#440 na kioscima

186%2018


7.9.2006.

Olga Majcen  

Jednostavnost u doba kompleksnosti

Tema ovogodišnjeg festivala Ars Electronica jest Simplicity – the Art of Complexity, a odnosi se na sve veću kompleksnost svijeta i istovremeno našu sve veću potrebu za razumljivošću i razumljivim uvidom u svijet te na zajedničko razmišljanje što jednostavnost i kompleksnost znače u politici, životu, umjetnosti i tehnologiji

Olga Majcen

U Linzu se upravo održava 27. izdanje festivala Ars Electonica, koji se bavi umjetnošću na raskrižju sa znanošću i tehnologijama. Vjerojatno novčano i tradicijski najstabilnija institucija posvećena tom segmentu umjetnosti na svijetu, Ars Electronica predstavlja ne samo temeljni umjetnički projekt grada Linza već i izniman kulturnopolitički projekt koji privlači turiste iz čitavog svijeta u Linz te čini taj neveliki grad specifičnim, spektakularnim i vrijednim. Nije stoga čudno da čitava regija, sam grad Linz i sve komercijalne tvrtke koje imaju veze s tehnologijom podržavaju Ars Electronicu znajući da je važno vezati ime uz tu prestižnu manifestaciju.

Bombardiranje svjetlećim grafitima

Tema ovogodišnjeg festivala jest Simplicity – the Art of Complexity. Tema se, prema objašnjenju kustosa, odnosi na sve veću kompleksnost svijeta i istovremeno na našu sve veću potrebu za razumljivošću i razumljivim uvidom u svijet. Ona je kao i uvijek do sada objedinila simpozij, konferenciju, izložbe i performanse koji imaju za cilj reflektirati globalno stanje umjetnosti i medijske kulture.

Projekt koji temu najbolje ilustrira autorsko je djelo njujorškog kolektiva za istraživanje grafita – The Graffiti Research Lab, čija je jednostavna akcija vrlo vidljiva, minimalno tehnički zahtjevna i zbog toga vrlo široko dostupna. Oni su naime osmislili svjetleći grafit koji može svatko načiniti u kućnoj radinosti od magneta, malo ljepljive trake i LED dioda. Nakon što su napravili radionicu u kojoj su posjetitelji sami izradili svjetla, organizirali su gađanje tramvaja broj tri na ulicama Linza. LED diode u svim bojama proširile su se Linzom poput virusa, a svjetleći tramvaj je u jednoj noći bio četiri puta bombardiran. Umjetnici su dobili priznanje za svoj projekt kao jedan od inventivnijih i demokratičnih rješenja pisanja grafita na nemogućim mjestima i nemogućim sredstvima. 

Simpozij na temu jednostavnosti, koji obično okuplja važna imena svjetske teorije medija, ove se godine samo jedan dan održao u Bruchnerhausu, dok je idući dan dislociran “na selo”. U romantičnom ambijentu baroknog samostana St. Florian, u raznim freskama oslikanim i štukaturama ukrašenim prostorijama održavale su se prezentacije najnevjerojatnijih ideja o novomedijskoj umjetnosti.

Neobična ideja spajanja povijesnih vrijednosti i tradicije s promišljanjem budućnosti kulminirala je koncertom u golemoj crkvi gdje su zajedno zazvučale upravo restaurirane orgulje i semplovi i miksevi s dvaju laptopa smještenih na oltaru. Brojna, većinom ateistička publika uživala je u zvukovima kakve crkva vjerojatno nikad nije čula, kao ni redovnici koji su povremeno provirivali s raznih strana. Umjetnički direktor festivala Gerfried Stocker zajedno s upraviteljem samostana čitav je nastup pratio iz pozlaćene lože.

Iako su posjetitelji simpozija na selu uživali u ambijentu, ležali na travi u dvorištima, lutali baroknom arhitekturom i vidjeli njihovu prekrasnu baroknu knjižnicu, ipak je to bio predmet kritike jer je festivalska atmosfera u samom Linzu taj dan nestala, a čitavo iskustvo St. Foriana nije svima bilo dostupno. 

Portret od ping-pong loptica

Kustos simpozija bio je John Maeda, dizajner, medijski umjetnik i predavač na bostonskom MIT-u , koji je izjavio: “Jednostavnost je tema koja ne omogućuje jednostrane i jednostavne odgovore. Živimo u tehnološki sve kompleksnijem svijetu gdje ništa ne radi kao što bi trebalo, što nas na kraju dana čini gladnima jednostavnosti. Ironično, kada biramo između više ili manje, genetski smo programirani da želimo više – ‘Želiš li veliki kolač ili manji?’, ili: ‘Želiš li računalo s deset procesora ili jednim?’ Izbor je jednostavan, nije li?”

