a tematika je njihovih nastupa obuhvaćala pitanja ljudskih prava, ekologije, kritike društva, modernog primitivizma, subkulturnih pokreta, autonomije kulture – izvode performans 22% u okviru kojega su trebali iz knjižare Algoritam ukrasti 22 časopisa i aktivirati zvonjavu alarma. Pritom je Mladen Stilinović instalaciju pod nazivom Kruhkolači izložio na pločniku Cvjetnoga trga. Riječ je o instalaciji-metafori koja sjedinjuje kruh+kolače (kremšnite), a subvertira ciničku maksimu političke kuhinje Marije Antoinete: “Ako nemaju kruha, neka jedu kolače”. (O ostalim akcijama, intervencijama i projektima usp. katalog Knjiga i društvo 22%. Umjetnost i aktivizam. 1998. Zagreb: Autonomna tvornica kulture).

Minirajuća intervencija

Zaustavimo se i na osječkoj situaciji, jer već godinu dana nakon prvoga FAKI®-a (Front alternativnog kazališnog izričaja) u suradnji s ATTACK!-om osječki PRONI (Centar za socijalno podučavanje) organizira UŠTEK 01 – Festival mladih alternativnih umjetnika, koji je održan od 11. do 14. studenoga 1999., a otvoren je u ranim jutarnjim satima instaliranjem 96 metalnih zastavica s natpisom “mine” u osječkom Šetalištu Petra Preradovića. A kako je osječkoj policiji javljeno da je spomenuto područje minirano, uključili su se i pirotehničari PU osječko-baranjske. Naime, sudionici UŠTEK-a 01 u sklopu projekta Intervencija u prostoru postavili su metalne zastavice s natpisom “mine”, a glavni razlog policijske intervencije bila je, kako je u medijima bilo istaknuto, “dojava da je miniran stan osječko-baranjskog župana Branimira Glavaša, koji se nalazi odmah uz park”. Navedena minirajuća intervencija upozorila je ciničku moć na vlasti, kao što vidimo, gotovo jedno desetljeće progresivno na potez sankcije koji je odavno trebao biti upotrijebljen.

Tragom već nekoliko puta spomenutoga ATTACKA!-a podsjetimo na netom održanu manifestaciju, akciju Operaciju grad: Jedinstvo koja je reagirala na neostvarene obveze gradske uprave vezane uz ključna pitanja, probleme i dileme nezavisne kulture i mladih u Zagrebu a na koje se obvezala potpisom Milana Bandića na Deklaraciji od prije dvije godine. Tako su se organizacije okupljene oko Saveza za Centar za nezavisnu kulturu i mlade odlučile samoinicijativno useliti u bivšu tvornicu Jedinstvo (Zagreb), a inicijaciju rada Privremenoga ilegalnog centra za kulturu i mlade obilježili su nizom manifestacija već na samom otvorenju 26. travnja ove godine.

Pravo na...

Završno podsjetila bih na akcije koje nemaju, recimo to tako, estetsku dimenziju, s obzirom na to da im ni nakana nije bila takvoga stratuma, a pritom je jedna aktivistički upozorila na specizam i prava životinja, a druga je možda uzdrmala građane i građanke ovoga – sve mi se to više čini – ravnodušnoga grada s pozivom na promišljanje o strategijama urbane ekologije. U preduskršnjoj atmosferi glavnoga zagrebačkoga trga predsjednik udruge Prijatelji životinja Luka Oman izdržljivo provodi 24 sata zatvoren u kavezu, nastojeći ukazati većinskom i “baš-me-briga” pučanstvu na nehumano postupanje s kokošima nesilicama koje cijeli život, točnije radni vijek, provode u kavezu na prostoru veličine A4 papira, što, naravno, podvlači ropske neuvjete preživljavanja – od nekretanja, sputanosti, nemogućnosti širenja krila...

Krenimo na sljedeću akciju. U povodu Dana planeta Zemlje aktivisti Zelene akcije, kao što se moglo uočiti prema novinskim natpisima, ove godine u Zagrebu priredili su najborbeniju aktivističku proslavu i okupljanje. Naime, aktivisti Zelene akcije udruženi snagama inicijative Pravo na grad u povodu proslave Dana planeta Zemlje samoinicijativno su odlučili proširiti pješačku zonu, čime su na nekoliko sati ostvarili onu strategiju koju građanima ovoga grada gradski očevi duguju i magle zdrav razum već 32 godine. Po uzoru na česte prakse u zapadnoeuropskim zemljama, hrabrim postavljanjem barikada urbana gerila je blokirala promet u dijelu Gundulićeve, točnije od Varšavske do Ilice, i pritom je gotovo izbio i sukob s policijom. Tako smo mogli vidjeti veselu mladu skupinu koja je, nakon što je proglasila “oslobođenje ulice”, sjela na asfalt, a pritom se igrao i stolni tenis, donosile su se stolice (ili stolci), a u skladu s nomadskim veselim duhom i žongliralo, postavljale sadnice u teglama... Mislim da u našim oporbenjačkim prilikama akcija tipa aktivizma koji se odvio na ovogodišnji Dan planeta Zemlje nije bilo od inicijacije ATTACKA!-a tijekom aktivistički burnoga kraja devedesetih te, tragom navedenoga, podsjećam na attackovsku akciju koja je održana 16. svibnja 1998. u povodu međunarodne akcije Reclaiming the streets.

Ipak, već nakon nekoliko sati na utopijsko mjesto te šarolike i vesele skupine mladih u Gundulićevoj ulici vratili su se po život i okoliš opasni automobili. Čini mi se da će to biti čiča-M/mića-gotova je priča po sretan ishod za projekt Hoto grupe koja nastoji sagraditi poslovno-stambeni kompleks na Cvjetnom trgu. U nužnom zlu bilo bi divno da ga znaju sagraditi npr. u stilu Sagrade Familie, ali scenarij je gotovo poznat: betonske ploče, stakleni zidovi, sve ono što gledamo od kraja osamdesetih kada se počeo graditi Sheraton na mjestu jednoga i jedinoga stalnoga zabavnoga parka u ovom nimalo zelenom a još manje bijelom gradu Zagrebu. I čiča-M/mića...