Maeda se predstavio jednostavnom prezentacijom gotovo u stilu stand up komičara jednako se baveći svojim radom kao i svojim doručkom. Hongkonški arhitekt Gary Chang zaintrigirao je publiku svojim inovativnim rješenjima za velik broj ljudi u malim prostorima, u stanovima u kojima je sve mobilno i multifunkcionalno. Svoju tvrtku EDGE osnovao je 1994, a najpoznatiji je po hotelu znakovita imena “Suitcase” – kofer, te po vlastitom stanu od tridesetak četvornih metara, koji je dijelio s roditeljima te četvero braće i sestara. Dizajnom čipa, koji je eksperimentalno ugrađen u mozak jednog paraliziranog ljudskog pokusnog kunića, a koji mu omogućuje da ispiše mislima rečenicu na računalu i na taj način komunicira, bavio se Hugh Herr, predavač na MIT-u.

U Bruchnerhausu se održala izložba na temu Simplicity. Tamo je dominirao rad The PingPongPixel nizozemskog umjetnika Jonathana den Breejena, koji je osmislio digitalno-mehaničku napravu koja stvara portret od ping-pong loptica u raznim tonovima sive, bijele i crne. Mobile City bila je druga tema izložbe. Radovi su se bavili različitim dizajnima za telefoniranje te  mogućnostima GPS tehnologije. Posebne cipele dizajnirane za navođenje prema destinaciji, koje usmjeravaju kretanje vlasnika, predstavljaju viziju budućnosti za turiste, ljude koji se slabo orijentiraju i zaboravljive.    

Ars Electronica Centar u velikoj je mjeri promijenio svoj zaigrani postav u kojem uvijek najviše uživaju djeca. Virtualni svijet Cavea postoji od ‘96. godine i predstavlja prvi takav prostor na svijetu koji je otvoren za posjetitelje. Iako već raspolažu zbirkom virtualnih prostora od kojih neki omogućuju iznimno adrenalinsko iskustvo, vidi se da je tema virtualne stvarnosti unazad nekoliko godina postala sporedna tema na polju novomedijske umjetnosti. Razvoj senzorske tehnologije usmjerio je novomedijsku umjetnost u smjeru u kojem mozak slijedi tijelo, a ne obrnuto, što vjerojatno nešto govori i o društvenom ustrojstvu, ideologiji i aparatima upravljanja. 

Za svakoga po nešto

U centru i dalje dominiraju radovi japanskih umjetnika iznimno visokih estetskih kriterija, s ne toliko važnim konceptima. Guliverov svijet, virtualni let ili prsteni koji omogućuju bučno bubnjanje na ljudskom tijelu samo su neki od primjera novokupljenih radova ili novih produkata Future Laba.

Glavna izložba u OK centru, koja prikazuje situaciju u umjetnosti na raskrižju sa znanosti i tehnologijama, bila je nešto manja nego prošlih godina, ali ne i nezanimljiva. Zlatnu Niku za interaktivnu umjetnost dobio je umjetnik iz San Francisca i predavač sa Stanforda – Paul DeMarinis. Većina njegovih radova bavi se zvukom na vrlo inventivne načine, koristeći se raznolikim izumima. The Messenger je internetska instalacija koja se temelji na ranim prijedlozima električnog telegrafa katalonskog znanstvenika Francesca Salve. Ona propituje metafore upisane u nerealizirane tehnologije i pokušava otkriti njihovo porijeklo. Rad koji je izložio bavi se DeMarinisovim inboxom. Naime svaki put kada novi e-mail dođe u DeMarinisov inbox u prostoru se OK centra na tri različita načina ispisuje njegov sadržaj. Načini su sljedeći: u malim staklenkama sa slovima španjolske abecede stvaraju se mjehurići ispisujući na taj način riječi; velika vjedra za vodu s cvjetnim i voćnim uzorcima proizvode glas koji kaže koje je slovo u pitanju, ili slova obješena na kosture zatitraju proizvodeći svojevrstan danse macabre. No da bi se poruka doista pročitala, potrebno je provesti izvjesno vrijeme u prostoru.

Cjelokupna manifestacija ove je godine još jednom demonstrirala svoju spektakularnost i grandioznost i time je privukla nebrojene posjetitelje. Ars Electronica je od svojih početaka do danas razvila cjelokupni lanac u kojem postoji za svakoga po nešto. Produkcijski dio – Future Lab situiran u Linzu najviše zanima umjetnike; muzej koji funkcionira čitavu godinu privlači djecu; veliki spektakularni koncerti na obali Dunava s dobrotvornom svrhom najširi sloj ljudi; simpozij pak priziva stručnjake za neka specifična područja, a izložbe i kolektivne akcije poput gađanja tramvaja mlađu publiku. Projekt Moon Ride, održan na glavnome trgu, demonstrirao je kolektivnu svijest koju ta manifestacija proizvodi. Posjetitelji Linza i njegovi stanovnici mogli su priključiti svoje bicikle na generator koji je iz njihova tlačenja pedala crpio i pohranjivao energiju te pojačavao svjetlo alternativnog mjeseca, velikog balona iznad trga.

preuzmi
pdf